Do avlije pratili ga muzikaši Moj je dida pravi bećar bio Šljivovica bila mu k'o voda Kuća mala, a dice prepuna Tol'ko nije na salašu roda Strogim glasom zna bi zapovidit: „Dajde šešir idem u kafanu“ Mlade rode lipsale bi brzo Radile bi cilu noću i danju Često su ga znali tamburaši Da svit vidi, pratit do avlije A u kući bećar je poštivan Niko riči prozborit ne smije Ali zato ne ide se spati Čak i šarov svojim repom maše Za oranje preže si dorate, Dok ispraća bećar tamburaše Često su ga znali muzikaši Da svit vidi, pratit do avlije Berde tuko penđeri se tresu Niko riječi prozborit ne smije Vladimir Živaljić, Vukovar