Životnoga svoga puta
O mrtvima uvijek lijepo.
Bar nas tako stari uče.
Nu, uzalud hvalospjevi,
Što nad grobom lijepo zvuče;
Od koristi više nisu.
Više nije ništa važno,
Jer u grob te spustili su.
…Sad se pita: “Što je lažno”?
Jesi’l umro, il’ si krep’o?
Sad ti duša pokraj tijela,
Što će brzo prahom biti,
Strepnjom traži milost Božju
I prikuplja dobra djela,
Ako si ih kada im’o,
Dok si Božju milost prim’o
Svakog časa, svakog trena
Životnoga svoga puta.
Prisjeti se kol’ko puta
Božja ti je opomena
Bila mrska, bila strana
Pa si rek’o: “Ima dana”.
Ali, dani zbrojeni su.
Za tebe je stalo vrijeme,
Samo još se njiše klatno
I kad stane, tad ćeš shvatit,
Da je vrijeme nepovratno,
Da se više ne će vratit.
…Anateme, anateme!
