Lukave poruke iz Cibone

Prije deset mjeseci Plenković je Thompsonu isključio mikrofon na Trgu bana Jelačića, a danas…

 

 

• Strah je čudna stvar. Često i pogrješna. Nakon bala vampira u Ciboni, gdje je u svome performansu Andrej Plenković ponovno pokušao prevariti Hrvate, neki se boje da je Plenković otišao udesno. Iako znaju da to nije istina, ovaj njegov cibonski performans uz Mutti Angelu i Bavarca tkalca Webera, dobro im je poslužio da dodatno uznemire ionako obezglavljene birače na nedjeljnim izborima. Cjelokupna ljevičarska crvena kamarila iz riječkoga Novoga lista tobože napada Plenkovića, a Boga moli da domoljubni Hrvati povjeruju u njegovo 'prosvjećenje'. Čak se i ekspertica za gospodarstvo Jagoda Marić usudila tajno analizirati dragog joj predsjednika Vlade i čelnika HDZ-a, ovaj puta kroz pojavu nagloga interesa birača za izbore u nedjelju u iseljeništvu, dijaspori te autohtonih Hrvata u BiH, Srbiji i Crnoj Gori. Nešto glasnije, o povećanju od 42 puta onih koji bi mogli dati svoj glas na izborima za EP, progovorio je urednik i komentator Novoga lista Branko Mijić, ali niti on nije jasno izrekao svoj sud. A znamo i zašto. Zato jer Marić i Mijić potajno žele da iza te nagle želje za glasovanjem stoje izbjegli Srbi i njihovi potomci, a boje se da su ipak možda u pitanju mrski im Hrvati iz BiH, Crne Gore, Srbije i svijeta.

• U trenucima, kada nije nebitno koliko će eurozastupnika dobiti Andrej Plenković (HDZ je ovdje nebitan, on je samo sredstvo za manipulaciju Hrvatima), u tom smjeru moramo promatrati njegov već spomenuti performans u Ciboni u društvu još uvijek najmoćnije žene u svijetu. Zato je narcisoidni Andrej progutao knedlu, zatomio ponos i pohvalno govorio o Vukovaru, o vraćanju 30. svibnja kao Dana državnosti, o bleiburškim nevinim žrtvama… Kao šlag na tortu, na kraju mu je poslužio najpopularniji hrvatski pjevač i bivši hrvatski branitelj, koji je kao mladić branio domovinu od srbočetničke agresije dok je Plenković lutao po Bruxellesu. Prije deset mjeseci Plenković je isključio mikrofon Marku Perkoviću Thompsonu na Trgu bana Jelačića na dočeku nogometaša iz Rusije, a sada, kada mu treba, pušta njegovu pjesmu kako bi pridobio sve one koje je posljednje dvije i pol godine zanemarivao i prevario. Kojeg li cinizma! Koje li bezobraštine? To je znak da i dalje računa na poslovični zaborav, a, nadam se, zaborava ovaj puta ne će biti.

 

Iako u javnosti govore kako su ovi izbori za EP nebitni, političari tako ne misle. Prijašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko nije bio narcisoidan poput njegova nasljednika. Sklopio je predizborne koalicije s manjim strankama koje su politički gledano bile bliske HDZ-u od čega su svi profitirali, i HDZ, i te stranke. A i domoljubna Hrvatska. Karamarko je dobio šest eurozastupnika. Plenković zasigurno ne će. Dobije li  pet zastupnika uza EP i dalje će moći govoriti da je uspio, a ukoliko dobije samo četiri zastupnika, što nije isključeno, bit će to njegov veliki poraz. I zato se ovako grčevito bori i ponižava puštanjem Thompsonovih pjesama na balu vampira u Ciboni.

