Hrvatski Fokus
Znanost

Nanočestice aditiva u hrani

Usprkos raširenoj primjeni, mnogi prehrambeni aditivi imaju upitnu zdravstvenu sigurnost

 
 
Industrijski obrađena i prerađena hrana predstavlja stvarnu antitezu zdravoj prehrani – i to iz više različitih razloga, osobito zbog sadržaja nereguliranih i često nepoznatih kemijskih tvari u ovoj vrsti hrane. Osim brojnih i različitih konzervansa, emulgatora, prehrambenih boja i okusa ili umjetnih aroma koji se u pravilu navode kao sastojci hrane, postoji mnogo drugih dodataka koji ne moraju biti navedeni jer se smatraju „pomoćnim sredstvom u preradi.“
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2019/07/wastingfoodm.jpg
Prehrambeni aditivi koriste se u industrijskoj proizvodnji i preradi hrane u svrhu usporavanja kvarenja, sprječavanja užegnutosti masti i ulja, sprječavanja tamnjenja odnosno posmeđivanja ili pak u svrhu obogaćivanja hrane dodavanjem umjetnih vitamina i minerala kojima se zamijenjuju oni prirodni jer su uništeni tijekom prerade hrane. Nadalje, brojne različite kemijske tvari dodaju se u svrhu poboljšanja okusa, teksture i izgleda, jer većina industrijski obrađene i prerađene hrane izgleda neprivlačno, bezbojno i bljutavo poput kartona i bilo bi nejestivo „bez sve ove 'sile' umjetnih dodataka.“  Međutim, usprkos raširenoj primjeni, mnogi prehrambeni aditivi imaju upitnu zdravstvenu sigurnost – ako je uopće i imaju – budući je vrlo malen broj ovih tvari ispravno i propisno ispitano. Jedna grupa ovih tvari dodanih u hrani u SAD-u nije uopće regulirana zakonskim propisima, a to je skupina prehrambenih aditiva, točnije nanočestice aditiva koje imaju sve veću prednost u primjeni tokom prerade hrane (nanočestice su čestice manje od 100 nanometara).
 
U Švicarskoj (Francuski kanton) provedeno je testiranje određenih prehrambenih proizvoda na sadržaj nanočestica. Uzorci ispitane hrane bili su različiti umaci, keksi i žitarice za doručak. Testiranje uzoraka navedenih prehrambenih proizvoda provedeno je u Institutu „Adolphe Merkle“ Sveučilišta u Fribourgu te u Federalnom uredu za sigurnost hrane i veterinarstvo. Provedena pilot studija otkrila je nanočestice u aditivima i bojama, a otkriven je sadržaj slijedećih nanočestica: titanovog dioksida, TiO2 (samo u Europi ima oznaku E 171), silicijevog dioksida, SiO2 (E 551) te talka, E 553b, u 27 posto ispitanih proizvoda. U pet žvakaćih guma otkrivena je prisutnost nanočestica TiO2 (E 171) ili talka (E 553b). Naime, prema novom propisu švicarskog Zakona o hrani usvojenom 1.05.2017., proizvođači obvezno moraju naznačiti sadržaj nanočestica aditiva u prehrambenim proizvodima.
 
Francuski znanstvenici INRA-e proveli su s partnerima ispitivanja o mogućim štetnim učincima oralnog uzimanja (tj. gutanjem) nanočestica titanovog dioksida /aditiva E 171. Otkriveno je da nanočestice TiO2 prolaze stijenku crijeva životinja i dospijevaju u druge organe gdje mogu prouzročiti neželjene odnosno štetne učinke na stanice i organe, osobito u probavnom sustavu. Nanočestice mogu putem krvotoka doći u različita tkiva i organe i tamo se akumulirati. Dokazano se nanočestice povezuju s procesima upale, oštećenjem jetre, bubrega, srca i mozga. Budući je prehrambeni aditiv E 171, titanov dioksid, odobren u EU, francuska Vlada je temeljem rezultata provedenog istraživanja obavijestila Europsku komisiju o svojoj odluci – a to je ZABRANA PRIMJENE nanočestica aditiva E 171/TiO2 u hrani od 2020. godine.
 
