Zašto nam Željka Markić ustavotvornim izbornim inženjeringom nameće preferencijsko glasovanje svih birača?
Građanska inicijativa "Glasujmo imenom i prezimenom" je od 21. rujna do 5. listopada 2014. godine skupila 380.649 potpisa na peticiju za održavanje Referenduma o izbornim pravilima. Tadašnja je saborska većina krivotvorenjem isprave o broju birača s prebivalištem u Hrvatskoj spriječila referendumsko izjašnjavanje o izbornom zakonodavstvu za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i time uz pomoć ustavnih sudaca prekršila I. članak Ustava Republike Hrvatske (vidi I., II. i III. tablicu). S tri izborne jedinice mogla je Vlada Zorana Milanovića prije četiri godine ispuniti sve zahtjeve građanske inicijative "Glasujmo imenom i prezimenom" usvajanjem mješovitog izbornog sustava koji je zagovarao bivši predsjednik Republike Ivo Josipović.
Prema analizi, koristeći podatke o prirodnom kretanju stanovništva te podatke o dobnoj strukturi stanovništva prema popisima stanovnika iz 2001. i 2011. godine, broj birača trebao je biti maksimalan 2007. godine iznosa 3.733.748 birača uz referentan broj birača prema izvještaju DIP-a na izborima za Hrvatski sabor održanim 3. siječnja 2000. godine. Broj registriranih birača s prebivalištem u Hrvatskoj nije nikad mogao prijeći tri milijuna sedamsto i četrdeset tisuća! Sada je sigurno manji od tri milijuna i sedamsto tisuća.
Prema Kuščevićevom izvješću je Građanska inicijativa "Narod odlučuje" prikupila 99,12 posto od potrebnih potpisa za raspisivanje referenduma za prvo referendumsko pitanje, odnosno 371.450 potpisa od potrebnih 374.740 te 97,98 posto od potrebnih potpisa za drugo referendumsko pitanje, odnosno 367.169 od potrebnih 374.740. Budući da je preko četrdeset tisuća potpisa po svakom ustavnom pitanju proglašeno nevažećim, a za I. referendumsko pitanje nedostaje samo0.88 % i za II. 2,02 % Ministarstvo uprave bi moralo hitno dostaviti građanskim inicijativama popis imena i prezimena osoba s adresama stanovanja čiji su potpisi proglašeni nevažećim kako bi se potpisnici mogli očitovati o tome.
Dr. Kanački je na tiskovnoj konferenciji 21. listopada podsjetila na niz nepravilnosti tijekom procesa provjere potpisa koji upućuju na izbornu prijevaru – nedozvoljena prisutnost promatrača inicijativa, Kuščevićevo Povjerenstvo koje se sastoji samo od zaposlenika Ministarstva uprave, MUP-a i AZOP-a; za provjeru potpisa je nadležan ministar Kuščević koji je u sukobu interesa i protiv referenduma; Kuščević prvo kaže da se zbog GDPR-a ne mogu dopustiti promatrači, a zatim, nakon što je provjera završena, da GDPR dopušta uvid u potpise; za najveći broj odbačenih potpisa (30.000) nije pojedinačno navedeno po kojim su osnovama odbačeni, nego skupno; ministar je objavio jedno izvješće za dvije različite inicijative, umjesto dva, itd. Podsjetila je s pravom na dugogodišnju manipulaciju Registrom birača.
Od drugog kruga izbora za predsjednika Republike održanih 10. siječnja 2010. do izbora za Hrvatski sabor održanih 4. prosinca 2011. godine broj registriranih birača s prebivalištem u Hrvatskoj smanjio se za 246.957 birača za 692 dana odnosno za 1,896 godina ili godišnje za 130.251 birača, a od 4. prosinca 2011. do 22. siječnja 2012. godine je broj birača povećan za 48 dana za 249.774 te od 22. siječnja 2012. do 14. travnja 2013. godine za 459 dana odnosno za 1,25 godina smanjio se za 349 754 birača. Prikazane skokovite promjene broja birača s prebivalištem u Hrvatskoj dokazuju grubu manipulaciju s popisom birača te su dovele u pitanje legitimnost izbora bivšeg predsjednika Republike Ive Josipovića 2010. te rezultate Pristupnog referenduma.
