Hrvatski Fokus
Povijest

Četnikovanje Dobrosava Jevđevića

Zanimljivi dokumenti o četnicima na jugu Hrvatske

 
 
Dobrosav Jevđević rođen u Rogatici (istočna Bosna) bio je zastupnik u skupštini Kraljevine Jugoslavije. Bio je čelnik ORJUNA-e u Vojvodini. Po kapitulaciji Jugoslavije sklanja se u Budvu, te nakon toga boravi u Dubrovniku gdje je pod zaštitom Talijana. On tada radi na stvaranju Zapadne srpske države koja bi obuhvaćala Dalmaciju i veći dio BiH, dakle Talijani su imali plan sabotirati NDH (promet, hrana, podrška četnicima) i prije incidenata radikalnih Hrvata, koje su usput vrlo precizno dokumentirali, čak i uz poneku fotomontažu ili prikazivanja hrvatskih žrtava kao Srba. Tako su narušili autoritet države i stvorili malodušnost, pa i oporbu naroda. Naglašavam da srpski narod nije 1941. bio goloruk, te da su sukobi u travnju 1941. nastavljeni (slučaj Slovenca četnika Plajvajsa, Bjelovar, Čapljina itd). Četnici su čak vlakovima i talijanskim kamionima dovođeni na mjesta gdje su ubijali civile Hrvate i Bošnjake.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/07/2.thumb_.jpg.472d49b7a7d0727614136d4b32e6c4ae.jpg
Krajem 1942. Jevđević boravi na Korčuli, o čemu izvješćuje partizanski obavještajac 1. 1. 1943. Po tom izvoru objavljenom u zborniku "NOB u Dalmaciji 1941. – 1945., Split 1982., Jevđević smatra da je Balkan izvan interesne sfere SSSR-a koji to područje prepušta Englezima. Napominjem da u to doba osim talijanske vojne pomoći četnici dobivaju i englesku, te imaju promatrače i instruktore iz Velike Britanije. Jevđević laže da partizani nemaju podršku SSSR-a, ali prije Jalte i Teherana, godine 1942. SSSR se bori za goli opstanak. Kod Foče se Jevđević hvali da je zarobio 120 Nijemaca i zamijenio ih za svoju majku koja je bila u Beogradu. Tvrdi da partizani i četnici drže podjednaki teritorij od oko 35.000 kilometara četvornih s oko 800.000 stanovnika svaki. Smatra BiH svojom interesnom sferom i sprema ofenzivu kojom bi partizane protjerao preko Save gdje se mogu do mile volje obračunavati s Pavelićem. Toj akciji odobrenje morao bi dati talijanski generalštab u Rijeci (ipak nerealno). Jevđević je glavni organizator i huškač pokolja nad Hrvatima u Rami, tada je pobijeno od crnogorskih četnika preko 1000 Hrvata i više stotina Bošnjaka, uz asistenciju Talijana.
 
Na pitanje kada će završiti rat odgovara da će svjetski rat završiti za 3 godine (1944., op.T.T.), europski za jednu (1943., kapitulacija Italije, op. T.T.), a rat na Balkanu za 6 mjeseci stvaranjem srpske države.
Hrvatski predstavnici izašli su iz jugoslavenske vlade u Londonu jer tražeći da se četnici i partizani ujedine u borbi protiv Nijemaca, Jevđević to kategorički odbija kao mogućnost u području pod njegovom kontrolom. Po njemu talijanski glavni stožer ima razrađene planove protiv njemačkih pozicija na Balkanu. Po tim planovima bi se Talijani borili skupa sa četnicima protiv Nijemaca u momentu rascjepa između Njemačke i Italije(!) Zamjera bosanskim Hebrejima što su izdali srpstvo(?!) koje je uvijek bilo tolerantno prema njima. Oko 80 posto bosanskih Židova ušlo je u partizanske redove; o tome će se voditi računa poslije rata prijeti Jevđević.
 
S bijesom govori o "viđenijim" bosanskim Srbima koji su se u tolikoj mjeri podvorili Paveliću da su nagrađeni raznim visokim državnim položajima (Sava Besarović, Dušan Plavšić). Zanimljivo je napomenuti da je otac Varnava u Sarajevu bio nutkan od dr. Pavelića da postane šef HPC-a što je ovaj kategorično odbio. Poslije je Varnava pretrpio mnogo od komunista, od atentata do zatvora. Izvještaj Radovana Ivaniševića, podrijetlom Hrvata, daje nam sliku hajdučije turskoga tipa, nediscipline, osobnih sukoba, te prelaženja četnika u partizanske redove.
 
