Hrvatski Fokus

Udbaška simfonija je atonalna i pregazilo ju je pluralističko vrijeme

 
 
O Austriji treba razmišljati dvojako. Prvo, što bi bilo  da je nije bilo? Mi bismo bili tada kao Bar ili Bihać, odnosno NE bi više pripadali srednjoeuropskoj i mediteranskoj kulturi,vjerojatno kao narod ne bi postojali. Bez katoličke carevine Turska ne bi izašla iz BiH, ali ušla bi Rusija, a s njom i Srbija. Česi i Slovaci bi postali Nijemci. U Austriji su dozrele naše temeljne institucije i stranke, bez Austrije ne bi imali pravnu državu, katastar, luke, gimnazije, Sveučilište već bi bili kao prijateljsko Kosovo, nerazvijeni. Ne bi imali mornaricu, Dalmacija bi bila talijanska ili turska.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/03/kaiser_franz_joseph_um_1910_oelgemaelde_original.jpg
Car Franjo Josip I.
 
Opisuješ očajne uvjete radničke klase u XIX. stoljeću, pa bila je još gora u Parizu i Londonu. Austrija nije imala kolonija, Velika Njemačka, Francuska, Rusija, Turska su je okruživale; u BiH i u Dalmaciju je jednako ulagala kao i uzimala, vidi sjećanja Františeka Valoušeka na Bosnu. Ne možemo reći da je bila loša Bošnjacima, niti bosanskim i hrvatskim Srbima. (Pribićević, šef Sabora nakon Veleizdajničkoga procesa!) Drugo, treba njene standarde usporediti s Francuskom, SAD-om, Britanijom – vidjet ćemo manje podmitljivo činovništvo, veću humanost i kulturu.
 
Stefan Zweig (Židov) je slika austrijskoga duha na lijepome plavome Dunavu, ali i Sigmund Freud kojega vlastite frustracije uz opću neurozu Austrije (pitanje odnosa među narodima, židovsko pitanje – Herzl, pitanje opreke aristokracije i meritokracije, moderne industrije i veleposjeda, socijalista liberala katolika i najstrašnije predugi život Franza Josepha koji je svojom osrednjošću (quieta non movere) upropastio mogućnost reforme. Austrija nije imala kolonije i otvoreno more, kada je išla osloboditi Srbiju i Makedoniju napao je Louis XIV. pa se morala povući (zamisli kako bi lijepo bilo da svi Srbi imaju mentalitet Vojvođana).
 
Oko 1870. imala je Austro-Ugarska 38 milijuna stanovnika, otprilike kao i SAD, zanimljivo je da je u Austro-Ugarskoj živjelo 1,25 milijuna Židova, dočimu  SAD-u samo 150.000. Ilirske ideje i Francuzi su nesretno i nespretno preuzeli Hrvati (ne i Slovenci i Srbi), a i s tim idejama je manipulirala Austrija. Kad je Palmerstone ponudio utočište Lajosu Kossuthu to je dio iste britanske i masonske politike koja je htjela uništiti austrijsku vlast u Italiji (Mazzini) i preko Napoleona III. također nagrizati Austriju. Austrija je morala sklopiti nagodbu, Hrvati se tu nisu snašli, kasneći dogovorom s Mađarima. Ruski panslavizam je opet preko južnih Slavena htio izbiti na toplo more (i njemački i ruski imperijalizam su željeli Trst!), i tu su postojale želje da se oko 1860. podigne hrvatska Vojna krajina na bunu uz istodobno iskrcavanje talijanske flote u Dalmaciji i Rijeci. Eugen Kvaternik je raskrstio s Rusima kada je njegov tekst o Hrvatskom pitanju (na francuskom jeziku u Parizu) povrijedio talijanske i srpske imperijaliste, na što su ga Rusi "špotali". Ali od ludosti da diže bunu u Plaškom među pravoslavnim Srbima nije odustao.
 
Srbijanska obavještajna služba je raširila svoju mrežu u Hrvatskoj među krajišnicima, jugofilima, srbofilima,masonima i trgovcima, i u tom svjetlu treba gledati Strossmayerovu političku kratkovidnost (poštujem njegovo prijateljstvo sa Solovjevom i rad na jedinstvu Crkve, ali se čudim prijateljstvu sa Britancem Gladstoneom). Naši najbolji znanstvenici (Tesla, Mohorovičić, Lupis, Ružička), umjetnici (Krleža, Andrić, Bukovac, Šimić, Medović, Bukovac, Medović, pa neka i bude i Meštrović iako ga ne volim), najistaknutiji političari (Radić, Starčević, tzv. Tito, Šufflay, Pilar) arhitekti i druga djeca su Austrije. A mržnja prema Austriji je endemska pojava, pogotovo u Dalmaciji, da se sjetimo samo Supila, Medovića, ali i Krleže.
 
Umorstvo Franza Ferdinanda u Sarajevu je bilo okidač svjetskoga rata; ubijen je radi zalaganja za trijalizam (Slaveni kao konstitutivni element), ni Srbi, ni Mađari ni Talijani, ni njemački imperijalisti, ni dvorski krugovi nisu ga podnosili! Naposljetku raspadom Austro-Ugarske uništila se arhitektura Europe, uništila se njena pozitivna jezgra, stvorilo čudovišta fašizma i komunizma, stvorilo holokaust i gladomor u Ukrajini. A što se mi Hrvati ne znamo "držati za jedan štap" kao braća Mađari koji su zato velik narod, ili kao Austrijanci koji s mlađahnim Herr Kurzom mogu Americi reći u lice NE, naši interesi su na prvom mjestu kao što je i u Vas First America. Udbaška simfonija je atonalna i pregazilo ju je vrijeme, za pluralizam smo mišljenja, ali i za jedinstvo Hrvatske. Zasad je bilo obrnuto, diktature u strančicama a prema vani poltronstvo i ne gledati dalje od svoga zvonika.
 

Teo Trostmann

Povezane objave

Tragedija hrvatskih povijesnih prostora

HF

Protiv Mesićevih ponovljenih laži u Srbu

hrvatski-fokus

Novi pohod SDP-ovih satelita na HRT

HF

Opasno traćenje vremena

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više