Partizansko suđenje njemačkom časniku

Johann Fortner: Hrvatska komisija osudila je Probana na smrt

 

 

Johann Fortner (Zweibrücken, Bavarska, 25. XI. 1884. – Beograd, 26. II. 1947.) bio je generalnideuterom Wehrmachta tijekom Drugog svjetskog rata koji je zapovijedao 718. pješačkim odjelom od njegova osnutka u svibnju 1941. sve dok ga nije oslobodio u ožujku 1943. Tijekom svoje zapovjedne divizije bavio se protupartizanskim operacijama tijekom okupirane Jugoslavije, uglavnom unutar Nezavisne Države Hrvatske. Oslobođen je iz aktivne dužnosti 1944. godine, izručen je u Jugoslaviju poslije rata, te je suđen i ubijen u Beogradu.

Suđenje Fortneru, njemačkom časniku, kojemu se željelo "pakovati" ratne zločine. Napominjem da za razliku od NDH Sovjetski Savez nije potpisao Haašku konvenciju, te da su partizani do 1943. godine neregularne (paravojne) trupe. Ratne zločine su pretežno vršili specijalci iz SS-a, te domaće snage.

 

Tijek "suđenja"!

 

»Sudac: Jedan od svjedoka jasno kaže: njemački vojnik je oteo majci dijete od 4 mjeseca i bacio ga u vodu.

– (Fortner) Nemoguće!

– Optuženi možda misli da se takav postupak protivi prirodi njemačkog vojnika?

– (Fortner) Da, upravo tako.

– Nije li to presmiona tvrdnja. Tâ za vrijeme ovoga rata Nijemci su žarili i palili diljem sve Europe.

– (Fortner) Htio bih nešto o tome…

– O čemu to, optuženi?

– (Fortner) O ovim grozotama. Sjećam se jednog mjesta…

– Kojeg mjesta, optuženi?

– (Fortner) Da, to je bilo kod Aginaca – desetak kilometara južno od Dubice, uz cestu prema Prijedoru. Tu je nađen jedan kapetan i još pet-šest ubijenih njemačkih vojnika, uši im odrezane, oči izvađene. To zna svećenik moje divizije. Molim da taj svećenik bude pozvan za svjedoka, zove se Knelbe, mogao bi ga naći kardinal Veinhobe iz Münchena.

– Želi li optuženi, navodeći slučaj toga kapetana, što nije nemoguće, ustvrditi da to opravdava zločine njemačkih vojnika?

– (Fortner) Ne, ali moram vam reći da čak ni nakon slučaja u Agincima nisam naredio da se provedu mjere za odmazdu.

– Jeste li vi svojim jedinicama izdavali naređenja za ubijanje civilnog stanovništva.

– (Fortner) To bi značilo da sam narod proganjao, a to nisam. Dr. Gozze Gučetić se okrenuo prevoditelju:

– Još jednom upozorite optuženog: bilo bi za njega nezgodno, nezgodno za njemačkog general-bojnika, da se utvrdi kako laže.

– (Fortner) Da, bilo bi nezgodno – miran je Fortner. –

– No, da vidimo druge akcije…

– (Fortner) Ja bih da se izjasnim o jednom slučaju s Romanije?

– Ima li to veze s pitanjem?

– (Fortner) To se tiče ustaša, riječ je o grozotama ustaša.

– Vi ste optuženi zbog zločina počinjenih od Nijemaca, ali i svih drugih vaših potčinjenih. Ustanovljeno je da su vam i ustaše 129 potčinjene. Rekao bih da je besmisleno da sami sebe optužite iznoseći zvjerstva trupa koje su vam operacijski, disciplinski i sudski bile podređene.

– (Fortner) Ipak, molim da se unese u zapisnik…

 

Tada je već bilo 14 sati. Pretres je prekinut. Sutradan, trećeg dana procesa, 7. veljače 1947. godine, optuženi Löhr i Fortner su u vijećnicu uvedeni u 8.15 sati. Dr. Gozze Gučetić obojici dopušta da sjede. Fortner kaže da mu je dobro, da mu je mnogo bolje nego jučer:

– Mogu stajati. Fortner je pred sud izišao s dojmom da je zamisao njegove obrane izvanredna. Tek što mu je predsjednik vijeća dao riječ, ustvrdio je:

– (Fortner) Ono naređenje nikad nije provedeno. Ono: da ja preuzimam svu komandu nad ustašama i domobranima. Meni su te jedinice bile samo operativno podređene. Sudski i disciplinski nikada. Zato hoću da iznesem događaj s Romanije.

– Izvolite.

– (Fortner) Moja mi je feldžandarmerija javila da je ustaški zastavnik Proban, s još dvojicom ustaša, ubio i grozno unakazio dvije žene, Srpkinje. Svu trojicu sam stavio u zaštitni zatvor. O tome sam obavijestio generala Badera u Beogradu i generala Glaise Horstenaua u Zagrebu. Tražio sam da hrvatske vlasti osude trojicu ustaša. Kako ništa nisam postigao dopisivanjem, otišao sam u Zagreb. Konačno sam uspio da se formira sudska komisija, koja je u Sarajevu vodila istragu protiv Probana. Ta komisija – Pavelićev pukovnik i još neki časnici – osudila je Probana na smrt. Osuda je i izvršena.

– Vama je više konveniralo da ih stavite pod sud NDH, a mogli ste, kao vrhovni sudski šef, da ih stavite i pod njemački vojni sud.

– (Fortner) Volio bih da pozovete kao svjedoka ratnog gradonačelnika Sarajeva Muftića i ondašnjeg direktora muzeja u Sarajevu Petrovića.

– Ako ustreba. Nego, optuženi, da vi niste imali sva prava jedinog komandujućeg čovjeka, kako biste na teritoriju NDH 130 mogli uhapsiti oficire NDH? Bi li jedan general NDH usudio uhapsiti«.

Fortner tvrdi da je riječ bila samo o internaciji koju je proveo samovoljno.

<http://www.znaci.net/00001/218_3.pdf>

 

Teo Trostmann