Istinom protiv velikosrpskih laži

Samo grješnici manipuliraju sa žrtvama

 

 

Od 1945. godine u Hrvatskoj svake godine prije Uskrsa i oko 10. travnja, pojavi se groznica – epidemijskih razmjera, koja drži narod tjednima u ludilu. Ljudi u politici i medijima padnu u delirij zbog naglog porasta mržnje što dovodi do ponovnoga ubijanja ubijenih žrtava u jasenovačkome logoru.

Stradanja Hrvata na Bleiburgu i Križnom putu

 

Za sve godine (ukupno 74) ''istoričarima'' u bivšem režimu srpsko-komunističke Jugoslavije, drugovima i drugaricama u četničkim, partizanskim i (anti)fašističkim udrugama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te srpskim i antihrvatskim profesorima na sveučilištima u Hrvatskoj, koji su poticani i plaćani od četničkih vlada u Srbiji, a počesto i od hrvatskih vlasti – nije uspjelo dokazati nikom, osim sebi, lažni broj žrtava u Jasenovcu u radnome jasenovačkome logoru. Apsurdan broj od ''700.000 ubijenih Srba, Židova i Cigana'', kojeg su  srbo-partizani u Beogradu, godinama podgrijavali s nakanom da ''vaspitaju'' hrvatski narod, a preko medija u svijetu da stvore dojam, da su hrvatske oružane snage – ustaše i domobrani – bili ''neprijatelji'' hrvatskog naroda, jer su raskomadali ''na parčad zajedničku'' državu (velikosrpsku Jugoslaviju) i uspostavili NDH u povijesnim i etničkim granicama. Po toj velikosrpskoj logici svi narodi koji su se oslobodili od okupatora i zločinačkih režima bili su – neprijatelji svoga naroda! 

 

Hrvatski revolucionarni pokret, koji se borio za oslobođenje protiv velikosrpskog centralizma i hegemonizma, imao je za cilj uspostaviti Nezavisnu Državu Hrvatsku svim raspoloživim sredstvima sile protiv nasilja u Jugoslaviji. Zbog nužnog savezništva s Njemačkom i Italijom, hrvatskoj vladi bila je nametnuta tuđa ideologija. Iako NDH nije bila ni nacistička ni fašistička, nego državotvorno hrvatska, a ustaške i domobranske bojne, s nadljudskom odlučnošću, branili su  Hrvatsku Državu od četnika i partizana gdje su u oštrim borbama nasrtali s krutom silom, koja je u nekim mjerama prelazila granice ratnih normi i kršćanske uljudbe. Predsjednik dr. Franjo Tuđman je rekao: ''Kad neki pokret ili narod, država ili njihov savez, religija ili ideologija, ima pred sobom protivnika kojeg drži pogubnim za svoj opstanak, ili glavnom zaprekom za svoju prevlast, učinit će sve moguće, i upotrijebiti sva dostupna sredstva, da ga savlada pa i uništi, ako ga na drugi način ne može podvrći svojoj volji.''

 

U povijesti nije bilo rata u kojem nije bilo – zločina, ali osvajački ratovi bili su okrutniji i krvaviji od osloboditeljskih ratova. Rat ne može biti bez sile i nasilja, ni imperijalistički ni osloboditeljski. Ratovi također nisu nikada završeni, jer strana koja je izgubila rat sprema se vratiti izgubljeno, ili osloboditi se jarma, a neizbježna je i krvava osveta.

 

Grijeh je manipulirati sa žrtvama

 

Srpski narod je naučen da uči jednostranu povijest, jer 630 godina slavi poraz – bitki na Kosovu Polju, kao pobjedu. Da je srpska vojska, koju je predvodio princ Lazar, pobijedila otomanske osvajače u lipnju 1389. godine na Kosovu Polju, onda ne bi Otomanski imperij vladao stoljećima u Srbiji i na Balkanu, niti bi Bosna bila turska oaza. Srbija se opet vojno okušala na Kosovu pod vodstvom Slobodana Miloševića, i nakon velikih žrtava albanskog i srpskog naroda, nije ''sajedinio južni dio'' sa Srbijom. Srbija je ponovno izgubila rat na Kosovu uz pomoć NATO-ovih snaga, i pod upravom UN-a 17. 2. 2008. postala nezavisna i slobodna Republika Kosovo. Casua finita est!   

