Hrvatski Fokus

Budućnost Svijeta je u Aziji

 
 
U sklopu Zbornika „Crna Gora i Osmansko carstvo“, Podgorica, 2017., poučan je tekst dr, Radenka Šćekića. On navodi da će Azija 2020. godine imati 4 od 5, ili 7 od 10 najvećih ekonomija; tada će Azijci stvarati 40 posto svjetskoga BDP-a. Zapad je (valjda Šćekić misli na EU bez SAD?) 1900. Imao 30 % svjetskoga stanovništva, 1993. svega 13 %, a 2025. će pasti ispod 10 %. Zapad je u svjetskoj industriji sudjelovao 1950. sa 64 %, a 2013. sa samo 30 %.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/01/feth.jpg
Fethullah Gülen
 
Od 1999. do 2004. broj stanovnika Francuske povećan je za 1,13 milijuna, od čega su 410.000 potomci doseljenika. Godišnji priljev stranaca je 82.000. Doseljenici čine oko 10 % stanovništva. Prosječan broj rađanja u EU-u je 1,5 po ženi, što je znatno manje od biološki neophodnih radi održanja mase 2,1.
 
Glasovi muslimanskih birača postaju sve važniji. Kod izbora u Njemačkoj Schröder je potukao Stoibera (CDU) za samo 8.864 glasa. Njemački Turci s pravom glasa su ogromnom većinom glasovali za socijalista Schrödera. U Turskoj koja je značajna članica NATO-a samo 12 % anketiranih ima pozitivno mišljenje o SAD-u. Turska želi uglavnom mekom silom obnoviti svoj utjecaj na Kavkazu, Balkanu (riječ na turskom znači šumovite planine) i srednjoj Aziji. Preko 7 milijuna muslimana (bugarskoga, bosanskoga, albanskoga i dr. podrijetla) emigriralo je s Balkana u Anadoliju. Te migracije nisu samo do 1925. izvršene, već i iza 1950. i 1980. godine. Balkan je most između Europe i Azije, te se nalazi na mjestu značajnih energetskih čvorišta – plinovoda i naftovoda. Nakon priznanja država bivše SFRJ Turska je pružila logističku podršku bombardiranju Srbije 1995. godine. Iste godine je sklopila vojni sporazum s Makedonijom, a 1996. sa BiH. U bazi blizu Ankare vršena je obuka jedinica bosanske vojske. (list „Milliyet“, 11. 2. 1996.). Od 2000. Turska ulaže u Srbiju, a ima i značajne projekte u južnoj Hrvatskoj.
 
Pored obitelji Izetbegović jeke emocije prema Turskoj pokazuje i na Sandžaku muftija Muamer Zukorlić, inače srčan čovjek i logičar koji veli; “Mi Tursku doživljavamo kao svoju majku koja je prije 100 godina, zato što je morala, ostavila svoju djecu. Sada dolazi da ih vidi (kao Hasanaginica, op. T.T.), Bosnu kao najstarije dijete, ovo albansko što je ojačalo i nas na Sandžaku (planinski kraj između Srbije i Crne Gore, op. T.T.), kao najmlađe dijete koje se najviše voli. Kada imate takvu braću i roditelje, to je predivan osjećaj.“ (Možda Albanci i Bošnjaci imaju bratske osjećaje prema Zapadu, pa i Hrvatskoj više nego prema Bosporu i Levantu, op. T.T.)
 
Postojao je vojni pakt između Grčke, Turske i (socijalističke) Jugoslavije iz 1953. Kod sklapanja je puno napravio diplomat Koča Popović. To je po E. Yalcinu dalo stabilnost i blagostanje JI Europi u odnosu na SSSR.
 
Nova vanjska politika Turske zasniva se poprilično na djelu Ahmeta Davoglua „Strateška dubina“. To je politika koja želi kombinacijom prije svega meke sile ekonomije i kulture, ali i vojnom snagom učiniti opet Istanbul centrom odlučivanja. G. Friedman u knjizi „Slijedećih 100 godina“ predviđa da će na Balkanu glavnu riječ voditi Rusija i Turska. (a zaboraviste Kinu?, op. T.T.) Davutoglu je istakao da imamo više Bosanaca i Albanaca koji žive u Turskoj nego u matičnim državama. On nastavlja: “mi želimo novu balkansku regiju utemeljenu na političkim vrijednostima, ekonomskoj međuzavisnosti, suradnji i kulturnoj harmoniji. To je bio Osmanski Balkan. Mi ćemo obnoviti ovaj Balkan. Ljudi to zovu neoosmanizmom. Osmanski vjekovi Balkana su uspješna priča. Sada je treba obnoviti.“
 
Zvuči lijepo, ali kada vidim odnos prema kurdskom narodu nekako sam skeptičan, bit će da sivi vuk dlaku mijenja, ali ne i ćud (op. T.T.). U krojenju pozitivne slike o turskom narodu i povijesti služe i TV emisije, serije, sapunice i sl. Za Fethullaha Gülena koji je u međuvremenu od bliskoga saveznika postao neprijatelj predsjednika Erdogana navodi se da ima oko 300 (svojih) škola u Turskoj i 200 od Balkana do Kine, kao i 8 sveučilišta. Turska je oko 60 puta veća od Crne Gore, ima 130 puta više pučanstva i 160 puta veći državni proračun. (ali manji broj dvometraša, op. T.T.).
 
U istom zborniku navodi dr. Hatidža Oruč mišljenje visokoga časnika (bimbaše) Mehmeda Subhija iz 1901. godine koji detaljno opisuje administrativne, političke, geografske i prije svega vojne činjenice o tadanjoj Crnoj Gori. (Subhi je vjerojatno podrijetlom Albanac, op. T.T.) „Osvrćući se na identitet Crnogoraca Subhi ističe da pripadaju srpskoj grani Južnih Slavena, s tim da tjelesnom građom, tenom i temperamentom više podsjećaju na Albance nego na Srbe. S tim u vezi Crnogorci, Bosanci, Hercegovci i Dalmatinci ne vuku isključivo slavenske korijene, nego predstavljaju mješavinu Slavena i Albanaca. (ilirski preporod, op. T.T.) Turska želi zakoračiti u Europu, kad već ne može u EU; to je jasno. Što pak želi Hrvatska, to nažalost nije jasno.
 

Teo Trostmann

Povezane objave

Lukavo saudijsko rješenje

HF

Kao da nije bilo nasilja nad sjevernoirskim katolicima

hrvatski-fokus

Novi rat za Gorski Karabah

HF

Italija izložena fiskalnom ratu EU-a

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više