Kretanje broja birača na izborima i referendumima od 2010. do 2017. godine grubo odstupa od procjene kretanja birača učinjene na temelju popisa stanovnika 2001. i 2011. godine i prirodnog kretanja stanovništva. Hrvatska za to razdoblje ima svake godine negativni migracijski saldo.
Kako se broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj prema registru od 21. rujna 2014. do 13. svibnja 2018. godine smanjio za 295.113 sa 4.042.522 na 3.747.409 neka dokažu hrvatskim biračima: gospodin Nakić, bivši ministar uprave Arsen Bauk i sadašnji Lovro Kuščević? Jedan od ova dva podatka sigurno nije istinit, a to je podatak na ispravi koju je potpisao bivši ministar Arsen Bauk. Za takvo smanjenje broja birača treba da godišnje više od 78 tisuća birača umre nego ih punoljetnošću stekne biračko pravo. Broj stanovnika Hrvatske na kraju 2017. godine je iznosio 4.105.493 stanovnika pa na 100 procijenjenih stanovnika dolazi 13. svibnja 2018. godine preko 91 birač. Prema procjeni tijekom razdoblja od 2014. do uključivo 2017. godine umrlo je 212.293 stanovnika (uglavnom birača), a biračko pravo je punoljetnošću steklo 197.174. Analizom podataka prirodnog kretanja stanovništva razlika nije mogla biti veća od 15.119 birača. Birača s prebivalištem u Hrvatskoj je 13. svibnja 2018. godine bilo 260.375 više od punoljetnih stanovnika popisanih travnja 2011. godine. Ovo je dokaz da vlade Republike Hrvatske grubo manipuliraju registrom birača kojim su uzurpatori boljševičkog mentalnog sklopa spriječili referendumsko izjašnjavanje o izbornim pravilima 2014. godine. Zar nije to udruženi zločinački poduhvat gušenja neposredne demokracije gospodo stranački čelnici svih stranaka? Slijedeći gradovi i općine s više od tri tisuće stanovnika imaju prema dobivenim podatcima od Ministarstva uprave na dan 13. svibnja ove godine više birača od stanovnika: Novalja iz Ličko senjske; Crikvenica, Malinska Dubašnica i Novi Vinodolski iz Primorsko goranske; Makarska, Okrug, Supetar i Vodice iz Splitsko dalmatinske; Benkovac, Obrovac, Preko i Vir iz Zadarske te Medulin iz Istarske županije.
S više od 95, a manje od 100 birača na 100 popisanih stanovnika 2011. godine imaju: Dugo Selo iz Zagrebačke; Mali Lošinj i Viškovo iz Primorsko goranske; Hvar, Trogir, Gradac, Jelsa, Marina i Podstrana iz Splitsko dalmatinske; Biograd na Moru, Pakoštane i Poličnik iz Zadarske te Poreč, Rovinj, Umag i Fažana iz Istarske županije.
S više od 90, a manje od 95 birača na 100 popisanih stanovnika 2011. godine imaju: Brdovec i Rugvica iz Zagrebačke; Ludbreg iz Varaždinske; Čabar, Opatija, Rab i Kostrena iz Primorsko goranske; Senj iz Ličko-senjske; Bukovlje iz Brodsko-posavske; Gračac, Sukošan i Sveti Filip i Jakov iz Zadarske; Županja iz Vukovarsko-srijemske; Kaštela, Omiš, Dugi Rat, Dugopolje, Hrvace i Seget iz Splitsko-dalmatinske; Buje, Novigrad, Ližnjan i Marčana iz Istarske; Dubrovnik, Korčula, Blato, Orebić i Župa Dubrovačka iz Dubrovačko-neretvanske te Podturen iz Međimurske županije. Mnogim gradovima i općinama se sigurno smanjio broj stanovnika pa je broj gradova i općina s više od 90 birača na 100 procijenjenih stanovnika sigurno veći od 58. Skoro svi u tablici navedeni gradovi i općine s više birača od stanovnika na prošlogodišnjim lokalnim izborima imaju prema tabličnom prikazu birača po gradovima, općinama i županijama, dobivenim od Ministarstva uprave, više birača na dan 13. svibnja 2018. godine nego na prošlogodišnjim lokalnim izborima. Zar je to u skladu s prirodnim i migracijskim kretanjem stanovništva od 21. svibnja prošle do 13. svibnja ove godine u Hrvatskoj? Svi gradovi i općine s više birača od stanovnika pripadaju statističkoj regiji Jadranska Hrvatska.
