Hrvatski Fokus
Kultura

Stol prostrt za dvoje

      Ne daj da me čežnja zakopa sred tame

 
 
        Već te dugo nema da sa mnom za stolom, uz kruh i uz kavu, sanje
        prošle noći steremo na javu, da se nježno gledamo u oči pa da
        svako od nas svojim bolom u novi dan kroči.
        Otišao ti si već pred mnogo ljeta, otišao tiho sa ovoga svijeta a ni
        reko nisi  ni da li te smeta moj strah , moje brige, strepnje da za
        tobom ostat će još mnoge knjige i snova previše, pa kad udes zao
        sve to izbriše,  za me ostat ne će baš nimalo sreće.
        Ne će ostat ništa, ništa više.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2018/12/darilni_paketi_restavracija_sklejca_hotel_diana_murska_sobota_slika_1.jpg
        Već dugo te nema. Prevrtljiva mijena već i meni skor odlazak 
        sprema.
        Ja svakoga dana spominjem ti ime, suze gutam , kroz prazninu
        plutam. I kroz žegu, zime. I pitam se: O, zašto, zašto mi ote
        najdraže što imam pa od sve ljepote , nadanja i čari  čak sjećanje
        sa mnom već pomalo stari?
        Otišao davno ti od mene već si, ali ime tvoje i nevini grijesi- sve to
        dane moje poput mane s neba hrani a i resi! Glas ti i sad čujem
        kao sa mnom da si, (tu, u ovoj sobi) glas topao, mio kao što je
        uvijek bio. I vidim te živa (tako danomice biva) k'o da želiš reći:"
        Ne vjeruj baš svima što te javom muče. Mi ćemo, k'o jučer, opet
        zagrljeni u postelju leći. I nikada više nećeš smjeti iz tog zagrljaja
        meni se oteti."
        A prolaze ljeta. I otužni dani pa kalendar listam u kome imena
        i datumi  bjehu zapisani velikim slovima. Svako za me , sred
        svjetla i tamne, snagu nade ima.I svjetla. I vjere. Tražim, gledam,
        zdvajam, ali tebe nema! Nigdje tvoje ime pronaći ne mogu pa se
        molim Bogu: "O, moj dobri Bože, prosvijetli me, ne daj da me
        čežnja zakopa sred tame, da zaborav zbriše onoga što sa mnom
        još živi. I diše!"
        Voljeni moj druže, već te dugo nema .Praznina posvuda. Noći sve
        su duže. Misao mi tiho prazninom vrluda. Nade- niotkuda!
        Stol je prazan. Prazne čaše dvije iz kojih se kava u ljubavi pije.      
        Sred gluhe samoće ipak mi se čini: negdje, u daljini  tvoj glas da se čuje:
        "Ne boj se, ne kloni! Srest ćemo se opet čim zvono Susreta
        i za nas zazvoni!"
 
        Sred boli samoće pjesma ime tvoje gromko kriknut hoće pa
        stol opet prostirem za dvoje. Da se suzne oči čekanja ne boje!
               

Malkica Dgeč, 13. 8. 2018. (svom pok. suprugu Boži)

Povezani članci

Premijera filma Vitez

HF

Slikarstvo nije samo slučajnost

HF

Enciklopedija jugoslavenske književnosti

HF

Idi, idi, nemoj stati

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...