IDS-ovci ugostili talijanske fašiste u jeku srbijanske agresije na Hrvatsku
Drugoga studenog 2018. u Zagrebu je Milan Bandić ugostio kontroverznog srpskog političara koji je surađivao s Arkanom, i koji je oslobodilačku akciju Oluju nazivao genocidom.Bandić ugostio Dragana Markovića Palmu, koji je javnost sablažnjavao izjavama o generalu Anti Gotovini. „Umesto što se bavimo Šešeljom, Marković je predložio da se javnost bavi Antom Gotovinom, koji je, kako je rekao, najveći ratni zločinac posle Drugog svetskog rata i učesnik Oluje, u kojoj je ubijeno i proterano nebrojeno dece, žena…“, govorio je svojedobno Palma.
http://informer.rs/vesti/politika/208440/palma-dosta-vise-seselju-ajmo-malo-gotovini
Dragan Marković Palma i Željko Ražnatović Arkan
Dragan Marković Palma, bivši gradonačelnik Jagodine, a sadašnji predsjednik skupštine toga grada u srpskoj regiji Šumadija, u petak je službeno boravio u Zagrebu, gdje je stigao na poziv zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Na facebook profilu se pohvalio Bandićevim pozivom u kojem stoji da Markovića poziva u goste u „Ime svih Zagrepčana i u svoje osobno“. Marković je osnovao Stranku srpskog jedinstva, a 1998. postao je potpredsjednik te stranke. Pojedini mediji u Srbiji su pisali kako je bio Arkanov potrčko, a u tom kontekstu spominju i narko-mafiju.
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod Spomen-križa u vukovarskom naselju Lužac obilježena je 27. godišnjica sloma obrane toga prigradskog naselja, u kojem je nakon okupacije bivše JNA i srpslih paravojnih snaga 1991. ubijeno 69 hrvatskih branitelja i civila. Okupacija Lušca smatra se i početkom sloma tromjesečne obrane grada, kada su pripadnici bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi izbili na Priljevo i obalu Dunava, čime su razdvojili hrvatske branitelje Vukovara od branitelja gradske četvrti Borovo naselje. Uslijedila je velika velikosrpska odmazda koja je bila planirana i smišljena. Izvršile su ju postrojbe pobunjenih Srba i JNA uz pomoć paravojnih čeznika i arkanovaca. Najteži i najbolniji dio je bila izdaja domaćih Srba. Oni su izravno prokazali domaće stanovnike, a neki čak i sudjelovali u pokolju nad 59 stanovnika Lušca.Na dan kada su arkanovci pobili 59 stanovnika Lušca, Milan Bandić ugostio je suradnika Željka Ražnatovića Arkana u glavnom gradu Republike Hrvatske i nikome ništa“. Pa gdje mi živimo hrvatski narode, hrvatski branitelji, hrvatski intelektualci, hrvatski političari, ni riječ svi?
Istoga dana, 2. studenog 2018., umirovljeni biskup Juraj Jezerinac: održao je misu zadušnicu za pogonule hrvatske i umrle branitelje u crkvi Svete Mati slobode na zagrebačkom Jarunu. Na Misi su se okupili i potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Damir Krstičević, izaslanik i posebni savjetnik predsjednice RH Mate Granić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner, glavni ravnatelj policije Nikola Milina, pomoćnik ministra hrvatskih branitelja Nenad Križić, zamjenik načelnika Glavnog stožera OS RH general-pukovnik Drago Matanović, djelatnici Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva hrvatskih branitelja, pripadnici OS RH i predstavnici braniteljskih udruga. U središtu propovijedi mons. Jezerinca bilo je uskrsnuće. Govoreći o običaju paljenja svijeća na blagdane Svih svetih i Dušnoga dana, biskup je kazao kako je svijeća znak vjere u Isusa Krista i znak uskrsnuća. Citirao je Katekizam Katoličke Crkve i apostola Pavla kao svjedoka Kristova uskrsnuća, kazavši kako je kršćanska vjera u uskrsnuće tijela od početka nailazila na neshvaćanja i protivljenja. „Mnogi branitelji umrli su s vjerom u prekogrobni život. Na nama je da tu vjeru produbljujemo i da je živimo, izgrađujući domovinu kojoj su temelje udarili pokojni hrvatski branitelji i pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman”, poručio je mons. Jezerinac, dodavši: „Neka duše svih umrlih hrvatskih branitelja nađu mir u Bogu za sve ono dobro što su učinili za domovinu. Oni su žrtvovali svoje živote da sloboda Hrvatske ne bi bila žrtvovana.” Jedan dio hrvatskih građana ne cijeni uopće tu žrtvu, nego joj se još izruguje i naziva je „metastazama nekog karcinoma koji je počeo davnih dana“ (Dalija Orešković.) Koje li bešćutnosti? Koje li mržnje na stvoritelje hrvatske države!
