Bernardić podržao referendum protiv umirovljenika koji je ne tako davno pokrenula njegova Partija
Koncem travnja i prvih dana svibnja Hrvatska živi u razdoblju graha. Koliko će ga se i gdje za 1. svibnja, s kakvim još mesnim i inim dodatcima i začinima skuhati, koliko tona, koliko će biti porcija…? Odavno je praznik rada, nekada pisan i velikim slovima, ovdje evoluirao u Praznik graha. Grah ionako tih dana zasjeni sve, postane nešto poput svete biljke, naročito u medijima. U njima se od graha ništa ne vidi, ne čuje, ne miriše… Kao da ih obuzmu oni njegovi poznati plinovi, dimovi, naročito intenzivni ako se prva voda ne baci. Kao da su mediji, a onda i njihovi konzumenti omamljeni grahom.
Ove godine su izostale i sindikalne povorke – sve je bačeno na grah, kao ono kad se još i gata u grah. U ozračju graha sindikati su se dali na prikupljanje potpisa za protumirovinski referendum. Pod utjecaj graha tako je pao i Davor Bernardić – potpisao je za referendum i protiv svoje Partije i samoga sebe jer je upravo ona, a s njom i on, donijela zakon o odlasku u mirovinu sa 67 godina, tamo nekada kad će proizvodni rad i u Hrvatskoj biti poprilično robotiziran. Ni sindikati se nisu protivili kad je SDP donosio ovaj zakon, bili se pogubili kao što se gube u poimanju postmodernog radništva. Klasična marksističko-lenjinistička priča je prošlost; nije više važna klasa, sad je na djelu rod i rodna revolucija. U Splitu je grah izostao, tamošnji sindikati su se bacili na prikupljanje potpisa za referendum – bez graha, što su mnogi protumačili kao stoljetnu tragediju i veliki propust. Zasjenio je grah i obilježavanje operacije „Bljesak“, grahov dim i bljesak „Bljeska“ je zamračio, poglavito u medijima. Slabo su se vidjeli i kineski spasitelji Uljanika, slabo novi „berlinski kongres“ (berlinsko-pariški) i što sve još grah nije zamračio.
U dimu od graha skoro se pogubio i veliki plakat SSDS-a na kojemu se čelnici te stranke, Milorad Pupovac i kandidat za Europski parlament Dejan Jović pitaju: „Znate li kako je biti SRBIN U HRVATSKOJ.“ Ipak, pitanje se nekako probilo do mene, a znam odgovora preko nekoliko. Evo samo dva: Bolje nego Hrvat u Srbiji. A SDSS-ovoj profesionalnoj strukturi bolje i ohoho nego prosječnom Hrvatu, kako političkom tako i etničkom – u Hrvatskoj. Malo se, jednoj majci umiljavaju, malo, drugu, grizu, malo ucjenjuju… Sve u svemu etnobiznis (I. Josipović) samo takav.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više