Hrvatski Fokus
Hrvatska

Izdaja koja se ne zaboravlja

Svoje prošlosti, ili nekog njezinog dijela se možemo sramiti, ali ju ne možemo odbaciti

 
 
Nije se uvijek dobro vraćati u prošlost, naročito ne, kad te to vraćanje podsjeća na nešto neugodno, štetno, izdajničko, korupcijsko, nedomoljubno, licemjerno, podlo, bizantijsko, što ti je uradio pojedinac, interesna skupina, bilo koja i bilo kakva  grupa, frakcija, politička stranka, vlast ili  država. Kršćanski je oprostiti, pogotovo onima koji ne znaju što čine, ali zaboraviti je teško, ponekad gotovo nemoguće. Mnogi od nas su imaju iskustvo, kad su im oni kojima su pomagali i puno pomogli, u najtežim i najpotrebnijim trenucima, okrenuli leđa. To čovjeka boli. U početku ne može vjerovati, kako se takvo nešto  moglo dogoditi. Ne vjeruju činjenicama. Uvjeravaju se das u krivo shvatili i protumačili. Međutim, kad se to ponovi, kad se spoznaja potvrdi, prvobitno nastala nevjerica i bol se pretvori se u bijes i želju za osvetom, bez obzira je si li praktični vjernik, ateist ili agnostik. Malo je ljudi koji će to pokušati shvatiti, mirno nastaviti dalje, prekrižiti “prijatelje”, pomiriiti se s općim stavom: Ljudi su takvi, kad im trebaš ne možeš ih se otarasiti, a kad ti njih eventualno trebaš bježe od tebe, kao da imaš kugu, kad si uspješan, pri vrhu, dio elite, svi žele biti u tvom društvu, hvale se okolo kako te poznaju, kako su ti prijatelji, pozivaju ten a roštilj, ljetovanje, druženje, a kad počinješ “tonuti” zbog bilo čega, svojom krivnjom , bez svoje krivnje, igrom slučaja, uslijed prirodnih i društvenih kretanja i promjena, više te nitko ne poznaje, ostaješ sam. Svima se to ponekad dogodilo, bez obzira tko su, što su i gdje su. Kad brod tone, štakori prvi bježe. Što je brod veći, više je štakora, bijeg je brži i gnjusniji.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/05/political-betrayal-1.jpg
Jednako to pogađa obične ljude, kao i one poznate u javnosti i politici. Sjetite se samo svih naših “uglednika”, moćnika, vlastodržaca, saborskih zastupnika, tajkuna, Gazda, župana, lokalnih šerifa, direktora, ravnatelja, sudaca, profesora, kad su bili pri vrhu ili na vrhu, kao i kad su počeli tonuti i potonuli. Svi, osim dvije, tri osobe, koje nisu ovisile o njima, odriču ih se, čak i oni koje su stvorili, razvijali, podržavali, izdržavali i “prodavali” javnosti kao jedine, prave, sposobne, domoljubne, stručne, poštene, istinoljubive, nezaobilazne – naše.
 
Pogledajte kako danas izgledaju, kakvi su i čemu sliče ti odbačeni ljudi, s visokih položaja i državničkih funkcija. Nema veze što imaju nekoliko stotina milijuna, negdje u pričuvi. Meni ih je žao, kao ljudskih bića, makar su posrnuli. Ostali su bez položaja, časti i sebe samih. Prema Božjoj i ljudskoj pravdi i ravnoteži, to sve što im se događa su zaslužili svojim činjenjem, nečinjenjem, nezajažljivom pohlepom, neizrecivom bahatošću, umišljanjem da su “bogovi” da sve na ovom svijetu mogu, štogod hoće i požele. OK! To im je dao položaj, funkcija, vlast i moć, kao i niz nezakonitih, utilitarnih osobnih i ortačkih radnji po načelu: Ja tebi, ti meni. Kad se to načelo, zbog bilo čega ili koga poremetilo, kad je došlo do određene izdaje s bilo koje strane, zbog bilo čega, na pomolu je rat, stvaranje strategije i taktike za osvetu. To je u neku ruku ljudski. Nisu svi Pigmalioni jedanaki. Neki u stvaranju “lika i djela” svojeg odabranika, imaju svoju računicu, osobnu korist, u bilo kojem smislu, napredovanje, bogaćenje, zaštita…
 
Kad “stvorena”osoba osjeti da je dovoljno jaka sama po sebi ili s nekim drugim, u kompi i ortaštvu, po svemu dijametralno suprotinom od svojeg Pigmaliona, dolazi do neminovnih sukoba. “Ostavljena” i napuštena osoba, da bi se obranila i sačuvala barem mrvicu svoje časti, dostojanstva i djelotvornosti prisiljena je, ako ništa drugo reći istinu, koja će barem djelomično zadovoljiti njegovu osobnost, ublažiti povrijeđenost, izdaju i prepuštanje sebi, javnoj i pravnoj osudi. Svi mi ponekad, u nečemu i prema nekome, griješimo. Nitko nije idealan, a kamoli svet, čak ni Sveti Otac Papa (ne nužno Franjo). Međutim, preko noći nitko se ne može totalno promijeniti, od prijatelja postati neprijatelj, od nužno potrebnog podržavatelja i podupiratelja, nužno zlo koje treba odbaciti, negirati i zaboraviti.
 
Svoje prošlosti, ili nekog njezinog dijela se možemo sramiti, ali ju ne možemo odbaciti, baš kao niti svoju nacionalnu povijest, na koju uvijek nismo ponosni. Što je bilo, bilo je, ne može se ispraviti, ali se može ponoviti u jednakom obliku, ukoliko se prema tome pravedno i istinski  dobro, ne odnosi. Loše treba osuditi, a dobrim i izvrsnim se ponositi, jednako pojedinac, društvp i  cijeli narod.
 
Izdaja je izdaja, pojedinačna, grupna, skupna, društvena i nacionalna. U nas je bilo puno izdaja raznih i različitih vrsta, tijekom stoljeća, naročito u suverenoj, samostalno i neovisnoj državi. U nas je bilo, jeste i biti će puno izdajnika, ali najviše boli kad te izda onaj kojeg si “stvorio”, tko je bio i bio bi nitko i ništa da nije bilo tebe, koji si ostao napušten i sam, kad ti je krenulo nizbrdo. Već dulje vrijeme naši mediji su puni priča, analiza, prognoza nagađanja, mišljenja i zaključaka o tome što se događao, događa se i dogodit će se s visokorangiranim političarem, članom državotvorne stranke. Bez obzira što je napravio, što radi, što je namjeravao učiniti, mislim da nije zaslužio da ga se tako javno trančira i zadire se u njegovu obitelj, pogotovo kad gotovo cijela javnost zna što je napravio za stranku, za izbore (predsjedničke, stranačke, lokalne  i parlamentarne).
 

Ankica Benček

Povezane objave

Haaški sud NATO-va obmana

HF

Aveti prošlosti paradiraju Hrvatskom

hrvatski-fokus

Inat

HF

Ultimativni konsenzus!

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više