Trećega studenog 2018. održan „Drugi rektorski zbog zapadnog Balkana“. Veoma čudna, zabrinjavajuća i opasna konstrukcija „zapadni Balkan“ kojom se poslužio ni manje, ni više rektor Zagrebačkog sveučilišta Damir Boras! Pojam „zapadni Balkan“ je izgleda po rektoru Borasu jako rastezljiv. Poznato je da u zapadni Balkan ulaze Srbija, Crna Gora, Albanija, Makedonija i Kosovo, a Slovenija i Hrvatska kao članice Europske unije, nikako ne mogu biti zapadni Balkan! Hoće li reagirati hrvatske intelektualne elite ili će se i dalje sakrivati iza poznate „hrvatske šutnje“?
Četvrtoga studenog 2018. obilježena 74. obljetnica bitke kod Kućibrega blizu Buja. Na uzvisini kod Kućibrega obilježena je 74. obljetnica jedne od najtežih bitaka iz NOB-a koju su na tom području, na granici Slovenije i Hrvatske, 3. i 4. studenog 1944. godine vodile partizanske jedinice II. brigade 43. istarske divizije, talijanski partizani iz bataljuna "Alma Vivoda" i jedinice slovenskih partizana koparskog područja protiv znatno nadmoćnijih njemačkih i talijanskih fašističkih snaga. U toj neravnopravnoj borbi poginulo je 120 boraca, najviše iz talijanskog bataljuna, a većina ih je sahranjena u zajedničkoj grobnici u obližnjem mjestu Hrvoji, na susjednom uzvišenju u Sloveniji.
U redu je obilježavanje obljetnice velike bitke i odavanje pijeteta žrtvama i poginulima.Međutim, ono što nikako nije u redu i ne može biti u demokratskome i pluralnom društvu jesu prijetnje neistomišljenicima i pripadnicima drugačijeg svjetonazora!Valter Flego je tom prilikom prijetio: „Ne ćemo fašiste u Trstu, ne ćemo fašiste u Istri, nemojmo imati straha pred strašnim. Pozivam i sve institucije EU-a da nam se pridruže, da to isto kažu vlastima u Trstu i cijeloj Europi, jer Europa je izgrađena na temeljima antifašizma". Pa da podsjetimo župana Flegu na neke neosporne činjenice: Istarski župan Valter Flego ima jako kratko pamćenje, ili uzvikuje komunističke parole!