Od 58 gradova ili općina s više od 3000 stanovnika i 90 birača na sto popisanih stanovnika 2011. godine statističkoj regiji Jadranska Hrvatska pripada 51, a Kontinentalnoj Hrvatskoj samo 7. Kontinentalna Hrvatska ima dvije trećine stanovnika Hrvatske. Jadranska Hrvatska ima 1 283 588 birača odnosno 90,91 birača na sto popisanih stanovnika 2011. godine, a Kontinentalna Hrvatska 2 463 821 birača i 85,67 birača na sto popisanih stanovnika 2011. godine. Republika Hrvatska se može podijeliti na tri ili šest izbornih jedinica s odstupanjem broja birača i broja stanovnika manjim od ± 5 %.
I. BROJ ZASTUPNIKA PO IZBORNIM JEDINICAMA KOD MJEŠOVITOG IZBORNOG SUSTAVA
Županije |
S |
B |
p % |
R |
V |
Dubrovačko-neretvanska |
121.970 |
107.733 |
88,33 |
– |
1 |
Šibensko-kninska |
103.021 |
99.493 |
96,58 |
– |
1 |
Splitsko-dalmatinska |
452.035 |
404.843 |
89,56 |
– |
4 |
1. izborna jedinica |
677.026 |
612.069 |
90,40 |
9 |
6 |
Istarska |
208.105 |
187.471 |
90,08 |
– |
2 |
Ličko-senjska |
46.888 |
44.695 |
95,32 |
– |
1 |
Primorsko-goranska |
289.479 |
265.631 |
91,76 |
– |
3 |
Zadarska |
169.581 |
162.028 |
95,55 |
– |
2 |
2. izborna jedinica |
714.053 |
659.825 |
92,41 |
9 |
8 |
I. izborna jedinica |
1,391.079 |
1,271.894 |
91,43 |
18 |
14 |
Grad Zagreb |
802.338 |
692.141 |
86,27 |
11 |
8 |
3. izborna jedinica |
802.338 |
692.141 |
86,27 |
11 |
8 |
Karlovačka |
120.321 |
111.073 |
92,38 |
– |
1 |
Sisačko-moslavačka |
157.204 |
146.400 |
93,12 |
– |
2 |
Zagrebačka |
314.549 |
272.155 |
86,52 |
– |
3 |
4. izborna jedinica |
592.174 |
529.828 |
89,47 |
7 |
6 |
II. izborna jedinica |
1,394.412 |
1,221.769 |
87,62 |
18 |
14 |
Bjelovarsko-bilogorska |
111.867 |
98.895 |
87,62 |
– |
1 |
Koprivničko-križevačka |
110.976 |
94.444 |
85,10 |
– |
1 |
Krapinsko-zagorska |
127.748 |
109.713 |
85,88 |
– |
1 |
Međimurska |
112.089 |
96.041 |
85,68 |
– |
1 |
Varaždinska |
170.563 |
146.766 |
86,05 |
– |
2 |
5. izborna jedinica |
633.243 |
545.859 |
86,20 |
7 |
6 |
Virovitičko-podravska |
79.111 |
71.520 |
90,40 |
– |
1 |
Brodsko-posavska |
148.373 |
136.481 |
91,99 |
– |
1 |
Osječko-baranjska |
290.412 |
253.813 |
87,40 |
– |
3 |
Požeško-slavonska |
71.920 |
65.886 |
91,61 |
– |
1 |
Vukovarsko-srijemska |
165.799 |
152.334 |
91,88 |
– |
2 |
6. izborna jedinica |
755.615 |
680.034 |
89,99 |
11 |
8 |
III. izborna jedinica |
1,388.858 |
1,225.893 |
88,27 |
18 |
14 |
Republika Hrvatska |
4,174.349 |
3,719.556 |
89,11 |
54 |
42 |
Oznake u tablici:
S = broj stanovnika prema procjeni Državnog zavoda za statistiku sredinom 2016. godine (https://www.dzs.hr);
B = broj birača registriran na biračkim mjestima u Hrvatskoj na lokalnim izborima 2017. godine,
p = B/S x 100 % = broj birača na sto stanovnika sredinom 2016. godine prema procjeni Državnog zavoda za statistiku,
R = Broj zastupnika izborne jedinice s razmjernim izbornim sustavom,
V = Broj zastupnika po županijama s većinskim sustavom izbora kod mješovitog izbornog sustava i
Podjela hrvatske na 3 izborne jedinice I., II., i III. i na 6 izbornih jedinica od 1. do 6. kod mješovitog izbornog sustava s ukupno 105 zastupnika = 54 razmjerno + 42 većinski + 6 nacionalnih + 3 dijaspora.
