Pecina bara pokrivena ledom Bliži se Božić, snijega je napadalo metar, na šampite liče svi hrtkovački krovovi, svuda, kao šećer u prahu, inje sipa vjetar dok na suncu bliješte njive, bašte i šorovi. Naš ulaz, gonk, sve zavejano bez razlike, na kraju svakoga crijepa visi ledenica duga, srebrena niska na kući, ukras za praznike, biserne kapi svjetlucaju na onima do juga. Jutros smo ja i djed, još za mrkla mraka, čistili trotoar, posao koji se obaviti mora, kada god padne snijeg to čini kuća svaka, od nabacanog snijega ne vidim preko šora. Sunce je visoko, a nisu još prošle saonice, netaknuti snježni pokrivač zasljepljuje oči, bijel kao hrtkovačkih djevojaka vjenčanice, na njega samo ponegdje crna vrana skoči. Doručkovasmo s toplim mlijekom kačamak, i na novi posao spremio sam se sa djedom, iz šume treba donijeti drva veliki naramak, idemo preko Pecine bare pokrivene ledom. Branimir Miroslav Tomlekin