Jadno pile malo Jedno pile malo, jedva prohodalo. Pred pragom je mojim stalo. Kada mu je od gladi pozlilo, To je pile meni govorilo: "Uzmi me, nahrani. Ponesi me u dom svoj I tamo me od zla i od gladi brani. A nikada nemoj zbog mene kukati. Niti zaplakati. Ja ću tebi povazdan umiljato pijukati, svakim danom Nove pjesmice pjevati. Bit će pune mašte i dočarat Sve piliće što sred kiše ili snijega napuštaju dvorište. I od sreće vrište. Od zanosa i od pjesme ljubavi i sloge sve se nove Pjesme množe pa naudit njima nitko i nikad ne može! Uzmi mene malena u toplo si krilo pa ću tebi pijukom Tihim, razdraganim, pričati o svemu što je nekad bilo I što opet, Božjom voljom, javom biti mora boljom." Ostalo je pile, pokislo i gladno, pred vratima mojim. A ja dane prošle, sve tužno i jadno, sad pred starost brojim. Drago pile ne zna, niti može znati, da sad i ja pred vratima Tuđim stojim. A ne mogu ni riječ reći. Niti zaplakati. Jadno pile malo! Kad bi znalo, možda bi i ono sa mnom Zaplakalo pa bi lakše bilo pozdraviti dvorište , Gdje pilići novi od radosti vrište! O piletu pjemsma traje. Možda je i bajka… Možda.. istina je!? Malkica Dugeč, 9. 10. 2017.