II. ANALIZA RASPODJELE DOBIVENIH GLASOVA STRANAKA NA IZBORIMA U GRADU ZAGREBU OD 2011. DO 2017. GODINE
IZB. JED. |
N |
> 1% |
> 3 % |
> 4 % |
K1 |
K2 |
K3 |
I. 2011. |
39 |
11 |
5 |
5 |
546 |
1 014 |
780 |
II. |
36 |
11 |
4 |
4 |
504 |
936 |
720 |
VI. |
29 |
12 |
3 |
3 |
406 |
754 |
580 |
VII. |
27 |
12 |
3 |
3 |
378 |
702 |
540 |
L 2013. |
24 |
12 |
8 |
8 |
1 224 |
624 |
480 |
I. 2015. |
19 |
8 |
6 |
6 |
266 |
494 |
380 |
II. |
17 |
9 |
4 |
4 |
238 |
442 |
340 |
VI. |
15 |
8 |
5 |
5 |
210 |
390 |
300 |
VII. |
17 |
7 |
5 |
5 |
238 |
442 |
340 |
I. 2016. |
19 |
6 |
6 |
6 |
266 |
494 |
380 |
II. |
15 |
6 |
5 |
5 |
210 |
390 |
300 |
VI. |
17 |
7 |
5 |
5 |
238 |
442 |
340 |
VII. |
17 |
7 |
4 |
4 |
238 |
442 |
340 |
L 2017. |
21 |
9 |
8 |
8 |
1 071 |
546 |
420 |
Oznake:
N = broj izbornih lista,
> = broj lista s više od naznačenog postotka dobivenih glasova od ukupno važećih glasova birača,
K1 = broj kandidata na izborima,
K2 = broj kandidata na izborima za Hrvatski sabor u Zagrebu kao izbornoj jedinici za 26 zastupnika i
K3 = broj kandidata za 20 zastupnika.
Izbori za Hrvatski sabor se odnose na I., II., VI. i VII. izbornu jedinicu.
Kako će Državno izborno povjerenstvo, Željka Markić, Krešimir Miletić i njihov savjetnik prof. dr. sc. Robert Podolnjak provesti izbore s preferencijskim glasovanjem, ako je Hrvatska jedna izborna jedinica u kojoj bismo birali najmanje 91 zastupnika? Za samo 10 izbornih lista s 910 kandidata trebalo bi 19 stranica formata A4 za tiskanje imena i prezimena kandidata o kojima većina birača neće ništa znati. Građanska inicijativa "Glasujmo imenom i prezimenom" je 2014. godine kao zahtjev imala izbore u jednoj izbornoj jedinici za 140 zastupnika uz izborni prag od 2 % i tri preferencijska glasa. Kod sudjelovanja samo tri liste kandidata bilo bi ukupno 420 kandidata na zbirnoj izbornoj listini. Takvi izbori ne mogu osigurati ravnopravnost kandidata u izbornom procesu. Željka Markić, Ministarstvo uprave, Ustavni sud i ostali ignoriraju moje analize koje sam im više puta dostavio od 2014. godine s prijedlogom tri izborne jedinice i mješovitim izbornim sustavom prema kojemu bismo birali 42 zastupnika većinskim izbornim sustavom i 54 zastupnika razmjernim izbornim sustavom u tri izborne jedinice po 18 zastupnika ili u jednoj izbornoj jedinici 54 zastupnika. Izbor 54 zastupnika u jednoj izbornoj jedinici s preferencijskim glasovanjem svih birača je praktički neprovediv. Uz sudjelovanje 10 stranačkih lista treba preko 11 stranica formata A4. Za Grad Zagreb, Splitsko-dalmatinsku, Primorsko-goransku i Osječko-baranjsku županiju treba izabrati 51 zastupnika preferencijskim glasovanjem, a to je praktički neprovedivo. Uz samo 10 lista kandidata treba smjestiti na zbirnu izbornu listu 510 kandidata, a za tiskanje imena i prezimena kandidata treba 11 stranica formata A4. Zato sam predložio prije četiri godine da stranke na unutarstranačkim izborima preferencijskim glasovanjem demokratski odrede redoslijed na listama.
