Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Izađite na izbore i dajte glas poštenima!

Tko li je Plenkovića nagovorio da se onako dere u Ciboni?

 
 
Sve se zna unaprijed. Dvije velike stranke dobivaju najmanje 8 mandata u EU parlamentu. Odredili su tko će to biti. Ono troje preostalih, koga briga. Ne će narušiti koncepciju, bez obzita tko će biti: Živi zid, Most, Amsterdamska, Start… Što izlasnost birača bude manja, njihova računica je točnija i izglednija. Tako je bilo barem dosad. Došlo je vrijeme da im pokažemo kako se više s nama ne mogu igrati. Zadnja igra je bila slaganje i održavanje neprincipijelne, nedemokratske, neprirodne i ne legitimne političke koalicije s HNS-om i ostalim “dotepencima”, prebjezima, uletačima – dizačima ruku u Saboru. Zaigrali su se sa sindikatima u prikupljanju potpisa za referendum “67 je previše”, ali su ih iskusni “igrači” – sindikalni vođe  nadigrali, odnosno narod ih je prokužio i masovno dao potpise. Bio je to otpor pritisku, lažima i obmanama, koje su plasirali putem raznih medija, za naše pare. Ovaj narod je inertan, ali nije glup niti bedast. Pozivaju nas na izbore, a očekuju da ne ćemo izaći.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/05/329d6400f9cdb6a7.jpg
Iskreno rečeno, nema se baš niti koga birati. Previše je izbornih lista. Na njima su kandidati za koje nitko nije čuo, koji se ničim nisu pokazali, a kamoli dokazali da zavrjeđuju ičiji glas. To je tobože demokracija. Svi mogu izaći. Svi imaju jednaka prava i šanse. Kaj god! Uzalud se troši novac. Uzalud se gubi vrijeme. Da baš do kraja sve ne bi bilo izgubljeno. Da se ne bi dogodilo ono što se očekuje, svi, ali baš svi koji imaju pravo glasa trebali bi izaći na izbore i zaokružiti listu ili pojedinca na toj listi u kojega imaju povjerenje i koji je zaslužio njihov glas. Pritom treba biti jako oprezan, da vas D’Hontova metoda ne odvede tamo gdje ne želite, da se ne dogodi nešti jednako ili slično, kao kad niste glasali za HNS ili Bandićevu stranku. Oni sad odlučuju o svemu, zbog njih se održava i opstaje ova vlada, baš kao i zbog nekoliko “prijestupnika” iz SDP-a, koji su se osvjestili i stubokom promijenili svoje političko opredjeljenje(?). Zanima me samo kako se osjećaju birači čiji su kandidati “prebjegli” bilo kome, a naročito u HDZ. Zar te ljude nije sram? Nisu iznjevjerili samo svoje birače, nego i sebe. Za koju cijenu?
 
Zar oni stvarno vjeruju onome što se neki dan događalo u Ciboni, uz prisustvo njemačke kancelarke. Zar oni vjeruju u znanje, sposobnosti, snagu, elan, entuzijazam, program, rad, djelovanje i vjerodostojnost odanih i poslušnih članova HDZ-a, koji su po naredbi tamo morali doći, koji su vježbali duljinu i jačinu pljeska, povike i “oduševljenje”. Zar vjeruju premijeru koji se malo pomalo, po trenutnim potrebama, pretvara u Supermana? Stvarno nisam mogla vjerovati da je to onaj isti uljudni, fini gospodin, vrhunski intelektualac, Zagrepčanin, Europejac,koji je pred dvije godine postao predsjednik državotvorne stranke. Tko li ga je samo nagovorio da se onako ponaša? Da se dere, gestikulira i govorom tijela pokazuje da je “Tiger”. Njemu to nimalo ne priliči, niti po obrazovanju, niti po odgoju, niti po strukturi ličnosti. Onaj tko mu je to predložio nije mu prijatelj i ne želi mu dobro. To je nablaže rečeno bilo neprimjereno, karikaturalno i smiješno.
 