IDS, stranka kojoj pripada župan Flego 21. rujna 2010. ugostila je skupa sa Furijom Radinom, Gianfranca Finija, predsjednika neofašističkog MSI-ja i bivšeg fašističkikog prvaka nekih profašističkih stranaka, među kojima je posljednja bila Alleanza Nazionale (Nacionalna alijansa) i to na dan 21. rujna, dan kada je Benito Mussolini prvi puta posjetio Pulu 1920. godine, i tom prigodom, ispričala je puljska revolucionarka Palmira Albanese.“ Prilično njih prisustvovalo je 21. rujna 1920. tom događaju kad je u kazalištu "Politeama Ciscutti" Mussoliniju prišao radnik i prilijepio mu“ dvi triske“ (pljuske) Mussolini se nije radniku osvetio, jer se izgubio u masi, ali je tom prigodom izjavio „Jadransko more treba pretvoriti u jedno jedino more, pod jednim gospodarom i prenositi fašističke orlove preko svih mora…“
Taj isti Fini je u listopadu 1991. godine, uvjetovao talijanskopriznanje neovisnosti Hrvatske i Slovenije: '…spremnošću Ljubljane i Zagreba da se ponovno postavi pitanje njihovih granica prema Italiji. Naša vanjska politika mora štititi nacionalne interese, a to danas znači prihvatiti dijalog sa svim stranama u jugoslavenskom sukobu da bi se vidjelo tko je od njih spreman priznati talijansko pravo na Istru, Rijeku i Dalmaciju.'
Godinu dana kasnije, 8. studenog 1992. isti taj Fini je na protestnom skupu koji se je održao u Trstu pod sloganom 'Protiv novog Osimskog sporazuma' optužio tadašnjeg ministra vanjskih poslova Italije Colomba za izdaju talijanskih izbjeglica jer je tadašnja vlada Italije „donijela odluku o prenošenju važenja potpisanih Osimskih sporazuma s nepostojećom državom SFRJ na Republiku Sloveniju i Republiku Hrvatsku“. Tom prilikom Fini je otišao barkom do granice teritorijalnih voda s Hrvatskom i bacio u more stotinjak boca s porukom: „Istro, Rijeko, Dalmacijo – vratit ćemo se“! Njegova stranka MSI tada je zastupala poziciju da se kao “…prvo mora poništiti Osimski ugovor, vratiti Trstu „Zonu B“. Zatim… mirovni ugovor kojim je Italija izgubila Istru Rijeku i Zadar i konačno zatražiti povrat Dalmacije… Naš prvi korak je autonomija Istre… gdje bi Talijani dobili veća prava od onih koje im daje Tuđman… ako se ništa ne dogovorimo s Hrvatima… moramo tražiti međunarodnu zaštitu Istre, Rijeke i Dalmacije…“. Fini je u ljeto 1991. otišao u posjet Beogradu gdje se susreo s Vojislavom Šešeljom i razgovarao o mogućem „razgraničenju“ Italije i Srbije u Dalmaciji. Ta dva lika sanjala su talijansko-srbijansku granicu u Dalmaciji(!?), piše Nino Mogorović. Posljednjih nekoliko godina Fini je „evoluirao“ toliko da danas zastupa poziciju kako područja koja su Talijani „…napustili tijekom i nakon Drugog svjetskog rata treba oživjeti novim dobom talijanstva… Te su zemlje dio baštine nacionalnog identiteta i tamo treba vratiti našu kulturu, vaše lijepo narječje, sjećanje na domovinu …“
http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/m-o/mogorovi-ninoslav/6805-u-pulu-dolazi-talijanski-eelj.html
Znači župan Flego „ne će fašiste u Trstu i Istri“, a njegova stranka surađuje sa talijanskim fašističkim strankama, koje još uvijek imaju teritorijalnih pretenzija prema hrvatskom teritoriju Istri, Rijeci, Zadru i Dalmaciji! Kojeg li licemjerstva i laži!
Bujski gradonačelnik Fabrizio Vižintin koji je podsjetio da je ovaj skup primjer prijateljstva, zajedništva i suživota susjednih naroda, Slovenaca, Talijana i Hrvata, čiji su se sinovi zajedničkim snagama suprotstavili jednoj od najvećih prijetnji ljudskoj civilizaciji te nam omogućili život u miru i demokraciji. „Ova je obljetnica prisjećanje na heroje na koje smo ponosni, na sve koji su ovdje pokazali svoju hrabrost, ali i na sve što danas radimo u Istri i razlikujemo se od drugih, što smo sačuvali našu „fratelanzu“. Ovdje „sloboda, bratstvo i jedinstvo'“ nije bila samo krilatica, već način života. Ovdje u Istri rođen je antifašizam, njegove su vrijednosti za nas neuništive i trajne“, poručio je župan Flego i pozvao na zajedništvo i ustrajnost u radu. Opet župan Valter Flego i bujski gradonačelnik Fabrizio Vižintin imaju selektivno znanje i pamćenje.
