POLITIKANSTVO – Ispričavam se što smo gradili tvornice, škole i bolnice, a ne crkve…
Na facebook stranici SFR Jugoslavija zemlja bratstva i jedinstva, koju prati 33.721 ljudi, a sviđa se njima 33.442, pronašla sam jedan zanimljiv tekst, sa Titovih dana u Fažani, koji razotkriva nepoznavanje funkcioniranja tadašnje države i samim time idealiziranje života u njoj (https://www.facebook.com/pg/yugoslavija.yu/posts/?ref=page_internal). Živeći u tom svom neznanju, ljudi nisu trebali voditi računa o mnogim životnim problemima, jer je Partija mislila umjesto njih, propisivala životna pravila, životne vrijednosti i način života. A čovjeku je najlakše da ga netko vodi kroz život, bez da on puno razmišlja i traži rješenja.
Mnogi ne znaju da je Fažana, malo ribarsko mjesto na jugu Istre, nasuprot otočja Brijuni, bila i luka iz koje se polazilo na Brijunsko otočje. Za vrijeme bivše državne tvorevine, propale Jugoslavije J. B. Tito često je boravio na Brijunima. Obično bi sletio u puljsku zračnu luku i autom dovezao do Fažane, pa vojnim brodom na Brijune. U Fažani su stanovali većina zaposlenika na Brijunima i vojno osoblje koje je radilo na osiguranju akvatorija, Otočja i tadašnjeg predsjednika J. B. Tite. Tako je Fažana slično kao i Kumrovec počela turistički valorizirati Tita kao brend. U tu svrhu Turistička zajednica općine Fažana i Društvo Josip Broz Tito, organiziraju Titove dane u Fažani, za koje objašnjavaju da je manifestacija sa ciljem očuvanja uspomene na boravak Josipa Broza Tite u Fažani. Međutim, kako u Hrvatskoj, još uvijek ima ljudi koji ne mogu prežaliti bivšu državnu tvorevinu, ta manifestacija okuplja yugonostalgičare, ljevičare i yugofile, većinom poodmakle životne dobi, ali i radoznalce.
Na izložbi povodom Titovih dana bio je i sljedeći tekst u kojem se Tito kao ispričava narodu. Jeftin politikantski tekst koji se lako može pobiti po svim točkama.
• Ispričavam se što smo gradili tvornice, škole i bolnice, a ne crkve. – U toj je rečenici izražena jasna netrpeljivost i mržnja prema vjeri, koja se i očitovala u bivšoj Jugoslaviji sustavnim progonom Katoličke Crkve, progonom i ubojstvima svećenstva i vjernika. Malo je tvornica izgrađeno u bivšoj državi. Uspostavom nove vlasti s Komunističkom partijom na čelu, izvršena je konfiskacija privatne imovine putem nacionalizacije i agrarne reforme Zakonom o nacionalizaciji iz 1946. i 1948. godine, izvršena je nacionalizacija privatnih poduzeća u 42 gospodarske grane; od rudarstva i metalurgije, brodogradnje i automobilske industrije, industrije poljoprivrednih alata, trgovine, prehrambene industrije, bankarstva, transporta i prometa i dr. Nacionalizacijom je obuhvaćena je sva pokretna i nepokretna imovina kao i imovinska prava koja su pripadala privatnim poduzećima. A zatim je uslijedila i druga nacionalizacija imovine u građanskom vlasništvu, 1958. godine, a odnosila se na najamne zgrade i građevinsko zemljište.
Agrarna reforma bila je od 1945. – 1948: 23. kolovoza 1945. godine, u privremenoj Narodnoj skupštini DF Jugoslavije izglasan je Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji, pa je tako stvoren i pravni okvir za preseljenje više od 240 tisuća ljudi na cijelom području tadašnje Jugoslavije. Zemljište je oduzeto velikim posjednicima i imućnim seljacima, ali su uzeta i zemljišta banaka, protjeranih Nijemaca, crkvena zemljišta i druga. Zemlja je podijeljena seljačkim radnim zadrugama, državnim dobrima, a samo oko polovicu dobili su siromašni seljaci, koji su " vlakom bez voznog reda "kolonizirani u Slavoniju, Baranju i Vojvodinu gdje su dobili kuće i zemlju od oko 150.000 Nijemaca koji su morali napustiti te krajeve.
Popis hrvatskih tvornica koje je Tito oteo privatnim vlasnicima
