Hrvatski Fokus

Na djelu su progoni hrvatskih povratnika

 
 
Kako vrijeme odmiče od Daytona još brže Bosna i Hercegovina  izmiče iz Europe. Odmaknuvši se dva i pol desetljeća od Daytonskog sporazuma, udalji se stoljeća od Europe i dva od sebe same, kakva je izgledala prije ovog  građanskoga rata. Reklo bi se da neki Bosnu  i Hercegovinu kloniraju za budućnost. Bosna i Hercegovina stoga postade zemlja ubijanja i rađanja. Naime, u zaletu što ga Dayton pojačao, pripadnici i članovi SDA, simpatizeri i pridošlice iz islamskih zemalja, koje su u kratkom vremenu uspjeli fanatizirati dio bosanskih muslimana, ubijaju sve što nije islamsko. Kako im se centri za obuku nalaze na području Federacije BiH, te kako vlada mišljenje kod muslimanskog vodstva da je Federacija daytonski dar samo njima, i za njih, ubijanje i zločini nad federacijskim partnerom se nastavljaju, pa čak i u nekim segmentima i intenzivira. Bosna je zemlja ubijanja.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/04/158.jpg
S druge strane, u duhu poslušnosti zapovijedi Mustafe ef. Cerića, kada je rekao da svaka muslimanka u Bosni i Hercegovini mora roditi najmanje petero djece, dvoje  za sebe a troje za Bosnu, ta zemljica postade i mjestom rađanja. Uz hareme mudžahedina, što za zasluge u ubijanju dobiše od vodstva muslimanskog naroda beha državljanstvo, Bosna i Hercegovina je u punom kapacitetu zemlja muslimanskog rađanja.
 
Bosna i Hercegovina postade i zemlja gladnih i šeika. Na jednoj strani najveći dio njenih građana živi od Caritasa i milostinje, a na drugoj strani na način „nenamjenske“ potrošnje milijuna dolara svjetske pomoći gladnima, u Bosni i Hercegovini izrastaju kraljevi, šeici i bogataši kakvih na tim prostorima nije bilo ni u jednom vremenu. Iako jedna drugu isključuje u četvrtstoljetnoj daytonskoj Bosni i Hercegovini paralelno se vodi muslimansko-bošnjačka borba za njenu cjelovitost i rat etničkog čišćenja.
 
Kloniranjem komunističke parole bratstva i jedinstva u parolu, neželjenog i nemogućeg nego prisilnog, suživota multietničnosti i multireligioznosti SDA se pred svijetom uspješno bori za „cjelovitu“ muslimansku Bosnu i Hercegovinu. Toliko uspješno klonirana parola da se ne razlikuje ni u čemu od komunističko srpske, bratstva i jedinstva, devalvirana je i postala providna da i slijepci vide kakva će buduća cjelovita Bosna i Hercegovina izgledati. A vidljiva je i u dijelu borbe boraca za cjelovitost ispred kojih se u četvrtstoljetnoj Bosni i Hercegovini „milom“ ili silom iselilo oko sto tisuća Hrvata, i nešto manje Srba – Sarajevo. Progon hrvatskih povratnika i ubijanje istih također je dio muslimansko-bošnjačke borbe za cjelovitost zemljice Bosne i Hercegovine.
 
U brdima četvrtstoljetne daytonske Bosne i Hercegovine uspješno se gradi a još uspješnije ruši. Tu u američkoj zamisli neke buduće, neodržive, zajedničke države borci za multireligijsku zajednicu ruše crkve i hrvatska groblja. Tamo gdje je izvršen najveći zločin nad Hrvatima, i progon, ruše se ostaci njihovih ostataka, Travnik, Bugojno, Zenica, Dolac, Brajkovići, Mir…, a na već potpuno etnički očišćenim prostorima naredbodavci rušitelja i ubojica grade mostove i druge kulturne spomenike Turske petstogodišnje krvave okupacije. Time se borci za multireligioznu Bosnui Hercegovinu najčvršće vežu i identificiraju sa najkrvavijim okupatorom Bosne i Hercegovine.
 
