Pernarcisoidni cirkus u Saboru

Red istine, red laži, red istine, red laži…

Ako se po jutru poznaje dan čeka nas dugotrajno razdoblje parlamentarne krize. U shizoidnom uhljebničkom sustavu lijevi su postali liberali, desni su postali liberali, a liberali su nestali. U tom zrakopraznom prostoru u kojem država sa previše parazita, propisa, nameta i nametnika (ali ne i pametnika), u tom zrakopraznom prostoru trulih kompromisa, sluganstava, laži i neprincipijelnih koalicija leti ptica rugalica, mladi gospodin Pernar krilatih misli i daruje nam poput goluba pismonoše dijarejolektiku priučenog majstora za sve. Red istine, red poluistine, red nagađanja, red insinuacija, red neistine; budimo provokativni, govorimo o što širim temama što površnije… Zanimljivo je secirati neke misli izrečene 12. prosinca 2018., čisto radi zabave da se vidi kakav narcisoidni proračunati genijalni demagog i diletant nas očekuje u budućnosti, možda kao i ministar! Junak našeg doba, zlatni mladić.

Jaka provokacija HDZ-u i Brkiću osobno trebala je biti priča o Hrvatima u BiH. Prema Pernaru dr. Tuđman je sa gospodinom Miloševićem zamijenio Knin za Bosansku Posavinu. Posavina je pala  6. listopada 1992., Knin je pak oslobođen 5. kolovoza 1995. nakon što su hrvatski Srbi suludo odbili plan Z-4 kojim bi imali široku samoupravu unutar tzv. "krajine". Prije toga Srbi su brutalno likvidirali Srebrenicu, pripremajući se isto učiniti s Bihaćem, kojega je upravo Hrvatska spasila od genocida. Vrlo kompliciran plan koji zahtijeva izuzetno duboko međusobno povjerenje aktera "teorije urote", neka nam Pernar kaže (ili dosanja ili provrača) je li autor toga plana koji je uštedio stotine tisuća ljudskih života možda dvojac humanista i osvjedočenih prijatelja Hrvatske, gospar Vance i lord Owen, ili Lordan Zafranović?

Govorilo se i o povijesti Crkve. Zaista ne bih Vam docirao o Nikejskom saboru, Fotiju, Kerulariju, Leu IX. (pravi alzaški lav), Martinu Lutheru, Erazmu već bih Vam kazao da je izbor Svetoga Oca pape jedini istinski demokratski događaj na planetu Zemlja, jer između više od 100 kandidata ne zna se koji će biti izabran. Crkva i očuvanje antičke kulture, crkva i arhitektura, sveučilišta; benediktinci i razvoj agrara, tehnike, farmacije, isusovci i znanost su teme o kojima Pernar pojma nema. Bez pomoći Habsburga i Crkve Hrvatska bi potpala pod Osmanlije, ne bismo imali ni renesansu ni barok, ni one sve divne utvrde i Crkve koje danas turisti obilaze i knjige hrvatske tiskane u Veneciji, ni Teslu ni Starčevića! Doduše strašna je cijena plaćena, Hrvatska ostade kao okrajak ili ogrizak kruha. Sredine nestade.

Osmansko carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta, imalo sjajne graditelje, ratnike i činovnike i koje je visoko cijenilo Hrvate i Bošnjake bilo je lukava država. Istodobno socijalno, vjerski tolerantno i propuzivno za talente, kao i okrutno. Šetajući Pečuhom pitao sam se kako su zajedno živjeli Mađari protestanti i katolici, Hrvati, Srbi, Židovi, Romi, Bošnjaci, Nijemci… Divide et impera, što je društvo razdrobljenije to je njime lakše vladati. U tome je i bit današnje emigrantske krize i marakeških humanista! Ipak je to privid i maska one prave humanosti u kojoj nema više star, mlad, bogat, siromašan, Grk, Židov…

O bogumilima lupeta Pernar da su progonjeni. Biskup vrhbosanski stolovao je iz sigurnosnih razloga u Đakovu, a da je netko u Bosni spaljen ili suđen radi hereze ne nalazim, pače su i pisari banova i kraljeva bosanskih bili bogumili. U Raškoj je Nemanja to riješio ognjem i mačem. I Stjepana Vukčića Kosaču je za potporu bogumilstvu optuživalo srpsko poslanstvo tražeći savjet kod hilandarskih otaca smiju li s njime jesti i moliti. Stjepan je bio političko vjerski kameleon, kao i heroj Skenderbeg, kao i Balšići, ljudi na razmeđu. Očito je islamizacija bila najjača u centru bosanske države (Zenica – Tuzla – Sarajevo), što je točno, ali točno je i da mnogi građani, plemići, (Bihać, Banja Luka), stanovnici nizina prelaze na islam, a islamizirani Slavonci i Dalmatinci bježe nakon 1683. u BiH.

I naravno o BiH politici; stvarno ne shvaćam, čak i da je vođena pogrješna politika 1993. godine, tko daje za pravo jednome narodu da bira kandidata drugoga naroda. Također mi nije jasno zašto Dragan Čović ne smije imati kuću; pa za svoj stan u Dubrovniku ja bih mogao kupiti 4 kuće u BiH! Pa čak da je i taj gospodin Čović ulovljen sa prstima u pekmezu može li Pernar ili njegov kolega Sinčić biti taj koji govori o nekoristoljublju u politici? Ako se dogodi dragi Ivane da tebe ili Svilibora deložiraju, ja i moji prijatelji ćemo sprječavati policiju u vršenju dužnosti. Naime, oni bi ti dodatne troškove u provedbi deložacije itekako naplatili!

P.S Ah, da ima i o tome da su odnosi Srba i Hrvata bili dobri u Srednjem vijeku? Šipak! Jaka mađarska država je imala u rukama Mačvu i Beograd, kontrolirajući Dunav. Na istoku je Drina bila preprekom, a u XIII. stoljeću Nemanjići zauzimaju istočnu Hercegovinu, protjeruju katoličkoga biskupa i drže to stoljeće i Pelješac i Neretvu. Dušan ratuje sa Bosnom, ali prioritet mu je rušenje Bizanta, pa mora odustati. Srbi i drugi pravoslavci kao pomoćna turska vojska (akindžije, martolozi, haramije) i pastiri naseljavaju u XVI. stoljeću prostor između Knina i Pakraca, Karlovca i Jajca. Vojvodina je pak druga priča, ne bih širio temu. Položaj Katoličke Crkve u Osmanskom Carstvu je također preširoka tema.

Teo Trostmann