 

• Hrvatska biskupska konferencija pozvala je birače da izađu na izbore za Europski parlament. Tajnik HBK-a Vladimir Dugalić podsjetio je kako vjera ima društvenu dimenziju i nije samo privatna stvar pojedinca."Ako netko ostane kod kuće i ne izađe na izbore onda na neki način nije izvršio svoju građansku dužnost", točno je rekao Dugalić, jer nitko ne smije biti neodgovoran, jer time "drugima prepušta da odlučuju u njegovo ime". Lijepo su to poručili biskupi iz HBK-a, samo mi nekako nije "sjela" poruka svenazočnoga njihova "suradnika" Nevena Šimca o prekarnosti.

 

• Iza Miroslava Ćire Blaževića i njegove glupe potpore hrvatskih Srba na čelu s prepredenim etbnobiznismenom i hrvatomrzcem Miloradom Pupovcem ne mora nitko stajati. Pa čak ni Andrej Plenković. Kod Ćire je problem što potječe iz središnje Bosne gdje je stoljećima bilo teško biti katolik, a još teže Hrvat. I ti su se ljudi kroz povijest dovijali na razne načine kako da prežive, pa i mimikrijom, što mi je svojedobno objašnjavao jezikoslovac i poliglot Tomislav Ladan kako se je kao dijete u Travniku igrao u riječici Lašvi. Kod Ćire je samo problem što je on, otkako je osjetio "svjetla pozornice", zaboravio na – mimikriju. 

 

• Dok u Hrvatskoj gotovo svi umanjuju značaj izbora za Europski parlament, 41-godišnji mali francuski predsjednik Emmanuel Macron govori da su ti izbori "najvažniji nakon 1979. jer se Unija našla pred velikom opasnošću". Macron se boji raspada Europe pa zagovara novi preustroj Unije u kojem će Francuska i Njemačka ojačati svoje ionako prevelike ovlasti. I zato i u Hrvatskoj treba izabrati one eurozastupnike koji ne će, poput liste HDZ-a i SDP-a, slijepo slušati što ima naređuju u Berlinu, Parizu ili Bruxellesu.

 

• Blaženka Divjak, ministrica znanosti i obrazovanja, organizirano preko Ministarstva šalje djecu u Kumrovec, mjesto koje (p)održava sjećanje na jednoga od najvećih zločinaca XX. stoljeća (https://direktno.hr/direkt/otkrivamo-pod-egidom-upoznavanja-arhitekture-hrvatskog-zagorja-djeci-se-prezentiraju-komunisticke-bajke-o-malom-jozeku-i-velikom-marsalu-156220/). Kada djeca dođu u tzv. muzej, u njemu postoje otprije pripremljene izložbe pod nazivom 'Pionir: vjeran i iskren drug' i 'Štafeta mladosti-simbol vremena' u kojima se i dalje širi kult mega-zločinca Broza.

• Uljanik svjedoči o radu Dinka Cvitana i DORH-a, a Dinamo o radu Zdravka Mamića, tvrdi prof. Željko Mataja i ujedno se pita tko je oštećen? Dakako, istina i pravda.

 

• Na predstavljanju knjige Dinisha D'Souze "Velika laž – nacistički korijeni ljevice" (https://www.youtube.com/watch?v=eQI9oyq_lHQ) progonjena urednica na HRT-u, Karolina Vidović Krišto, između ostaloga je rekla: "Kada živite u društvu u kojem se komunizam glorificira kao antifašizam, a živimo, onda je vrlo popularno nazivati se ljevičarom. Kada živite u društvu u kojem se fašizam i nacizam nameću kao desni ekstremizmi, a živimo, onda je vrlo nepopularno, rekla bih u tom kontekstu čak i neprihvatljivo, nazivati se desničarom. Ali, jesu li fašizam i nacizam desni ekstremizmi? Nisu – fašizam i nacizam nisu desni ekstremizmi, odlučno piše i jasno argumentira Dinesh D'Souza. Problem je, kaže, počeo kada se nisu ostvarila Marxova glavna proroštva. Tada je nastala kriza na ljevici, među socijalistima, pa su se marksisti rascijepili na dva glavna tabora – prvi je postao lenjinizam i boljševizam, a drugi – fašizam i nacizam". U nastavku je Karolina Vidović Krišto rekla i ovo: "Ako bi me netko pitao u kakvom društvu danas živimo, kakva je Hrvatska?" i pročitala navod iz D'Souzeove knjige: »Naša kultura jest kultura obrednog zlostavljanja i zastrašivanja, u kojoj ljevičari ljude koji drukčije misle verbalno napadaju, pribijaju na stup srama i teroriziraju, u nekim slučajevima ne samo da njihov glas utišaju nego i da im unište i karijeru i život. Danas je demoniziranje redovit način djelovanja ljevice. I, usput, upravo su zbog toga mnogi postali bojažljivi. Žive u strahu od medija i njihove moći kojom ih mogu tako ponižavati da će ih i njihova strana pokopati'. Upravo sam pročitala citat iz knjige koju danas predstavljamo. Autor nije pisao o mojoj, nego o svojoj državi.«