U Bosni i Hercegovini je sve moguće, pa i to da se svojim agresorima spomenici obnavljaju, a to je znak da joj ne daju da bude svoja, bosanskohercegovačka Bosna. No, dijelom se to i u Daytonu tako htjelo da Bosna i Hercegovina ne bude više svoja beha zemlja, stoljetnog iskustva suživota razlika. Zato ona postade zemlja graditelja džamija, i proizvodom muslimanskih generala. Ovakvim tempom gradnje džamija, kako su prenosili  „Dani“, u Bosni i Hercegovini će ubrzo biti jedna džamija po glavi stanovnika. I tako dok zapadne zemlje humanitarnom pomoći, preko Caritasa i Crvenog križa, prehranjuju bosanskohercegovačke narode, dotle islamske zemlje grade džamije milijunskih vrijednosti od Bugojna do Sarajeva. Također dok zapadne zemlje uporno govore o potrebi mira u Bosni i Hercegovini muslimansko vodstvo, reklo bi se, serijskom proizvodnjom proizvodi generale svoje Armije. A kako se oni ne plaćaju iz „korumpirane humanitarne  pomoći“ zapadnih zemalja već iz „ne namjenske“ preraspodjele tih sredstava onda se zaista i ne vidi kraj njihove proizvodnje. Zbog toga je Bosna i Hercegovina postala i zemlja generala. Ona je postala i američko-muslimanski laboratorij za ispitivanje izdržljivosti gladi, u prvom redu na starim i nemoćnim umirovljenicima. Međutim, glad se ne će testirati samo na ovoj generaciji umirovljenika.
 
Naime, kako će se jednoga dana, nakon namjeravanih pokusa Amerika povući iz Bosne i Hercegovine, a time prestaje i dotok humanitarne pomoći, u toj zemlji zaposleni, nezaposleni i umirovljenici ostaju sa još jednim dodatnim teretom preživljavanja. Svima njima otkidat će se i otimati od malog zalogaja, najveći dio za izdržavanje i plaćanje proizvedenog, muslimanskih generala, u ovom vremenu velike plaće proizvedenih generala plaćat će u „cjelovitoj“ Bosni i Hercegovini svi građani podjednako. U najvećem postotku zaposleni Hrvati, kao što i danas plaćaju odvjetnike muslimanskih ratnih zločinaca pred sudovima u BiH i Den Haagu. Zar nije ovo preslika ili klonirana jugoslavenska prošlost?
 
I dok Amerikanci budu primjenjivali dobivene rezultate istraživačkih eksperimenata iz Bosne i Hercegovine, na drugom izabranom dijelu kugle zemaljske, u napuštenom beha entitetu će djeci trnuti zubi od nezrela voća što ga morali jesti njihovi roditelji. Zasigurno će stoga, na sva buduća zbivanja u Bosni i Hercegovini utjecati i ovo današnje vrijeme, gladni i bogati, rušitelja i graditelja, generala i progonitelja, zločinaca i silovatelja, diktatora i ideologa, vjernika i nevjernika, fanatika i pridošlica, prognanika i izbjeglica, ubojica i žrtava.
 
To je slika četvrtstoljetne daytonske Bosne i Hercegovine. Zemlja čiju sudbinu hoće stranci da rješavaju. Svi je vole i u nju se zaklinju, ali je nitko ne će onakvu kakva je, pa makar i prisilno, stoljećima bila. Oni koji imaju najveće pravo na Bosnu i Hercegovinu, hrvatski narod kao najstariji i autohtoni narod, oni su postali manjina na svome. Sila je uzela pravo u ruke. Stoga se ovim patnjama ne vidi kraj. Problem je rješiv samo ako bude i mrvica pravde zadovoljena.
 

Vinko Đotlo

Povezane objave

Skandalozni bošnjački turistički vodič

HF

Potvrda kontinuiteta hrvatske politike mira

HF

Iz Vučjaka babo protjerao Hrvate

HF

Mladi muslimani su već u obitelji radikalizirani

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više