Hrvatski Fokus
Kultura

Zatvaranje kruga Arsena Roje

Izložba hrvatskoga slikara u Galeriji umjetnina Split

 
 
U splitskoj Galeriji umjetnina je u utorak, 18. lipnja 2019. godine otvorena izložba radova Arsena Roje pod nazivom „Zatvaranje kruga“, kojom se ovaj umjetnik po prvi put predstavlja u Hrvatskoj i rodnome gradu. Splitska izložba objedinjuje crteže na papiru u kombiniranoj tehnici na tragu estetike pop arta koje je Roje izveo u Splitu 1965. i 1966. godine pred odlazak u inozemstvo i izbor iz njegova posljednjeg ciklusa Body Parts slikanog mahom uljem na platnu tijekom posljednjih godina života, a riječ je o ostarjelim, izrađenim dijelovima tijela. Naziv izložbe je „Zatvaranje kruga“. Kako kaže ravnatelj Galerije umjetnina i kustos izložbe Branko Franceschi: „Spajamo početak i kraj, Split i Los Angeles, mladog i zrelog umjetnika.“
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2019/06/arsen_roje_crtea_3_4_1966.1000x0.jpg
Rojini temeljni umjetnički nazori započeti su u domaćoj sredini njegovog duhovnog formiranja, kako bi se potom dalje razvili u New Yorku i Los Angelesu, gdje nastaje njegov znameniti plakat za film M.A.S.H. i sve naredne slikarske serije. Ipak, on nikada nije postao, jer to zapravo nikada nije ni mogao biti, pravi američki umjetnik.
 
Ostao je u suštini po naravi svoje kulture europskim umjetnikom, zacijelo prije svega zato jer je u svoje slikarsko djelo, poglavito ono iz posljednjih godina, unio i upisao vlastitu, moglo bi se reći tragičnu egzistencijalnu sudbinu. U vrijeme nedugo prije i tijekom Rojina boravka u New Yorku i Los Angelesu, na američkoj umjetničkoj sceni od sedamdesetih do devedesetih godina prošloga stoljeća odvijaju se burna zbivanja nastanka i brze smjene niza vodećih pravaca poput pop arta, minimalizma, postslikarske apstrakcije, hiperrealizma, konceptualne umjetnosti, performansa, primijene fotografije, eksperimentalnoga filma i videa u novim umjetničkim praksama, sve to unutar veoma moćnog muzejsko-galerijskog, tržišnog i masmedijskog sustava koji surovo prevladava nad svakom, čak i najistaknutijom pojedinačnom umjetničkom pozicijom. „(S)naći se u takvim bespoštedno konkurentskim umjetničkim prilikama za svakoga aktera ovoga sustava izazov je proboja, uspjeha, afirmacije i opstanka. Roje je od početka svoga sudjelovanja na toj sceni dobro znao u što se upušta, prihvatio je nametnutu mu životnu borbu svjestan da od nje ne može i ne smije biti nikakvoga uzmicanja“, piše u predgovoru izložbe 'Zatvaranje kruga' njezin kustos Ješa Denegri, kojemu je Roje, kako navodi, drug iz davnog zajedničkog školovanja u splitskoj realnoj gimnaziji.
 
Sredinom šezdesetih godina, još za boravka u domovini i prije odlaska u Pariz, Roje započinje seriju crteža tušem i temperom na standardom papiru 84×60 cm. Kasnije ih nosi po svijetu i pokazuje u Parizu i New Yorku, a prvi put su izloženi tek sada u Splitu, odakle su otišli prije pedeset godina. Crteži su rađeni po fotografijama iz novina i magazina, zamišljeni kao plakati bez praktične upotrebe i pokazuju koliko je Roje u to vrijeme bio zaokupljen i ponesen slikama iz zapadne, posebno američke popularne kulture, kao željenom projekcijom u jedan svijet znatno drugačiji i privlačniji od onoga okolne i zatečene realne svakodnevice. U Parizu ih pokazuje galeristi Michael Sonnabend, u čijoj je galeriji tada bila u tijeku izložba Andyja Warhola. Sonnabend ih gleda sa zanimanjem, ali im zamjera kontekstualnu metaforu kojom se ovi crteži razlikuju od tipičnog pop arta', navodi Denegri, dodajući da poslije dvogodišnjeg boravka u Parizu Roje definitivno napušta Europu i 1968. stiže u New York. Uspijeva naći posao kao grafički dizajner filmskih plakata i već 1970. radi antologijski plakat za kultni film Roberta Altmana 'M.A.S.H.', za koji dobiva uglednu Motion Picture Advertising Award za najbolji filmski plakat 1970. godine.
 