 

Srbija je izgubila rat u Bosni i Hercegovini nakon pokolja (massacre) 8.000 muškaraca, odraslih i dječaka u Srebrenici u srpnju 1995. godine. Zločin se dogodio na očigled cijelog svijeta, a predstavnici zločinačke ''Republike srpske'' niječu pokolj i nakon što je Međunarodni sud u Haagu 31. 1. 2015. godine potvrdio presudu za genocid u Srebrenici. Sud je također osudio Ratka Mladića i Radovana Karadžića na doživotnu robiju zbog genocida u Srebrenici. Srbija je također izgubila dva rata (1941. i 1991.) u Hrvatskoj, nakon mnoštva ubijanja nevinih Hrvata, nasilnih progona  mještana, pljačkanja i paljenje crkava, obiteljskih kuća i rušenja hrvatskih svetinja i grobova, i sve to je činjeno radi stvaranja Velike Srbije. Pored toga Srbi su s partizanskim znakovljem izvršili pokolj u Bleiburgu i Koloni smrti ubijena je 1/5 najvitalnijeg hrvatskog naroda nakon Drugog svjetskog rata.

 

Nakon završetka Domovinskoga obrambenog rata, konačno je s Olujom zatvoreno stoljetno ratno poglavlje sa Srbijom. No, ukoliko se ne ukloni ili ukroti sotonska Srpska pravoslavna sekta (četništvo) u Hrvatskoj može opet doći do nereda i uzroka sukobu – Casus belli. Naposljetku, Srbi su došli do spoznaje da se ne može više osvajati ili prisvajati teritorije susjednih država u kojima ima naseljenih Srba, stoga su se koncentrirali na žrtve u Jasenovcu. Uhvatili se za slamku! Povodom obilježavanja 75 godina od osnivanja logora u Jasenovcu, u New Yorku su državne vlasti iz Srbije organizirali izložbu od 27. do 30. 1. 2017. u sporednim prostorijama UN-a. Čelništvo UN-a ogradilo se je od izložbe o Jasenovcu u njihovim prostorijama. Dakle, promašen je pokušaj, jer su samo plaćeni mediji (fake news) i neki židovski mediji u Americi pisali po uputama Jeremića, Dačića i Vučića. Za ovakvo ludilo srpskih čelnika William Gustav Gartner sigurno bi rekao: Nezgoda luđaka je opomena za pametne.

 

''Pitanje Jasenovca nije od nekog svjetskog značenja. Ono je od Jugoslavena i velikosrba umjetno napuhano. Napuhano je do razine mita. U poznatoj knjizi 'Inter arma caritas' ('Djelotvorna ljubav između oružja') logor Jasenovac se uopće ne spominje. Riječ je o obavijestnom uredu za ratne zarobljenike (1939. do 1947.) Taj je ured primao dnevno preko 1000 zahtjeva, koji su pojedinci i obitelji slali u traženju svojih izgubljenih i zarobljenih. tako je nastalo oko četiri milijuna listića s podatcima traženih ljudi.''

 

Što je svrha srpske propagande o Jasenovcu?

 

Srpskim političarima, ''istoričarima'', profesorima, piscima i novinarima nije stalo do traženja istine, jer toliko su opsjednuti mržnjom naspram hrvatskog naroda, čak od zaslijepljenosti ne mogu ni na vedrom nebu vidjeti svjetlo sunca, odnosno istine. S druge strane, Srbija se dodvorava, kako je ''uvijek bila za dobro susjedstvo'', ali prokleti Hrvati su ''ustašoidni narod, slave Poglavnika i HDH.'' U  Srbiji je 7. 3. 2019. provedena anketa: odnosi s drugim narodima? Hrvati imaju status najomraženijeg naroda u Srbiji. Što se najviše očituje na športskim susretima, koji mogu imati i tragične posljedice. To je posljedica negativnih stavova u javnosti, koji najviše potiču predstavnici vlasti. ''Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž.'' (D. Ćosić)

 

Povijesti radi, prije dolaska Poglavnika u Zagreb ''NDH već je bila okupirana od nacista, jer je kraljevina Jugoslavija prihvatila Hitlera, nacizam i rasističke zakone. Zar Srbija u kolovozu 1942. godine nije postala 'juden frei'? Istovremeno je Pavelić štitio nekomunističke Židove, a u vojsci je imao 28 visokih časnika židovske vjere, te dosta pravoslavaca, a Katolička Crkva predvođena kardinalom Alojzijem Stepincem štitila je od progona nacista hrvatske židove i pravoslavce koji su se u Kraljevini Jugoslaviji preko mita i korupcije izjasnili kao Srbi. Ako je Pavelić bio toliki zločinac, zašto se njegovo ime nikada nije našlo među najvećim zločincima XX. stoljeća, a Titino jest?''

