Armenski rod Lazarevih u Rusiji

Ivan Lazarev i njegov rod

Armenski rod Lazarevih (rus. Lazarev, izg. Lazárjev, arm. Jegizarjan) potječe od poduzetnika Emanuela (Manuka) Lazarjanca koji je došao iz Armenije u Isfahan (Iran) 1605. god. i njegova sina Lazara (Eleazara). Njegov potomak Lazar Nazarovič (1700. – 1782.), barun Svetoga Rimskoga Carstva, još je 1720-ih godina počeo voditi zajedno s D. Zemskim trgovinu u Rusiji. Godine 1735. god. je utemeljio tvornicu svile u Frjanovu, blizu Moskve. Godine 1747. preseljava se s obitelji u Rusiju. Katerina II. Velika (vladala od 1762. – 1796.) je proizvela Lazareva 1774. god. u nasljedno plemstvo. Imao je nekoliko sinova.

Njegov sin, grof Ivan (arm. (H)ovanes) Lazarev (1735. – 1801.) bio je jedan od najbogatijih ljudi katarinskoga carskoga razdoblja, te dvorski draguljar od 1764. god. Posjedovao je nekoliko tvornica u Permskoj guberniji, bio je vlasnik dvorca Ropšin i imanja Frjanovo u Moskovskoj oblasti. Ivan Lazarev je začetnik gradnje ulice Nevskoga u Sankt-Peterburgu Armenske crkve sv. Katarine (1771.-1780.).

Oporučio je dio svoje imovine za gradnju učilišta za siromašnu armensku djecu, buduće Lazarevsko veleučilište istočnih jezika gdje je sada smješteno veleposlanstvo Republike Armenije u Rusiji.

Lazarev je zajedno s braćom utemelitelj armenske crkve Svetoga Križa (arm. Surb Hač, 1779. – 1781.) u Moskvi. Crkvu su srušili 1930. god., a umjesto nje sagradili su školu. Godine 1780. imenovan je savjetnikom u Državnoj banci. Za vrijeme rusko-turskoga rata 1787. – 1791. god. Lazarev je bio politički savjetnik zapovjednika ruske vojske general-feldmaršala, kneza Grigorija Potemkina (1739. – 1791.). Sudionik je istočne ruske politike. Ivan Lazarev je podupirao preseljavanje u Rusiju desetaka tusuća Armenaca. U zadnjim je godinama svojega života pomagao mnogim armenskim udrugama i samostanima na jugu Rusije. Preminuo je 20. listopada (prema drugim podatcima – 21. listopada) 1801. godine. Jedini sin iz braka s Katarinom Mirzahanovom (1750. – 1819.), imenom Artemije (arm. Arutjun) (1768. – 1791.), bio je premijer-bojnik, pobočnik u kneza G. Potemkina i preminuo je 12. siječnja 1791. godine.

Artur Bagdasarov