Ustaško glasilo „Grič“ donielo je članak „Ustaše, koje nam je sudba dosudila iz autorskog pera dr. Ante Pavelića
(Za podsjetiti je da sam ja otvorio na portalu javno.com 2009. godine stranicu: “HRVATSKA I USTAŠTVO” i “HRVATSKA I REVIZIJA USTAŠTVA”. Ovo je br. 8 teme “HRVATSKA I REVIZIJA USTAŠTVA”. Tu sam iznio ovaj opis kojeg tada Poglavnik dr. Ante Pavelić napisao na tada službenom glasilu Ustaškog Pokreta “GRČ” 1933. kada je u travnju 2010. godine portal javno.com prestao i bio ukinut, kasnije se je to prenijelo na portal Uzdanica forum frees http://uzdanica.forums-free.com/hrvatska-i-ustastvo-t13.html Mile Boban, Otporaš.)
Prenosim s portala www hrvatski nacionalisti za čitatelje portala javno.com šta je “GRČ” pisao poslije velebitskog ustanka 1932.
Ustaško glasilo „Grič“ donielo je članak „Ustaše, nama je sudba dosudila“ iz autorskog pera dr. Ante Pavelića, u kojem se dr. Ante Pavelić razračunava s jugoslavenskom idejom te iztiče program Ustaškog Pokreta. Sadržaj članka je sljedeći:
USTAŠE, NAMA JE SUDBA DOSUDILA
Na ustašku navalu, smišljenu, proračunanu, te po planu i nalogu izvedenu, ciknuo je Beograd, zajaukali su vlastodržci, a zadrhtali i zacvilili domaći izdajnici, jer su svi osjetili, da se je počelo približavati ono, što hrvatski narod željno očekuje, što ustaška organizacija strpljivo već kroz godine sprema i pred čim dušmani strepe,a to je obća i odlučna bitka za oslobođenje hrvatskog naroda izpod krvničke tiranske ruke i za uzpostavu nezavisne samostalne države Hrvatske. Prvi pokušaj, kojim je učinjen prielaz od priprema na izvršenje djela, izveden je odlično i iznad svakog neprijateljskog očekivanja. Hrabri ustaški velebitski tabor ponio se tako, da je svakog zadivio, a neprijatelja zaprepastio. Svaki pojedini Ustaša u tome taboru dao je dokaz velike ljubavi za rođenu grudu, kao i dokaz vanredne sposobnosti, te bezprimjerenog junačtva. O karakteru te akcije kušao je Beograd širiti razne i izmišljene neistinite viesti. Glavni Ustaški Stan radi međutim sve po starom i izrađenom planu pa svaki Ustaša kao i svaki drugi hrvatski rodoljub mirno i sa podpunim pouzdanjem gleda u susret budućnosti, koju nose događaji, što ih sprema i izvađa ustaška organizacija i hrabra ustaška vojska. Akcija je započela, započela je po planu i po planu se dalje izvađa. Ustaška vojska znade zašto se bori. Hrvatski su sinovi kroz viekove hodili po raznim bojištima i razbojištima, glasoviti s velike vojničke spremnosti i hrabrosti, svuda uviek pobjedonosni, nu prolievali su svoju krv za drugoga i sijali junačke kosti po dalekim krajevima za tuđe interese. Danas je došao čas, kada se junačka hrvatska vojska ne bori za nikoga, nego za sebe, za svoj hrvatski narod i za svoju vlastitu hrvatsku domovinu. Ona se ne bori za ničije tuđe osvajanje, nego zato, da sa svoje rođene grude iztjera dušmanina, koji ju je zaposjeo i po njoj hara i tamani. Ona se bori, da svoju vlastitu hrvatsku domovinu, da sve hrvatske zemlje oslobodi izpod tuđinskoga gospodstva i da uzpostavi samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu. Ona se zato bori, da osigura hrvatskom narodu i njegovom potomstvu ona dobra, što ih u sebi krije plemenito i plodno tlo. Ona se bori za svoje sinje Jadransko more, što oplakuje kršne obale Hrvatskog Primorja i hrvatske Dalmacije. Ona se bori za krševite hrvatske visove, po kojima su se viekovima odgajali hrvatski sokolovi. Ona se bori za hrvatske šume i proplanke po hrvatskim gorama, za plodne ravnice hrvatske Slavonije i Srijema, te za starodrevnu Herceg-Bosnu. Ona se bori za glavni grad Zagreb, što je sve zahvatila tuđinska neprijateljska ruka i po čemu sve gazi dušmanska noga. Ona se bori zato da u Hrvatskoj osigura kruh i miran život hrvatskim pokoljenjima, i zato da iz nje iztriebi nametnike šićardžije, koji u slasti i lasti, bez truda i bez znoja na hrvatskom dobru žive i tove se na biedu hrvatskog naroda. Za te i takove ciljeve ni jednom ustaškome vojniku nije težko pograbiti strojnu pušku, bombu i oštri bodež, jer svatko u kome hrvatska krv vrije, gori od želje da čim prije iziđe na bojno polje da izvrši zavjet, da izvrši zavjet otaca. Ustaše! Nama je sudba dosudila, da taj zavjet izvršimo. Mi smo ga izvršavati počeli, mi ćemo ga i kraju privesti. Sve što na put stane ima pasti, a Hrvatska će biti slobodna i nezavisna država.
