Dvadeset i pet godina s veseljem u atelijeru

Umjetnik se mora vratiti dva koraka unatrag da bi dobio nešto novo

 

 

Akademski slikar, Ivica Malčić, autor je iznimno zanimljivog opusa, koga čini niz specifičnih ciklusa slika u srednjem i manjem formatu, koje su rezultat kontinuiranih likovnih istraživanja.

• Kontinuirano radite.

– Da, svako jutro dolazim u atelijer, redovni odlazak na posao. Dvadeset i pet godina idem s veseljem.

 

• Okruženi smo u Vašem gornjogradskom atelijeru brojnim slikama.

– Da, to su manji i srednji formati formati, nekoliko godina intenzivnog rada.

 

• Unutar tog obilja jesu različiti ciklusi.

– Da, prvo ciklus Prekriženih slika. Nekada smo križali datume, kada bi taj dan završio a ovdje govorimo o završenim slikama, uspio sam taj dan naslikati sliku. Zatim, nastavljam slikati na drvu s podloženim papirom. Ovdje bih istaknuo i ciklus, rađen na propagandnim materijalima, između cijena, koje su vidljive i na tim slikama. Znate, umjetnik se mora vratiti dva koraka unatrag da bi dobio nešto novo. Moram spomenuti i ciklus bad painting, ekspresivnije rađen. Težim tome da se pojedini radovi iskristaliziraju i onda ću nastaviti u tome pravcu.

 

• Što je s motivikom?

– Riječ je o potpuno imaginarnim motivima, ponekad se vraćam motivima od prije, kao ovi jeleni, školske ploče, zatim puno malih slika u jednoj slici.

 

• Slikate isključivo na lesonitu i iverici.

– Da. Na ivericu kaširam papir i slikam, a na na lesonitu izravno slikam.

 

• I dalje srednji i mali format.

– Našao sam se u tim formatima, oni su vrlo, vrlo različiti, nikada nisu jednaki.

 

• Mogu li vaše cikluse nazvati pogledima, komentarima na svakodnevni život?

– Da, sve je to povezano s mojim životom, to su slike iz moga života.

• Monografija?

– Objavljena su mi dva časopisa „365 dnevničkih crteža“.

 

• Izložbe?

– Iduće godine.

 

• Govorite o bad paintingu, je li to angažirano slikarstvo?

– Dekorativno nije, komercijalno nije, onda je sigurno angažirano.

 

Miroslav Pelikan