Most i ostale stranke koje su podržavale Građansku inicijativu "Glasujmo imenom i prezimenom" mogle su predložiti podjelu Hrvatske na šest izbornih jedinica usvajanjem prijedloga Hrvatskih laburista iz 2014. godine vodeći računa o provedivosti izbora s preferencijskim glasovanjem u Gradu Zagrebu koji je prema njihovom prijedlogu trebao imati 26 zastupnika u Hrvatskom saboru. Na lokalnim izborima 2013. godine u Gradu Zagrebu bile su 24 liste i ukoliko bi se na izborima sudjelovalo toliko lista ukupno bi bilo 624 kandidata. Prema zahtjevima građanske inicijative " Narod odlučuje Grad Zagreb bi imao 20 zastupnika, a uz sudjelovanje na izborima 21 liste kao prošle godine na lokalnim izborima ukupno bi bilo 420 kandidata. Kako provesti izbore u Gradu Zagrebu uz tako veliki broj kandidata i kako im osigurati ravnopravni tretman u medijima?
Za naredne izbore za EU parlament birat ćemo 12 zastupnika, a izbori će se održati za nešto više od 7 mjeseci. Hrvatski sabor je trebao promijeniti Zakon za izbor zastupnika u EU parlament kako bismo izbjegli praktične probleme kod provedbe izbora. Izborni prag je trebalo povećati na 8 posto i unijeti u Zakon samostalni nastup stranaka na izborima te uvjetovati sudjelovanje na izborima listama kandidata potpisima potpore od najmanje šest tisuća birača, odnosno petsto po kandidatu. Prenizak izborni prag rezultira malom vjerojatnošću dobivanja zastupničkog mjesta strankama koje su jedva prešle izborni prag. Ladonja je u osmoj izbornoj jedinici na izborima za Hrvatski sabor 2011. godine prešla izborni prag, a nije dobila zastupničko mjesto i Savez za Hrvatsku sa 6,8 % dobivenih glasova na izborima za EU parlament 2014. godine.
Zašto nam namećete preferencijsko glasovanje svih birača gospodo stranački čelnici i gospođo Markić, a možete demokratski odrediti redoslijed na listama unutarstranačkim izborima s preferencijskim glasovanjem članova stranaka i simpatizera tri do šest mjeseci prije izbora. Preferencijsko glasovanje svih birača na izborima je nepraktično i preskupo! Bolje bi bilo da stranke na unutarstranačkim izborima odrede redoslijed preferencijskim glasovanjem tri do šest mjeseci prije izbora kako u članku 88. novog Statuta ima kao mogućnost HDZ! Na izborima bi bili listići s rednim brojem imena stranaka. Prema preporukama Venecijanske komisije biračima treba omogućiti jednostavan način izbora i ravnopravnost kandidata, što kod sadašnjeg načina preferencijskog glasovanja nije moguće ostvariti.
Za preferencijsko glasovanje svih birača na izborima odgovaraju izborne jedinice s manjim brojem zastupnika koji se biraju u izbornoj jedinici. To je savjetnik građanskih inicijativa "Glasujmo imenom i prezimenom" i "Narod odlučuje", profesor ustavnog i izbornog prava na pravnom fakultetu u Zagrebu dr. sc. Robert Podolnjak, morao uzeti u obzir kod definiranja referendumskih pitanja. Zašto je građanska inicijativa "Narod odlučuje" izostavila zahtjev za samostalni nastup stranaka na izborima i uvjetovanje sudjelovanja strankama na izborima potpisima potpore birača?
