Jesmo li mi uklet narod?

Dokle će teći naše suze?

 

 

Kad smo na ljutu ranu

Stavljali maslinovu granu,

Prozivali su nas,

Da mutimo vodu

(UZVODNO).

Kad smo pak

Na ljutu ranu

Stavili ljutu travu,

Graknuli su: ''Fašisti!''

 

I uvijek jedni te isti.

 

Mi se moramo 

Svakomu dokazivati

I ne smijemo nikoga prozivati;

…Zar je to čudno? 

 

Svi zatirači

Hrvatskog imena

I slavoljupci svih profila

I njihovi učenici

Po Hrvatskoj

Kao nagradu dobivaju

Svoje trgove i ulice

I spomenike i biste,

A pravi hrvatski mučenici,

Koji dadoše i krv i živote

Za hrvatsku slobodu,

Koju im tuđin uze,

Ne smiju u Njoj

Niti imati grob.

 

Oh, dragi Kriste,

Dokle će teći naše suze?

 

I to su gorke sudbine naše.

Rodoljubima ni grob

Dopušten nije

U zemlji

Za koju živote daše,

A sve one guske,

Što u magli nestaše

Spavaju mirno

I njih nitko nije dirn'o,

Dočim,

Rodoljubi ne prestaše

Zbog njihovih grijeha

Patiti.

 

Jesmo li mi uklet narod?

…A jesmo.

 

Hoće li hrvatski narod

Ikada shvatiti,

Da je jedino on u pravu

I da jedino on može

Tuđincu reći:

''Dosta !''

 

Tuđincu, koji nas sili,

Da na ljutu ranu,

Umjesto maslinovu granu,

Ponovo stavimo ljutu travu.

 

Žarko Dugandžić, Perth