 

Jasenovac nije – Dachau ili Auschwitz?

 

Srbi se spremaju za snimanje filma o Jasenovcu, kojeg su već najavili kao megaprojekt hollywoodskog scenarija, vjerojatno kao osvetu za izgubljene ratove i ugled u svijetu. Predstavnici vlasti i pravoslavlja u Beogradu žele sa žrtvama u Jasenovcu popraviti srpski imidž u svijetu. Ali opet se spašavaju s lažima: ''Laž je srpski državni interes!'' (D. Ćosić). ''Razlog je jednostavan i treba ga neprestano ponavljati: okrećući se ustaškom logoru Jasenovac iz Drugog svjetskog rata, Srbi jednostavno žele skrenuti pažnju, ili bolje reći ''zamijeniti teze'', jer što se više i glasnije govori o Jasenovcu manje se priča i piše o njihovim zvjerstvima, osobito nakon 1945., ili u Domovinskom ratu. Okrutna zvjerstva Srba, pored Hrvata, pamte i oni u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, ali i na Kosovu.''

 

Ako Srbi mogu negirati pokolj u Bleiburgu i Koloni smrti, genocid u Srebrenici i Škabrnji i u stotinama drugih stratišta, onda njihovim lažima nema kraja. ''Srbi su dvodimenzionalni narod s težnjom ka prostatluku… Životinje koriste svoje resurse znatno sređenije nego ovi naopaki stvorovi, čija pripadnost ljudskoj rasi je u velikom zakašnjenju'' (Sir Peter Ustinov, glumac i veleposlaniki UNESCO-a (The European, 10. VI. 1993.). Stoga treba biti veoma oprezan u diplomatskim, gospodarskim i kulturnim odnosima sa Srbijom. ''Već sama najava snimanja takvog mega projekta koji se temelji na mega laži o ubijenih 700.000 Srba u Jasenovcu (Usporedbe radi ogromni grad Zagreb danas ima tek nešto više od 700.000 stanovnika), hrvatsku politiku ali i cijelu inteligenciju trebala dići na noge kao sve dobronamjerne, istinoljubne i domoljubne, ali i sve znanstvene i stručne snage da upozore hrvatsku, ali i srpsku i svjetsku da se radi o projektu koji niti blizu ne odgovara stvarnim činjenicama koje su se u Jasenovcu uistinu dogodile, i koje u međunarodnim odnosima nisu sporne.

 

Filmski mega projekt o 700.000 'ubijenih' Srba (ili ukupno ubijenih u Jasenovcu), pretvara se u propagandnu atomsku bombu koju krvava velikosrpska politika želi baciti na Hrvatsku, da je za sva vremena moralno uništi. Poznavajući svijet takav kakav jest, učinak takve akcije za hrvatsku bit će katastrofalan za njenu budućnost.'' Srpski fašisti su bili uvjereni, da će pokoreni narod u srpskoj Jugoslaviji, biti lojalni građani kralju Petru, maršalu Titu i predsjedniku Slobodanu. Ideologija četničke Srpske pravoslavne sekte Velike Srbije, ''gdje svi Srbi trebaju živjeti u jednoj državi'', pokazala se ubitačnom za srpski narod – u tri izgubljena rata. Umjesto da je Beograd tolike ljudske i materijalne žrtve uložio za uspostavu samostalne, slobodne i demokratske Srbije – u svojim povijesnim granicama, većina iseljenih Srba u Hrvatsku, BiH i svijet vratili bi se u ''otadžbinu''. Hrvatska i Srbija danas bi bili dobrosusjedske države kao što su Španjolska i Portugal. Na žalost, Srbija ima imperijalističke planove ukorijenjene u ideologiju srpskog pravoslavlja, koju je teško pobijediti u ratu, jer je motivirana kao što je i ideologija terorističke organizacije ''Islamske države'': Pokoriti ili poginuti!

 

Rudi Tomić