Poljupci zahvalnosti sucu Maksimoviću

Da se stariji podsjete, a mladi nauče »kako je bilo živjeti pod Titom«

Šport u notornoj, tako zvanoj ju…, je bio visoko korumpiran i prepun težkih nepravdi, grubih krađa i bezbroj uništenih karijera. Ovo je priča o jednoj od najpoznatijih: oštećeni NK Hajduk Split, dobitnik FK Partizan Beograd! Utakmice zadnjeg kola Olimpija-Partizan i OFK Beograd-Hajduk, 11. 7. 1976. odlučuju o prvaku. Partizan i Hajduk imaju jednaki broj bodova, ali Hajduk ima bolju gol razliku, pa bi postao prvak, ako bi obje utakmice završile podjednako, oboje izgube, oboje igraju neodlučno ili oboje pobijede.

Sve utakmice zadnjeg kola moraju početi u isto vrijeme, ipak utakmica  u Ljubljani sitnim smicalicama počinje 7-8 minuta kasnije! Utakmica u Beogradu je već završila 1:1, dok je u Ljubljani još uvijek 0:0, iako Olimpija igra od 60-e minute s igračem manje (isključen Goran Jurišić! Pogodite koje je nacionalnosti!), a Hajduk je prvak ako tako ostane. Sudac Dušan Maksimović nikako ne svira kraj utakmice, poklanja Partizanu još koju minutu, sve tako do 97-e minute, kada Partizan postiže pobjedonosni gol (Napomena: Službeno produženje utakmice zbog izgubljenog vremena, prekida i povreda, u vrijeme ove prijevare (1976.) nije postojalo, uvedeno je puno godina poslije,!), a igrači Partizana trče prema sucu Maksimoviću te ga grle i ljube!

Utakmicu je prenosio sjajni i osebujni  Ivo Tomić,novinar i urednik Športske redakcije Radio Zagreba, koji ovako opisuje događaj (po sjećanju!): “… igrači Partizana ljube suca Maksimovića! Igrači Partizana ljube suca Maksimovića! To su poljupci, to su poljupci,… kakvi su to poljupci, kakvi su to poljupci??!“.  Te su riječi ušle u anale sportskog novinarstva te postale legenda, ali i najbolja ilustracija odnosa u zemlji tako zvanog „socijalizma s ljudskim licem“: da se stariji podsjete, a mladi nauče „kako je bilo živjeti pod Titom“.

Tomislav Nürnberger, tan@hrvati-amac.com