 

• Ni med cvetjem ni pravice. Ni na Bleiburgu nema pravice. »Pozdrav iz Bleiburga«, pisalo je u poruci Radničke fronte na facebooku. Stranački aktivisti pozirali su s jugoslavenskom zastavom i transparentom na kojem piše: »Smrt fašizmu, sloboda narodu«. (https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/foto-nevidena-provokacija-radnicka-fronta-dosla-na-bleiburg-s-jugoslavenskim-zastavama-1312502/) Provokacija.

 

• Pedesetak "crvenih" aktivista okupilo se u središtu Bleiburga na prosvjedu protiv komemoracije za bleiburške žrtve s transparentima na kojima je pisalo "Nikad više fašizam, nikad više rat", pritom zaboravljajući da su oni sljedbenici crvenog fašizma odnosno komunizma. A i nacizam je iznikao iz komunizma. Još su bili oboružani zlokobnim koljačkim transparentima, a na jednom od njih pisalo je "Ustaše i četnici, zajedno ste bježali". Taj crveni bal vampira potaknulo je čitatelje Direktnoga da napišu:

Drago Lemić – Meni osobno više se sviđa traktor s yugoslovenskom zastavom… nekako me podsjeća na neki događaj al nikako da se sjetim…

Tomo Lujić – Europo je..m ti majku prokletu ako su komunistički i ustaški režim osuđeni od strane cijeloga svijeta kako zločinačka komunistička tifusarska stoka može isticati zastave a Hrvati ne mogu isticati zastavu HOS-a pod kojoj je branita suverena Republika Hrvatska od te zločinačke komunističke tvorevine. Austrija, koja je takvu Hrvatsku sa zastavama HOS-a i priznala među prvima, pa što se to sada promijenilo. Europo, gdje su ta pravila za sve ista, ne za Hrvate ne vrijedi ali za srbo četničku komunističku bandu zakon ne vrijedi. Europo, prokleta bila zar ponovno dižeš ruke od Hrvatske i hrvatskoga naroda kao i u Drugom svjetskom ratu, zar Hrvatima ponovno prijeti stradanje smrt i egzodus, zar ponovno šansu pružate sotonističkoj zločinačkoj bandi da se diže i ustaje protiv svega što je Hrvatsko. SRAMI SE EUROPO STIĆI ĆE TE BOŽJA KAZNA!

https://direktno.hr/eu-i-svijet/uzivo-bleiburg-pristize-sve-vise-sudionika-komemoracije-naoruzanih-hrvatskim-zastavama-155916/

 

• Hrvatska stranka prava podnijela je Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu kaznenu prijavu protiv Nadira Dedića, zbog kaznenog djela ratnog zločina. Iako je Dedić u Dnevniku Nove TV javno u kamere priznao da je kao maloljetnik u ratnim okolnostima Drugoga svjetskog rata ubio ne naoružanog vojnika koji se imao namjeru predati, DORH ne djeluje. Isto je tako DORH-u poznato da je Prvoslav Porfirije Perić u Chicago pjevao četničke pjesme, kojima je pozivao na klanje Hrvata, ali ništa ne poduzima, pa su u splitskom HSP-u i protiv njega podnijeli kaznenu prijavu.

