Srbija gradi most preko kojega idu ribiči, turisti i oni koji s druge strane imaju vikendice
Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom članka „Od obećanja do gradilišta jedno desetljećje“ u „Hrvatskoj riječi br. 821“ od 11. siječnja 2019. godine.
O potrebi za rekonstrukcijom mosta kod Monoštora godinama smo toliko čitali i slušali od predstavnika hrvatske zajedice ovdje da smo mi srijemski Hrvati mislili da se radi o mostu preko Dunava! Tomislav Žigmanov, čovjek koji u svemu predstavlja sve Hrvate u Republici Srbiji, naznačio je i pri susretu predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića, prije skoro tri godine u Donjem Tavankutu, gradnju ovog mosta kao jednu od bitnih investicija za Hrvate u Republici Srbiji. Tada je potpisana i deklaracija o unaprjeđenju odnosa i rješavanju otvorenih pitanja između Srbije i Hrvatske koja je podrazumjevala i gradnju mosta kod Monoštora!
Nedavno, upravo od Žigmanova, saznajemo da su zahvaljujući osobnom angažiranju Aleksandra Vučića skoro svi zahtjevi Hrvata u Republici Srbiji postavljeni pri tom susretu ispunjeni (!?), a sada u članku „Od obećanja do gradilišta jedno desetljećje“ u „Hrvatskoj riječi“ br. 821“ od 11. siječnja 2019. godine, čitamo da je upravo počela i gradnja mosta kod Monoštora „zahvaljujući izravnom razgovoru predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića i zastupnika u republičkom parlamentu Tomislava Žigmanova“! Onda u tom članku čitamo da je most „Šmaguc“ stara drvena ćuprija preko kanala Dunav-Tisa-Dunav koja spaja Monoštor s rezervatom prirode. Preko njega idu ribiči, turisti i oni koji s druge strane imaju vikendice. Zadnjih mjeseci je bio u takvom stanju da su ga na svoj rizik koristili pješaci i biciklisti, vozila su išla 25 kilometara okolo, a drva su „Vojvodinašume“ prevozile preko pontonskog mosta.
Ne umanjujući dobrobit rekonstrukcije ovog drvenog mosta (istih gabarita kao i pređašnji) za mještane Monoštora, turiste, ribiče, vikendaše i prevoznike drva, na koju su predugo čekali, neprimjereno je izdizanje ove gradnje na razinu rješavanja otvorenih pitanja između Srbije i Hrvatske, pri čemu se naglašava da je srbijanska strana, uz asvaltiranje dva šora u Donjem Tavankutu i početak obnove Doma kulture u tom selu, ispunila skoro sve zahteve hrvatske nacionalne zajednice u Srbiji kada su u pitanju investicije!!!
Ovakvo naglašavanje onoga što je sve učinjeno na tom planu i pompezne izjave u medijima služe ovdje jedino za hvalisanje lika i djela Tomislava Žigmanova, a Hrvati u Republici Srbiji imaju neizmjerljivu štetu od ove manipulacije, jer se izjednjačava ono što Hrvatska investira u objekte srpske zajednice u Hrvatskoj sa onim što mi ovdje dobijamo! Ćuprija „Šmaguc“ je eklatantan primjer za to! Čudno je da kamen temeljac (u ovom slučaju zabadanje balvana u vodu) za „Šmaguc“ nisu udarili Aleksandar Vučić i Tomislav Žigmanov osobno uz direktan prijenos „Televizije Pink“.
Branimir Miroslav Tomlekin