Rimljana više nema ni u Rimu!

Vrijeme je da se pomete ovu političku bljuzgavicu koju je porodila jugosfera

Neki dan je supruga na facebooku pronašla fotografiju našega dragoga prijatelja inženjera kemije sa Kosova sa preslatkom unukom; Albanci još jedini u Europi vjeruju u život. Istina je da je 30 posto populacije iselilo i to većinom muškarci, istina je da pravna država, zbrinjavanje otpada, urbanizam ne funkcioniraju, da se pojavio nakon diktature Envera Hohxe organizirani kriminal, pa i krvna osveta, te pad morala – ali u svoj životnoj zbrci postoji narod! Postoji vjera u budućnost! Postoji nada.

Muslimanski imigranti u Rimu danas

Može biti gruba činjenica što ne proizvodimo skoro ništa, što je zdravstvo na glinenim nogama, što je administracija glomazna, neučinkovita i strahovito komplicira život, da se ne dotičemo pravosuđa, politike, banaka, hotela, urbanizma… Ono što je istinski strašno jest da su nam cijele regije nenaseljene, da manji gradovi i sela odumiru (pa čak i oni u blizini Zagreba i Splita), da mladi ljudi odlaze u inozemstvo, i to ne industrijski radnici i obrtnici iz tzv. pasivnih krajeva već i liječnici iz Dubrovnika koji imaju kamene kućerine i specijalizacije, dakle vrlo lijepo žive! Pitam ih zašto su u Beču, Irskoj, New Yorku; kažu da plaća nije glavni činitelj već stručno usavršavanje i uređeniji sustav!

Imati jedno dijete jest veliki rizik da ga odgajamo kao princa ili da bude osjetljiv, dvoje se djece svađa, pogotovo ako je razlika u spolu ili godinama, dok se djeca iz višečlanih obitelji međusobno potpomažu i bore za život, jer se ne mogu oslanjati na nasljedstvo i rentijerstvo. Brakovi se sklapaju već u kasnim tridesetim, svaki drugi brak traje manje od 10 godina, veliki broj ljudi ne zasniva obitelj nikada, a u modi su fakulteti koji samo povećavaju broj uhljeba ili oni naravno koje je lakše završiti! Osnovnoškolci su svi odlikaši(?!), gimnazije su najpoželjnije škole (homo universalisi), a obrt ili život na selu nisu poželjni.

I na tu svu "ljepotu" imamo nestabilnu BiH, Srbiju koja kada ne može osvajati tada barem "šibicari", kao da mi Hrvati o njoj zavisimo(?!) pa joj se trebamo dodvoravati, te migrante koji zapravo Europi nisu potrebni. Apsurd sa migrantima Trojancima; ne što je rat u Siriji okončan, niti što je među migrantima Sirijaca svega 20 posto, a žena i djece ispod 8 posto, već što europska industrija ne treba nove radnike, strojevi i računala su i činovnike učinili suvišnima, a kineskoj, indijskoj itd. jeftinoj robi ne može nitko konkurirati. I tako mi odumiremo u političkom sendviču između titoista i lažnih demokršćana, četvrtina nas je sabijena u glavnom gradu, Bruxelles očito shvaćamo kao nekada Peštu, Beograd i Beč, Viktor Ivančić brani gazdu Milorada Pupovca, Oliver Frljić režiserira predstave, Robert Frank odlazi iz Rijeke jer se drznuo realno pisati o Oberšnelu, uveseljava nas gazda iz Jagodine (bez šljaga) u Šumadiji koji zapošljava 300 radnika (kad već Agrokor Todorić propada sa desecima tisuća radnika i kooperanata), Željko Komšić predstavlja hrvatski narod u BiH… Top lista nadrealista!

Hodam ulicama i gledam – kafić, kladionica, shop sa fol osvježivačima prostorija, kineski sve po 10 kuna, pekarnica… Imali su Rimljani Dioklecijanovu palaču i limes na Dunavu; nisu se ponašali kako treba i dobili su stanare sa stanarskim pravom koji se zovu Hrvati, Bošnjaci, Srbi, Makedonci, Slovenci, Bugari, Crnogorci – a Rimljana više nema ni u Rimu! Vrijeme je da se pomete ovu političku bljuzgavicu koju je porodila jugosfera, ako želimo budućnost hrvatskom narodu!

Teo Trostmann