Za sudjelovanje na izborima treba biti uvjet barem 100 pravovaljanih potpisa potpore birača po zastupniku koji se bira u izbornoj jedinici ili polog od 20 tisuća kuna. Smanjio bi se broj izbornih lista, broj propalih glasova i zbirna izborna lista bi bila manjeg formata. To bi bilo sukladno preporukama Venecijanske komisije ("Kodeks dobre prakse u izbornim pitanjima").
Bivši predsjednik Republike Ivo Josipović je u svojoj predizbornoj kampanji predložio mješoviti izborni sustav tako da se 48 zastupnika bira većinski i 48 zastupnika razmjernim izbornim sustavom i ukupno 113 zastupnika. Uz 8 zastupnika nacionalnih manjina predložio je 9 zastupnika dijaspore. To je bolji prijedlog od obje referendumske inicijative koje je pokrenula Željka Markić i ostali. Ukoliko neke nepodobne članove stranačko vodstvo ne stavi na stranačku listu mogu se nadmetati za zastupničko mjesto na većinskim izborima. Željka Markić je znala za taj prijedlog. Zašto se Željka Markić, Krešimir Miletić, Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih, Ivica Šola, profesor talijanistike dr. sc. Nino Raspudić, profesor ustavnog i izbornog prava te izbornih sustava na pravnom fakultetu u Zagrebu dr. sc. Robert Podolnjak i drugi ne bi nadmetali ravnopravno s drugim kandidatima za zastupničko mjesto tako da birači mogu zaokružiti njihovo ime na listićima s nekoliko kandidata, a ne na listinama s tristo ili više kandidata.
Zašto član MOST-a profesor Podolnjak zagovara da Dubrovačko-neretvanska i Splitsko-dalmatinska županija budu jedna izborna jedinica? Dosta nam je Šeksovog zakonodavnog i Podolnjakovog ustavotvornog izbornog inženjeringa.
U članku 45. Ustava trebalo bi staviti pravo dijaspore na najmanje 5 zastupnika, a najviše 9 ovisno o broju birača koji će glasati na izborima koji bi se birali u pet izbornih jedinica:1. Federacija BiH i Republika srpska; 2. Preostale europske države; 3. Kanada; SAD i Meksiko; 4. Države Južne i Srednje Amerike i 5. Afrika, Australija i Novi Zeland. Prva izborna jedinica birala bi jednog, a ostale najmanje jednog ali najviše 2 većinskim izbornim sustavom s apsolutnom većinom ovisno o broju birača koji će glasovati. Ukoliko bi u prvom krugu jedan kandidat dobio apsolutnu većinu dobio bi zastupničko mjesto, a u drugi krug bi ušla dva kandidata s najviše glasova iza njega. Ukoliko u prvom krugu niti jedan kandidat ne bi dobio apsolutnu većinu u drugi krug bi ušla tri kandidata s najviše glasova, a zastupničko mjesto dobila bi dvojica kandidata s najviše glasova.
Srpsku nacionalnu manjinu sa 186.633 pripadnika, bošnjačku s 31,479, mađarsku s 14.048, talijansku sa 17.807, albansku sa 17.513 i romsku sa 16.975 pripadnika prema popisu iz 2011. godine zastupao bi jedan zastupnik izabran većinskim izbornim sustavom s apsolutnom većinom. Srpska nacionalna manjina bi ukupno trebala imati 5 zastupnika. Ostala bi četiri zastupnika birali sa stranačkih lista s 54 kandidata u Hrvatskoj kao izbornoj jedinici jedinici.Zastupnici nacionalnih manjina i dijaspore ne bi smjeli sudjelovati u izglasavanju povjerenja Vladi, opozivu ministara, proračuna i izboru predsjednika Hrvatskog sabora!Hrvatski sabor bi imao od 107 do 111 zastupnika. Dakle za 6 do 10 zastupnika manje nego uz ispunjenje uvjeta građanske inicijative "Narod odlučuje".
Mr. sc. Edo Zenzerović, dipl. ing. elektr.