Za Dom Spremni! Poglavnik dr. Ante Pavelić
Objavljeno: 8. 12. 2009. u 14:17h
Delivuk 8. 12. 2009. 22:05 h
Domoljub ako je Ustašama (bilo je i moji bližnji koji su bili u Ustašama) sudba dosudila da stvore Nezavisnu Državu Hrvatsku NDH, zaboravio si reći da jim je opet sudba dosudila da tu našu NDH krvavo izgube.
Domobran 9. 12. 2009. 13:15 h
Delivuk. Na prvi pogled to tako izgleda kako si ti rekao da…”jim je opet sudba dosudila da tu našu NDH krvavo izgube”. Najprije drago mi je da si sam sebe svrstao u “našu” i tako NDH nazvao “tvojom”. Drugo, sudba je (politička) mogla dosuditi da Hrvati izgube svoju Državu Hrvatsku, ali nije ta politička “sudba” smjela dosuditi Hrvatima da tako “KRVAVO” izgube svoju Hrvatsku Državu. Da je ta “sudba” o kojoj ti kolega Delivuk govoriš dosudila da Hrvatsku okupiraju Saveznici, Amerika i ostali, za sigurno Hrvati bi izgubili NDH ali ju ne bi nikako tako KRVAVO izgubili. Hrvati su KRVAVO izgubili svoju Hrvatsku Državu zbog Tita i njegovih NOB, NOV, KPJ, AVNOJA i ZAVNOH-a iz kojeg proistječu TEMELJI SVIH ZALA koji su svoju mržnju prema Hrvatskoj i Hrvatima iskalili na Blejburgu, kolonama smrti i masovnim grobnicama. To su činjenice, kolega Delivuk.
Otporaš 9. 12. 2009. 15:17h
Kolega Delivuk ti tvrdiš da su tvoja dva strica bili u hrvatskoj vojski i nosili hrvatsku odoru a da su ti druga dva strica bila u partizanima i nosili srpsku partizansku šajkaču. Znaš li ti kako je do toga došlo? I u mome selu je bilo braće koji su bili na suprotnim barikadama. Bilo je slučajeva kada bi se prigodom sastali u kući, došlo bi do tolike svađe između njih da ih je selo moralo izmirivati. Kao dečkić sam to osobno doživio i vidio. kako je bilo sa tvojim stricima, opiši nam malo. Pozdrav. Otporaš.
Delivuk 9. 12. 2009. 19:38h
Otporaš, pitaš me reć ću ti. Moj dida je bija strog, nije bilo mrdanja. Dica su ga se bojala, plašila. Baba je uvik bila u stravu da se nebi kavga zametnula, pa evo rugla u selu. Jednog puta za sinijon dok smo večeravali, posvadiše se. Ona dva strica koja su bila u rvackoj vojski su govorili da su se borili za rvacku državu, dok ona druga dva koji su bili i partizanima su isto govorili da su se borili za ravcku zemlju, našto stariji stric zagalami na njega i reče boriti se za zemlju je jedna stvar, a druga je stvar boriti se za državu rvacku. Ti si se borija za državu jugoslaviju i nosija si srpsku šajkaču na glavi. Tada se did diže i dade po zidarski pljesku i jednom i drugom. Eto Otporaš kako je u mojoj kući bilo.
Domobran 9. 12. 2009. 19:49h
Delivuk nisi ti samo koji si odgojen za istom sinojom uz dvije vatre, dvije svađe. zahvaljujući tvojem djedu koji je kao glavešina kuće držao red i donekle mir u vašoj kući. Ali ne zaboravi jednu stvar a ta je da tvoja dva strica koji su nosili srpsku partizansku šajkaču su se borili protiv tada postojeće Hrvatske Države a za račun srpske komunističke jugoslavije. I ukratko svi oni Hrvati koji su bili uz Tita su bili prevareni a da to nisu ni znali. S jedne strane su bili talijanski fašisti i njihovi noževi upereni protiv Hrvata, jer su htjeli hrvatsko more i hrvatske obale, a sa druge strane su bili partizani koji su širili staljinov komunizam i socijalizam, jest za Jugoslaviju a to su mogli sprovesti samo sa Titom, i tako su ti prevareni Hrvati u neznanju išli na treću stranu boriti se protiv svoje brat će Hrvata i protiv Hrvatske Države.