(www.dalmacijadanas.hr/hsp-u-splitu-dorh-u-kazneno-prijavio-covjeka-za-kojeg-tvrde-da-je-partizanski-ubojica?utm_source=Midas&utm_medium=Widget&utm_campaign=Razmjena%2bprometa)

 

• Na jednoj od zgrada bivšega njemačkog logora tijekom Drugoga svjetskog rata na Starom sajmištu u hrvatskom Zemunu, nedavno je osvanula reklama za dječji vrtić. To je izazvalo blagi nemir u javnosti, budući suvremena Srbija ne brine o mjestima stradanja u povijesti. Vlasnik vrtića Miodrag Krsmanović je za ruski Sputnjik objašnjavao da je i zakonski vlasnik čuvenog "Spasićevog paviljona" od 1998. godine, koji je kupio od Zavoda za izgradnju Grada Beograda. U zgradi već ima teretanu i restoran koji trenutačno ne radi, a na prikupljanju dokumentacije za vrtić navodno je radio godinu dana. Tim činom Srbija i dalje nastoji uništiti dokaze da je u vrijeme Drugoga svjetskoga rata, kao njemački vazal, istrijebila Židove kao nijedna država u susjedstvu. Srbijansko izdanje Sputnjika priznaje da je u tom logoru »sahranjeno između 11.000 i 14.000 Srba i više od 6000 Židova« (https://rs-lat.sputniknews.com/analize/201904111119438851-vrtic-logor-/). »Sajmište je najprije bilo pod upravom njemačke policije, Gestapoa iz okupirane Srbije, ali na teritoriju NDH, odnosno Zemuna, po kome je logor cijelo vrijeme nosio ime. Svakodnevno, židovska djeca, žene i starci ubijani su na putu od logora do pripremljenih masovnih grobnica u selu Jajinci. Za samo pet mjeseci stradalo je više od šest tisuća Židova. Sredinom svibnja 1944. logor je prepušten ustaškoj policiji, koja je njime upravljala do raspuštanja logora krajem srpnja iste godine. Kroz Staro sajmište je prošlo oko trideset dvije tisuće, a ubijeno je oko jedanaest tisuća ljudi«, piše Sputnjik. Time se nastavlja manipulacija i pokušaj da se zaboravi da se 1941. Srbija pohvalila Nijemcima da je istrijebila Židove.

 

• U Tuzli jugonostalgija nikako da nestane. Na vlasti su neprekidno tzv. socijalisti, a ustvari potomci bivših jugokomunista koji su jugoslavenski unitarizam pretvorili u muslimansko-bošnjački unitarizam. Organiziraju jugo debate pod nazivom »Liberalizam ili socijaldemokracija: u kojoj ideji je spas za BiH« i druge slične unitarne trice i kučine poput projekta odnosno debate »Jačanje slobode dijalogom«. Cilj ovakvih debata je »pružiti zainteresiranim građankama i građanima Bosne i Hercegovine uvid u liberalni pogled na goruće probleme i pitanja razvoja naše zemlje uz istodobnu kritiku takvih pogleda kako bi posjetitelji debata mogli objektivno odnositi svoj sud«.

• Kako se vlada u diktaturama? Onako kako u Turskoj vlada Reçep Tayyip Erdoğan, koji je poništio izbore u najvećem turskom gradu, Carigradu, i naredio središnjoj državnoj izbornoj komisiji da ponište izbore na kojima je izgubio, i raspiše nove izbore za koje smatra da ne će izgubiti. A to znači da će ih ovaj puta bolje lažirati. Ne može se reći da Erdoğan nije dao i obrazloženje za poništavanje izbora. Najprije je govorio da je navodnih neregularnosti bilo tijekom izbora 31. ožujka ove godine kod izborne komisije, te da će sada biti pošteno. Možete misliti: pošteno!

 

Marijan Majstorović