"Zahtijevani su i suviše veliki izdaci na račun Hercegovačkih trupa. Ja sam tim zahtjevima udovoljavao, koliko je bilo više moguće… pošto je major Baćović dobio dovoljnu sumu novaca za operacije. Vojnici (četnici) su odmah otpočeli sa pljačkom i to su se u prvom redu oborili na Hrvatska sela u okolini Promine, koja se nisu ni najmanje ogriješila o Srbe… Uskoro su počeli sa pljačkom i po Srpskim pa čak i po čisto četničkim selima, u kojima su bili smešteni… Presretani su ljudi na drumovima, izubijani i pljačkani i to stari ljudi, koji su na oltar otadžbine položili živote jednog ili više svojih sinova. Ovo nisu bile usamljene nego, na žalost, redovne i skoro svakodnevne pojave. Prilikom preuzimanja Strmice opljačkah su skoro sve ono što je ostalo iza partizana, iako su morali znati da je Strmica bila Pijemont četništva u ovim krajevima i kao takva glavni objekat stalnih komunističkih napada. Borci ove oblasti prestavljani su uvek u bijednom svjetlu, čak i od samog majora g. Baćovića i to pred Italijanima, što nam je, tvrdim, potpuno onemogućilo dobijanje oružja i ostalog materijala od Italijana… Zbog burnih manifestacija i održanih govora prilikom dolaska Hercegovaca (srpskih naravno, op. T.T.) i kasnije, zbog intriga Hrvata, njihovo povjerenje u nas oslabilo je, što se vidi i po tome što u poslednje vreme naoružavaju Hrvate, te da bi imali saveznika u slučaju da mi napadnemo na njih. Narodna imovina je uništena paljevinom i pljačkom, polja su neobrađena, a teško da će moći da se zasiju i proljetni usjevi, pošto je narod bez tegleće stoke i još uvek se nalazi u planinskim komunističkim zbjegovima. Komandant — vojvoda Momčilo R. Đujić v. r. Komanda Bosanskih, Ličkodalmatinskih i Hercegovačkih čet. odreda O. Br. 24 3 marta 1943. god. S. Priključiti aktu O. br. 22 od danas Načelnik štaba, Četnički vojvoda R(adovan). St. Ivanišević v. r
 
