Crkva Krista i Antikrist

Nakon 400 godina, protestantizam se ispraznio od svojega sadržaja

"Približavamo se vrhuncu. Danas katolička vjera nije suočena s nekom određenom herezom, poput arijanske, manihejske, katarske ili muhamedanske, ni s nekom vrstom uopćene hereze s kakvom je bila suočena prije tristo do četiristo godina kada se dogodila protestantska revolucija. Neprijatelj s kojim katolička vjera treba odmjeriti snage i koji ću nazvati 'modernim napadom' jest sveopći udar na temelje katoličke vjere, na samo njezino postojanje. Taj neprijatelj sve je snažniji i sve svjesniji činjenice da o neutralnosti ne može biti govora. Sile koje danas udaraju na katoličku vjeru osmišljene su s namjerom da tu vjeru unište. Bitka se od sada vodi na konačnoj crti podjele, koja podrazumijeva ili opstanak ili uništenje Katoličke crkve, i to uništenje cijele njezine filozofije, a ne samo jednog dijela." – proročke su to riječi jednog od najpoznatijih i najutjecajnijih katoličkih povjesničara Hilairea Belloca, napisane davne 1938.g. u svojemu znamenitom djelu "Velike hereze".

Hilaire Belloc

Crkva je svojoj dvijetisućljetnoj povijesti neprekidno ugrožavana različitim herezama. Opasnost od hereza sastoji se u tome što one uzimaju neke od istina Katoličke crkve, a to im daje posebni snagu i uvjerljivost te vješto ubacuju lažni nauk koji poput novotvorine izjeda tkivo Crkve i prijeti njegovim potpunim razaranjem. Autor izdvaja najznačajnije i najopasnije hereze u povijesti Crkve: arijanizam, islam, katarski pokret, protestantizam te konglomerat najnovijih i najopasnijih hereza koje autor u nedostatku preciznijeg imena naziva "modernim napadom". Svaka od tih hereza, s obzirom da u sebi ima usađen virus neistina, dugoročno je osuđena na samouništenje. Iako je prijetila opasnost da arijanska hereza nadvlada Katoličku crkvu, nakon 300 godina ona se postupno sama od sebe se urušila. Da je nadvladala, njezinu bi sudbina slijedila i Europa kakvu danas poznajemo .

Belloc ističe da je islam također započeo kao hereza Crkve. Razlikuje se od ostalih hereza jer je nastao izvan granica Crkve. U sebi sadrži niz ideja Katoličke Crkve, kao što je vjera u jednoga Boga uz niz atributa preuzetih iz Katoličke crkve. Istodobno, islam je odbacio sve one istine koje mu ne odgovaraju te dodao neke svoje. Postupno je prerastao u posebnu vjeru!

Za razliku od ostalih hereza koje su se na ovaj ili onaj način same od sebe rastočile i urušile, islam pokazuje nevjerojatnu vitalnost. Nakon što je dao kratak ali precizan pregled svih onih ugroza kojima je Europa bila izložena punih tisuću godina, Belloc je zapanjujućom preciznošću, prije punih osam desetljeća, naslutio da opasnost od agresivnog islama nije prošlost, nego skora budućnost. Piše:
 

"Uvijek mi se činilo mogućim, čak i vjerojatnim, da će islam 'uskrsnuti' i da će naši sinovi i unuci svjedočiti oživljavanju žestoke borbe između kršćanske kulture i onoga što je više od 1.000 godina bilo njezin najveći protivnik.(…) Budućnost uvijek iznenadi, no politička mudrost sastoji se od toga da pokušamo barem djelomice prosuditi čime će nas to ona iznenaditi. Što se mene tiče uvjeren sam da će naše najveće iznenađenje u budućnosti biti povratak islama." Potom autor iznosi niz snažnih i  uvjerljivih argumenata kojima obrazlaže svoju slutnju.

Katarski pokret sjeme svojega nastanka u manihejstvu. Da je pobijedio, a bio je vrlo blizu pobjedi, bio bi to slom katoličanstva u Europi, a čitava bi europska kršćanska civilizacija bila uništena. Ta se hereza održala u izmijenjenim oblicima, a puritanizam je jedan njezin oblik.

Belloc nas uvodi u izvore i uzroke koji su doveli do nastanka protestantizma, što je dovelo do strašnih vjerskih ratova te do duhovnog i kulturnog raskola nekada jedinstvene Europe.

Nakon 400 godina, protestantizam se ispraznio od svojega sadržaja, ali kao i ostale hereze ostavio je trajne posljedice, ne samo u kršćanskoj Europi. Ponajprije doveo je do postupne vjerske ravnodušnosti, posebice u protestantskim zemljama, a što nas je uvelo u vrijeme u kojemu je Europa izložena 'modernim napadima", kako ih naziva autor.

Belloc smatra da je ovo posljednja i najveća bitka u kojoj je riječ o biti ili ne biti za Crkvu. Pozivajući se na Roberta Hugha Bensona, iznosi dva moguća epiloga te borbe. Benson u svojemu proročkom romanu 'Gospodar svijeta' iz 1907. naslućuje da će Crkva biti svedena na na malenu skupnu vjernika koja se vraća svojim korijenima. U drugom romanu predviđa potpunu restauraciju katoličanstva. Bilo kako bilo Hilaire Belloc ne dvoji: "Na djelu je sukob između Crkve i anticrkve, Crkve Boga i antiboga, Crkve Krista i Antikrista. (…) Ovo je borba na život i smrt". Pred nama je ljetni odmor. Nema bolje odluke od ove da pročitate knjigu Velike hereze. Lagano je i čitko napisana, na svega 199 stranica. Na hrvatski je prevedena i objavljena 2012. u izdanju Naklade Benedikta.

Marijan Križić, Veritas