Andrej Plenković nije osoba koja bi trebala činiti sve moguće i nemoguće da pobijedi, odnosno da postigne ono što želi. On je obrazovan, sposoban, pametan čovjek – cjelovita ličnost, koji ne mora ničim kompenzirati svoje mane, ili komplekse, kao neki drugi. On se nije sviđao G. Bushu, da bi otišao u neko veleposlanstvo, ili pak nekome u američkoj vojsci, da bi otišao u NATO. Za svaku svoju dosadašnju funkciju imao je formalne i osobne (karakterne) uvjete. Koga je htio impresionirati? Angelu? Webera? Čovića? To je samo pokazatelj određene nesigurnosti u stranačke procjene i očekivane ishode na izborima u nedjelju 26. svibnja.
 
Bez obzira na vrijeme, bez obzira na vašu indiferentnost, nezainteresiranost, apolitičnost, komociju, gađenje pokažimo im konačno da se s nama ne mogu igrati. Iznenadimo sebe i njih, masovnim izlaskom na izbore i odabirom “svojeg” zastupnika imenom i prezimenom, imajući u vidu one koji su ponovno zaslužili biti europarlamentaraci. Bilo da su se borili za srdele (ribolov), zaštitu potrošača, jednakopravnost hrvatskog jezika, poljoprivredu, šume, vode, slobodu govora i pisanja, demokraciju, ravnopravnost spolova, a najviše za naše nacionalne interese. Nisu EU niti naši zastupnici krivi što nije povučeno dovoljno sredstava iz EU-ovih fondova. To su krivi ovi naši ovdje, koji ne znaju ili ne će to napraviti kako treba. Bilo bi dobro da to konačno priznaju, a ne da fabriciraju izvještaje i izmišljaju brojke. Ako to stvarno ne znaju, neka uvezu stručnjake, baš kao što uvoze drugu radnu snagu. Možda se sa sredstvima iz EU-ovih fondova ne može muljati, pa ih to ne zanima. Zar Zagrebu ne trebaju ta sredstva? Komu ih onda ustupamo i zašto? Ugledajmo se u županije, općine, pojedince, društva i organizacije koje su u tome uspješne. Ugledajmo se u druge članice EU-a, koje ubrzano napreduju, preskočile su nas, a bile su daleko iza nas.
 
Svemoć je opasna. Ekvilibrira na rubu oštrice, njiše se na tankoj niti nestabilnog njihala, podliježe nezajažljivoj pohlepi, gomila materijalna bogatstva, laže, pretvara se, obmanjuje, potkrade i krade, sve radi na štetu pojedinca i naroda. Narod ima najveću moć u svojim rukama. To je slobodna volja, mogućnost biranja, masovnost, zajamčena prava, stvaranje, obrana i izgradnja slobodne, suverene, moderne, neovisne, demokratske i narodne države Hrvatske. “Imamo našu Hrvatsku! Bit će onakva kakvom je napravimo”, rekao je naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman. Istina je to. Naše pravo, dužnost i odgovornost je da napravimo državu po našoj volji, po našoj mjeri, takvu da iz nje ne će bježati mladi obrazovani i sposobni ljudi, da naše njive ne će zarasti u korov, da naši vinogradi ne će prerasti šipražje, da naše šume ne će posjeći razni nakupci i prekupci, da ne uvozimo sve i svašta, hranu žnj kategorije, da ne postanemo uslužni djelatnici (sluge) onima koji će se ovdje nastaniti, da se sramimo sami sebe i onih koji nas negdje predstavljaju ili o nama odlučuju.  Neka ovi izbori budu početak jedne nove Hrvatske krojene po želji i mjeri “hrvatskog čovjeka”. Ne treba puno učiniti za to. Trebalo bi samo u velikom broju izaći na izbore u nedjelju.
 

Ankica Benček

Povezane objave

Suncokret politika je u modi

HF

Ne bi bilo današnje Hrvatske da nije bilo 10. travnja 1941. godine

hrvatski-fokus

Osnažit ćemo pravo roditelja da odgajaju djecu prema svojim uvjerenjima

hrvatski-fokus

Lošdan Zafranović

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više