Udbaška simfonija je atonalna i pregazilo ju je pluralističko vrijeme
O Austriji treba razmišljati dvojako. Prvo, što bi bilo da je nije bilo? Mi bismo bili tada kao Bar ili Bihać, odnosno NE bi više pripadali srednjoeuropskoj i mediteranskoj kulturi,vjerojatno kao narod ne bi postojali. Bez katoličke carevine Turska ne bi izašla iz BiH, ali ušla bi Rusija, a s njom i Srbija. Česi i Slovaci bi postali Nijemci. U Austriji su dozrele naše temeljne institucije i stranke, bez Austrije ne bi imali pravnu državu, katastar, luke, gimnazije, Sveučilište već bi bili kao prijateljsko Kosovo, nerazvijeni. Ne bi imali mornaricu, Dalmacija bi bila talijanska ili turska.
Car Franjo Josip I.
Opisuješ očajne uvjete radničke klase u XIX. stoljeću, pa bila je još gora u Parizu i Londonu. Austrija nije imala kolonija, Velika Njemačka, Francuska, Rusija, Turska su je okruživale; u BiH i u Dalmaciju je jednako ulagala kao i uzimala, vidi sjećanja Františeka Valoušeka na Bosnu. Ne možemo reći da je bila loša Bošnjacima, niti bosanskim i hrvatskim Srbima. (Pribićević, šef Sabora nakon Veleizdajničkoga procesa!) Drugo, treba njene standarde usporediti s Francuskom, SAD-om, Britanijom – vidjet ćemo manje podmitljivo činovništvo, veću humanost i kulturu.
Stefan Zweig (Židov) je slika austrijskoga duha na lijepome plavome Dunavu, ali i Sigmund Freud kojega vlastite frustracije uz opću neurozu Austrije (pitanje odnosa među narodima, židovsko pitanje – Herzl, pitanje opreke aristokracije i meritokracije, moderne industrije i veleposjeda, socijalista liberala katolika i najstrašnije predugi život Franza Josepha koji je svojom osrednjošću (quieta non movere) upropastio mogućnost reforme. Austrija nije imala kolonije i otvoreno more, kada je išla osloboditi Srbiju i Makedoniju napao je Louis XIV. pa se morala povući (zamisli kako bi lijepo bilo da svi Srbi imaju mentalitet Vojvođana).
Oko 1870. imala je Austro-Ugarska 38 milijuna stanovnika, otprilike kao i SAD, zanimljivo je da je u Austro-Ugarskoj živjelo 1,25 milijuna Židova, dočimu SAD-u samo 150.000. Ilirske ideje i Francuzi su nesretno i nespretno preuzeli Hrvati (ne i Slovenci i Srbi), a i s tim idejama je manipulirala Austrija. Kad je Palmerstone ponudio utočište Lajosu Kossuthu to je dio iste britanske i masonske politike koja je htjela uništiti austrijsku vlast u Italiji (Mazzini) i preko Napoleona III. također nagrizati Austriju. Austrija je morala sklopiti nagodbu, Hrvati se tu nisu snašli, kasneći dogovorom s Mađarima. Ruski panslavizam je opet preko južnih Slavena htio izbiti na toplo more (i njemački i ruski imperijalizam su željeli Trst!), i tu su postojale želje da se oko 1860. podigne hrvatska Vojna krajina na bunu uz istodobno iskrcavanje talijanske flote u Dalmaciji i Rijeci. Eugen Kvaternik je raskrstio s Rusima kada je njegov tekst o Hrvatskom pitanju (na francuskom jeziku u Parizu) povrijedio talijanske i srpske imperijaliste, na što su ga Rusi "špotali". Ali od ludosti da diže bunu u Plaškom među pravoslavnim Srbima nije odustao.
Srbijanska obavještajna služba je raširila svoju mrežu u Hrvatskoj među krajišnicima, jugofilima, srbofilima,masonima i trgovcima, i u tom svjetlu treba gledati Strossmayerovu političku kratkovidnost (poštujem njegovo prijateljstvo sa Solovjevom i rad na jedinstvu Crkve, ali se čudim prijateljstvu sa Britancem Gladstoneom). Naši najbolji znanstvenici (Tesla, Mohorovičić, Lupis, Ružička), umjetnici (Krleža, Andrić, Bukovac, Šimić, Medović, Bukovac, Medović, pa neka i bude i Meštrović iako ga ne volim), najistaknutiji političari (Radić, Starčević, tzv. Tito, Šufflay, Pilar) arhitekti i druga djeca su Austrije. A mržnja prema Austriji je endemska pojava, pogotovo u Dalmaciji, da se sjetimo samo Supila, Medovića, ali i Krleže.
Umorstvo Franza Ferdinanda u Sarajevu je bilo okidač svjetskoga rata; ubijen je radi zalaganja za trijalizam (Slaveni kao konstitutivni element), ni Srbi, ni Mađari ni Talijani, ni njemački imperijalisti, ni dvorski krugovi nisu ga podnosili! Naposljetku raspadom Austro-Ugarske uništila se arhitektura Europe, uništila se njena pozitivna jezgra, stvorilo čudovišta fašizma i komunizma, stvorilo holokaust i gladomor u Ukrajini. A što se mi Hrvati ne znamo "držati za jedan štap" kao braća Mađari koji su zato velik narod, ili kao Austrijanci koji s mlađahnim Herr Kurzom mogu Americi reći u lice NE, naši interesi su na prvom mjestu kao što je i u Vas First America. Udbaška simfonija je atonalna i pregazilo ju je vrijeme, za pluralizam smo mišljenja, ali i za jedinstvo Hrvatske. Zasad je bilo obrnuto, diktature u strančicama a prema vani poltronstvo i ne gledati dalje od svoga zvonika.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više