IZVJEŠTAJ ĐURE VILOVIĆA OD 1. OŽUJKA 1943. DRAŽI MIHAILOVICU O STANJU ČETNIČKOG POKRETA U SPLITU
 
"Od Vojvodina dolaska u Split, u jesen 1941. god., pa sve do njegovog težeg oboljenja u jeseni 1942. god., najteži, a verovatno i najmukotrpniji je bio njegov posao, ispitivanje i proučavanje ljudi i prilika u Splitu i uopšte u ovim krajevima. Nema značajnijeg lica ni imena u ovom gradu, koje nije prošlo bilo kroz njegovu radnu bilo kroz i radnu i bolesničku sobu. Merilo mu je ostalo dosledno: politička linija i koncepcija. Oko ove linije je uporno, ustrpljivo i neumorno nastojao da poveže Hrvate, koji nisu sudelovali u ustaškoj politici, a napose one, koji su u Jugoslaviji ispovedali jugoslovenski nacionalizam.  Blaženopočivši Vojvoda nije uspeo da svojom dubokom i stvarnom argumentacijom i uverljivošću dovede ikojeg Hrvata ili Jugonacionalistu do shvatanja i prihvata njegove političke linije i solucije uprkos mnogih koncesija osetljivosti Hrvata. Hrvati, koji su sa Vojvodom raspravljali, a Jugonacionalisti jednako, stali su jedni i drugi kod svojih kombinacija, a te se nisu nikako mogle ni da pokriju ni da usklade sa diktatom stvarnosti, po kojoj Srbin želi i stvara novu državu, u koju traži pune i tvrde garancije, da ponovno ne bude izvrgnut pokoljima samo zato što je Srbin. Hrvati, a ni Jugonacionalisti — kažu oni — u ime Hrvata, da ih se dobije za novu državnu zajednicu, nisu uspeli da uvide, da bi se u novoj državnoj zajednici morali da odreknu svih žarišta političkih bolesti, što su dovele Jugoslaviju do rasula, a Srbe do pokolja: rimskog klerikalizma, austrijanštine i hrvatske državne ideje. Hrvati su otklonili sve Vojvodine pozive i predloge o sadanjoj saradnji sa Srbima, a konačno i to: da javno, pismeno osude ustaštvo i Pavelića. Jugonacionalisti su uporno tražili, kao 771 uslove svoje saradnje, da se čuva osetljivost Hrvata, da se ničim i nikako ne pominju računi ustaštva i pokolja, a napose da se ne tangira katolička verska osetljivost Hrvata. Oni su za obnovu one i onakve Jugoslavije, kakova je izgledala i bila za Maček-Cvetkovićeva sporazuma. S mnogo poze i gordosti su isticali svoju parolu: protiv hrvatskog i protiv srpskog frankovluka! U masama su propagovali soluciju reprize opšteg grlenja, ljubljenja i bratimljenja iz 1918. Ni preda mnom se nije krilo sa strane splitskih jugonaciona lista, da je prelaz na pravoslavlje udar na hrvatsko i izdaja hrvatstva Podvlačilo se da Hrvati uprav sada moraju da budu naglašenije Hrvati nego ikada pre. I nakon svega ovoga g. Bartulović (koji se najodlučnije protivio luđačkim stavovima Birčanina, stradao kao četnik 1943., op., T.T.) podržaje lične veze s blaženopočivšim Vojvodom i razgovara o saradnji. Do daljnjeg uspona u opreci političkih linija i stanovišta dolazi u ranoj jeseni 1942. god. kad je major Marin Stude s kapetanom Vojmilom Alfirevićem i potporučnikom Matom Amatom, pristupio Vojvodinoj osnovi o okupljanju jugoslovenske legije, koja bi ušla kao hrvatski borci u četničke redove.  Sva trojica oficira i skoro 90% prve čete krenuli su u četničke redove kao — pravoslavni.Kad je preminuo blaženopočivši Vojvoda Birčanin, a u Split prilikom njegove sahrane stigao još i g. Dobrivoje Jevđević i vojvoda Baćović u stanu g. R. Sorovića održavale su se terevenke i praskao šampanjac, održavali se brojni sastanci, domjanke i dogovori i po hotelu Ambasadoru i po privatnim stanovima s ciljem da se priredi sve i potisne radni štab Vojvode Birčanina, a preuzme voćstvo po njegovim ličnim i političkim protivnicima.
 
Nakon njegova huškačkoga govora četnici su u listopadu 1942. na području prozorskog kotara (u sklopu talijanskih operacija) ubili više od tisuću Hrvata i nekoliko stotina muslimana. Nakon tog zločina vlasti NDH zatražile su od Talijana da protjeraju Jevđevića. Vjekoslav Vrančić i David Sinčić, predstavnici NDH kod talijanske II. armate traže smirivanje četničkih akcija i njihovo usmjeravanje prema partizanima. U lipnju 1942. Draža Mihailović šalje ga u Sloveniju da izvidi stanje i brojnost tamošnjih četnika. Uoči talijanske kapitulacije aktivan je u Dubrovniku odakle 3. IX. 1943. odlazi u Rijeku i produžuje u Rim gdje se povezuje s njemačkom obavještajnom službom. U Trstu organizira izbjegle četnike i vraća ih u Opatiju gdje im se stavlja na čelo a 1944. vodi ih u Ilirsku Bistricu. Kao izaslanik D. Mihailovića (u dogovoru s posebnim njemačkim opunomoćenikom za jugoistok H. Neubacherom djeluje u Sloveniji na objedinjavanju svih kolaboracionista i četnika radi stvaranja fronte protiv antifašističkih snaga. U proljeće 1945. bježi u Italiju gdje ga Savezničke vojne vlasti uhićuju i zatvaraju u logor Grottaglie. Tamo je neko vrijeme zatvoren s Viktorom Gutićem koji je izručen, a Jevđević se dokopao slobode i do smrti živio u Rimu.
 

Teo Trostmann

Povezane objave

»Stradanja Srba od partizana«

HF

Otkud partizanima 1944. godine 37,5 milijardi kuna?

hrvatski-fokus

Zahtijevanja naroda u vrijeme Jelačića

HF

Srednjovjekovne utvrde na Krki i Čikoli

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više