Bogata ostavština Ivana Matije Škarića

Škarićev prijevod Svetog pisma drugi je cjeloviti objavljeni prijevod Svetog pisma na hrvatskom jeziku

Ivan Matija Škarić (Postira, 13. IV. 1793. – Zadar, 5. XII. 1871.), hrvatski bibličar i prevoditwelj, preveo Sveto pismo na hrvatski jezik. U Beču je (1858.-1861.) objavio prijevod Vulgate, dakle s latinskog jezika, u dvanaest svezaka.

Ivan Matija Škarić rođen je u Postiri na Braču. Teologiju je počeo studirati 1817. u Zadru, gdje je iste godine zaređen za svećenika. Nastavio je studirati u Beču između 1924. i 1926., gdje je specijalizirao i doktorirao biblijske znanosti.

Škarićev prijevod Svetog pisma drugi je cjeloviti objavljeni prijevod Svetog pisma na hrvatskom jeziku nastao u okviru Katoličke Crkve. Škariću je prvi podstrjek za prevođenje dao njegov prepostavljeni, rektor Augustineuma u Beču Jakob Frint 1826., koji je ustvari proslijedio poticaj papinskog nuncija u Beču da se pronađe iznimno darovit student koji bi preveo Sveto pismo na "slavenski narodni jezik". Podstrjek je, dakle, došao iz najviših crkvenih redova. Škarić se ozbiljno pripremao za prevođenje. Putovao je po Europi – Grčkoj, Njemačkoj, Italiji i Belgiji – kako bi obogatio svoje poznavanje biblijske problematike i kako bi mu prijevod i komentari bili na visini tadašnjih postignuća biblijske nauke. Proputovao je čitavo Austrijsko carstvo kako bi se uvjerio da je "ilirički jezik" (t. hrvatski jezik) podoban "da ga bez ikakve mučnosti razumi i istoko-, i jugo-, a s malom mučnostju i sievero-slavjanin", odnosno da ga razumiju svi Slaveni. O predanom radu svjedoči i njegova bogata ostavština koja se danas čuva u Biblioteci Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu.

Škarić je na prijevodu počeo raditi krajem 1820-ih, u vrijeme kad je postao profesor na Nadbiskupskom sjemeništu u Zadru. Na prijevodu je radio zajedno sa sedam pisara gotovo 30 godina. Njegov prijevod bio je potican i materijalno pomagan od crkvenih velikodostojnika. To je prvi hrvatski prijevod Svetog pisma koji je u obzir uzeo tekstove na hebrejskom, grčkom i aramejskom jeziku. Škarić je u Beču, pod naslovom Sveto pismo Staroga i Novoga zavita, od 1858. do 1861. objavio 12 svezaka prijevoda. Svaki je svezak posvetio nekom hrvatskom ili slavenskom biskupu, odnosno nadbiskupu. Njegov prijevod napisan je na ikavskom dijalektu s elementima čakavštine.

O Škarićevu predanu radu svjedoči i njegova bogata ostavština koja se danas čuva u Biblioteci Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Splitu. Riječ je o oko 150 knjiga. Neka od njegovih djela su: Sveto pismo na hebrejskom, njemačkom (Carl van Ess i Leander van Ess), poljskom (Jakub Wujek) i hrvatskom jeziku (Katančić), Novi zavjet na grčkom, talijanskom (Curcijev i Martinijev prijevod) i srpskom jeziku (Karadžićev prijevod iz 1847.), zatim Ewaldova gramatika hebrejskoga jezika (Kritische Grammatik der hebraischen Sprache), Karadžićev Srpski rječnik, Miklošičev Lexicon linguae slovenicae veteris dialecti, Glaierov Lexicon manuale Hebraicum et Chardaicum, Schleusnerov Novum lexiconGraeco-Latinum in Novum Testamentum, Merzov Thesaurus biblicus itd. (t.t.)