Nitko od nas ne zna…

Što nas sutra čeka

 

 

Nitko od nas ne zna, što ga sutra čeka.

Možda krasno jutro, možda časak sreće,

Možda katastrofa, il' nezgoda neka,

A možda nam 'sutra' ni osvanut ne će.

Tu smo tek na kratko, posuđeno vrijeme,

Jer nekada Vječnost nenadano pozove

I predoči pred nas neriješene teme:

Neke iz davnine, neke sasvim nove.

 

K'o u filmu nam se prikazuju djela

I dobra i slaba, na presudnoj vagi.

Tu, kada se duša odvaja od tijela,

Doznaje se tko su mrski nam i dragi.

 

Tu ćemo pred Pravdom naplatit račune

Za sve dobre čine, a i one loše,

Tu će živa duša, dokle tijelo trune

Krjeposti prebrajat, što nam ostadoše.

 

Ništa vrijedit ne će koliko smo stekli

Ni koliko blaga ostaje za nama,

Al' o svakoj riječi, što smo negdje rekli,

Il' ćemo se divit, il' skrivat od srama.

 

Posjedi zemaljski predstavljat će NIŠTA

I bogatstva silna tek su šaka blata.

Pred nama će sinut nova boravišta,

Ili oganj pakla, ili rajska vrata.

Žarko Dugandžić, Perth