Po dolasku u Los Angeles Rojini slikarski početci su nesigurni, koleba se između apstrakcije i figuracije, izdržava se radeći i dalje filmske plakate za Universal Studios i 1977. dobiva nagradu za Fellinijev film 'Casanova'. Radeći za film Roje ubrzo sakuplja značajnu zbirku fotografija iz klasičnih američkih filmova i postupkom uvećavanja fotografskih snimaka odabranih kadrova počinje raditi slike, najprije akrilikom, a onda uljem na platnima različitih formata koje ponekad slika u originalnoj crno-bijeloj verziji, ali najčešće im dodaje boju. Slikanje po fotografijama čini koincidenciju njegovog slikarstva s trendom američkog hiperrealizma i fotorealizma od čijeg se postupka 'hladne' impersonalne realizacije znatno razlikuje i odvaja 'vrućim' postupkom slikarskoga rukopisa. No još bitnija razlika među njima jest u tome što su za Roju ovi prizori zapravo metafore složenih međuljudskih psiholoških stanja i raspoloženja umjesto doslovnog prenošenja i preuzimanja nekih konkretnih stvarnosnih motiva. Tim slikama Roje uspijeva zainteresirati Ivana Karpa, poznatog njujorškog galerista koji je podržavao Jaspera Johnsa, Royja Lichtensteina i Andyja Warhola dok je vodio galeriju Leo Castelli, a kasnije je otvorio vlastitu galeriju pod nazivom O. K. Haris. Karp Roji 1984. priređuje prvu samostalnu izložbu, čime počinje njihova duga suradnja.
 
Roje, međutim, navodi Denegri, u slikanju filmskih fotografija ne nalazi dubinsko zadovoljenje pa između 2003. i 2006. dolazi do vrlo radikalne tematske promjene u njegovom slikarstvu. Umjesto prizora iz holivudskih filmova, odjednom u središte njegove slikarske ikonografije ulaze prikazi detalja dijelova vlastitog tijela u izrazito krupnim planovima predočenih iz različitih rakursa – prsti na rukama deformirani od crtanja, nokti prljavi od boje, plave žile na rukama i stopalima, noge izmorene od hodanja, stomak koji se s godinama širi, leđa bolna od stajanja pred platnom, sve to predstavljeno u slikama velikih formata s dozom Rojinog crnog humora.
 
Posljednji Rojin slikarski ciklus 'Body Parts' prikazan je posthumno u Los Angelesu, najprije u sklopu skupne izložbe 2008., a onda kao samostalna izložba 2009., obje u okviru Galerije Peres Projects. 'Hiper – i fotorealizam definitivno su završeni pokreti, Roje dakle njima ne pripada, nadilazi ih svojim jedinstvenim realizmom pokazujući kako i koliko stilski koncept realizma – ukoliko je u nj unesena nesuzdržana, čak i samorazorna strast za nastankom djela – može biti izrazito subjektivan i individualan. Od svojih prethodnih slika rađenih po filmskim fotografijama Roje je zadržao jedino utisak i učinak krupnog plana kao operativnog izražajnog sredstva, ali ga je istodobno, unatoč maksimalnoj preciznosti predočenog motiva, preusmjerio ka dramatičnim iskazima svojevrsnog (neo)ekspresionizma svojstvenog aktualnoj duhovnoj atmosferi kraja 20. stoljeća i novog milenija. Finale jedne riskantne životne i umjetničke pasije zaista nije mogao biti drukčiji nego što će to biti u slučaju ovog završnog i zaključnog poglavlja Rojina ukupnog slikarskog i crtačkog opusa', zaključuje Denegri.
 
Arsen Roje (Split, 1937. – Los Angeles, 2007.). kratko je pohađao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu prije nego se preselio u Pariz 1966, potom 1968. godine u New York, da bi se 1971. godine konačno nastanio u Los Angelesu gdje je živio do svoje smrti 2007. godine. Izlagao je na skupnim i samostalnim izložbama diljem SAD-a, a predstavljale su ga galerija Ivana Karpa O.K. Harris u New Yorku i Perez Projects u Los Angelesu. prestižnu nagradu Motion Picture Advertising Award osvojio je dva puta, i to za plakat filma Roberta Altmana M.A.S.H. 1970. godine, te film Casanova Federica Fellinija 1977.
Izložba je otvorena do 28. srpnja 2019. godine.
 

Nives Matijević

Povezani članci

Nagrada pjesniku Dragi Čondriću

HF

Vratia bi vrime

HF

Sto deset godina Fotokluba Split

hrvatski-fokus

Pokrenut Zadarski književni ljetopis

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...