Pa da ih podsjetim; Fabrizio Vižintin (IDS) kaže da su se „njihovi sinovi suprotstavili jednoj od najvećih prijetnji ljudskoj civilizaciji te nam omogućili život u miru i demokraciji“ pa da vidimo kakav su to život omogućili u miru i demokraciji. A župan Flego kaže „sloboda, bratstvo i jedinstvo“ nije bila samo krilatica, već način života. Pitam se za koga je vrijedio taj način života? Komu su partizani u Istri donijeli „slobodu, bratstvo i jedinstvo“ kada su dali pobiti naše istarske rodoljube, narodnjake, domaće ljude? Rezime žrtava kojima su onemogućili svaki život, a ne samo život u miru i demokraciji, jesu;
• Kolovoza 1947. godine, preklan, prerezanog grkljana ubijen Bl. Miroslav Bulešić,
• Odveden i bačen u jamu talijanski svećenik Francesco Bonifacio. 11. rujna 1946. – zaustavlja ga neka straža „narodne obrane" i nestaje; tijelo mu nije nikad pronađeno.
• Od 1941. do 1949. godine u Istri je ubijeno 15 svećenika i tri bogoslova.
• Na Vergaroli je dana 18. kolovoza 1946. došlo je do velike eksplozije na središnjoj gradskoj plaži u kojoj je poginulo preko 70 osoba, a prema drugim izvorima i više od 110 osoba, među kojima je bilo i 20 djece. Većina tih ljudi ukopana je 23. kolovoza 1946., a spomenik poginulima danas stoji ispred katedrale u Puli.
Bilo je to vrijeme dok je Pula pripadala zoni A pod nadzorom SAD i Velike Britanije (Trst Gorica, Pula), što komunisti-"osloboditelji", nisu nikako podnosili.
Nakon eksplozije, nastala je panika i Talijani su počeli masovno iseljavati. Pogrom Talijana iz Istre, i ne samo Talijana, već i istarskih narodnjaka, djelo je Titovih partizana i komunista, a brojni civili ubijeni su i bačeni u jame poznate pod imenom fojbe. Iselilo se ili optiralo je preko 200.000 ljudi iz Istre. Brojke variraju ovisno o izvoru. Napisane su brojne knjige na tu temu i sa talijanske i s istarske strane. Činjenica je da je Titov komunistički režim kriv za taj drugi egzodus stanovništva Istre u povijesti! Ubijeni su, odnosno likvidirani i svi viđeni istarski narodnjaci, koji se nisu htjeli uključiti u KPJ.
Antun Milovan (1907.-1945.), koji je rođen je u selu Režanci, župa Svetvinčenat, zauzeti vjernik i ponosan narodnjak, otac mons. Ivana Milovana, biskupa porečkog i puljskog u miru. Prijateljevao je s mnogim hrvatskim svećenicima te je bio širitelj hrvatskog katoličkog tiska za vrijeme fašističke okupacije, zbog čega je bio progonjen od fašista. Širenje katoličkog tiska, napose Katoličkog zidnog kalendara 1944. koji je tiskao Božo Milanović, naići će na žestoku osudu partizanskog vodstva u Istri. Pojedini partizani su se željeli dočepati i dijela njegova bogatstva te je trebalo sve učiniti da se oslabi moć obitelji Milovan. Oznaši su 22. ožujka 1945. nasilno Antuna odveli iz kuće i ubili. Tijelo nije nikada pronađeno! Poslije je optužnica napisana za medije kako bi se ozloglasilo Antuna i opravdao partizanski zločin. Komunistička zlostavljanja obitelji Milovan nastavila su se i nakon rata.
Poznatiji narodnjaci stradalnici
