Put do Križa
Koliko puta tihi put do Križa
Koliko puta hod spuštene glave
Duplo zvono, podignute glave,
Duboki uzdah i posljednji zbogom.
Još jedan ode, a nas je sve manje,
Tužna povorka sve manja i tiša,
Sve starija tijela pogrbljena idu,
I u redu mirnom spokoj svoj čekaju.
Umorni koraci na crkvenom pragu,
Drhtave ruke vodicom svetom
Križaju izborana napaćena lica,
U klupe trošne i riječ Božju čuti.
Dvije, tri riječi, oproštajna pjesma,
Suza u oku, u dnu crkve jecaj,
Tamjana miris, svećenika oprost,
Na počinak vječni i još jedan ode.
Nad rakom crnom pomole se tiho
Božju riječ i još jednom čuju,
U smiraj sveti tužni skup se rasu
Pitajuć se sjetno ko na redu sad je.
I Mrak padne, opustjeli puti
Napušten pas nasred puta osta,
U groblje gleda i žalosno tuli,
Zar on sam u životu još osta.