Nanočestice su stekle veliku popularnost u prehrambenoj industriji zbog svoje sposobnosti u „poboljšanju“ teksture, izgleda i okusa (arome) prehrambenih proizvoda. Tako se aditiv silicijev dioksid, SiO2 (E 551) na primjer, dodaje brojnim začinima i soli kao tvar protiv slijepljivanja i/ili taloženja. Prehrambeni aditiv titanov dioksid, E 171, je tvar za „izbjeljivanje“ – umjetna bijela boja za 'bijeljenje' velikog broja različitih prehrambenih proizvoda – od čokolade i guma za žvakanje do gotovih pečenih proizvoda, mlijeka u prahu i majoneza. Iako se TiO2 smatra inertnom tvari, zabrinutost zbog nanočestica aditiva E 171 već godinama se povećava.  
 
Znanstvenici Sveučilišta Duke (Duke University – Center for Environmental Implications of NanoTechnology) proveli su studiju o učincima nanočestica titanovog dioksida unesenih gutanjem u organizam štakora te otkrili da ove nanočestice uzrokuju oštećenje jetre i srčanog mišića te se akumuliraju u tkivu jetre, slezene, bubrega i pluća.
Prof. Christine K. Payne (Duke University) zabrinuto upozorava: „Postoji ozbiljna zabrinutost kada malo dijete koje ima malu tjelesnu masu jede mnogo takvih proizvoda …“ (E 551, nanočestice aditiva silicijevog dioksida nalaze se npr. i u suhoj hrani na osnovi žitarica za dojenčad i malu djecu).
Nadalje, prof. Payne provodi studije koje se prvenstveno odnose na učinke nanočestica unesenih u organizam inhaliranjem tj. udisanjem, te je tako otkrila „mnogo neočekivanih molekularnih i genetskih učinaka“ čak i kod razina koje su do 100 puta manje od onih koje se smatraju sigurnima temeljem konvencionalnih toksikoloških testova. U razgovoru za „The Guardian“ (29.05.2019.) prof. Payne izjavljuje: „Svi laboratoriji koji provode takva istraživanja otkrivaju učinke ispod razine koja se smatra toksičnom, tako možete raditi s ne-toksičnom koncentracijom ali ćete na primjer vidjeti reakciju u obliku oksidativnog stresa koji može uzrokovati upalu.“
 
U studenom 2017. David Julian McClements (University of Massachusetts) objavio je kritičan osvrt/pregled pod nazivom: „Is Nano Safe in Foods?“ u kojem upozorava na prisutnost anorganskih nanočestica aditiva u hrani: srebra, željeznog oksida, titanovog dioksida, slicijevog dioksida, cinkovog oksida i dr. te nanočestica organskog podrijetla – lipida, proteina/ bjelančevina i ugljikohidrata, te između ostalog raspravlja o učincima nanočestica aditiva na probavni sustav čovjeka. McClements također upozorava da nanočestice mogu i neizravno dospjeti u hranu. Naime, nanotehnologija se koristi i u proizvodnji ambalaže za pakiranje hrane i gotovih prehrambenih proizvoda pa nanočestice mogu dospijeti u hranu nakon kontakta hrane s ambalažom. I u tom slučaju one (tj. nanočestice) mogu imati štetne učinke na zdravlje. Tako na primjer nanočestice srebra koje se često koristi kao antimikrobna tvar u prehrambenoj industriji, mogu ubiti dobre i korisne bakterije u crijevu te prouzročiti promjenu crijevnog mikrobioma.
Časopis „NPJ Science of Food“ objavio je 4.12.2018. rezultate istraživanja o učincima nanočestica iz prehrambenih aditiva na korisne i patogene bakterije u crijevu čovjeka jer se nanočestice mnogo koriste u prehrambenoj industriji (u proizvodnji hrane i pića) kao „funkcionalni sastojci.“
 
Rezultati australskog istraživanja objavljeni u svibnju 2019. („Frontiers in Nutrition“) pokazali su da nanočestice aditiva titanovog dioksida (E 171) dodane u vodu za piće djeluju negativno tj. štetno na crijevnu mikrofloru miševa i to na način koji je „okidač“ za razvoj upalne bolesti crijeva i/ili kolorektalnog karcinoma. Istraživanje je između ostalog pokazalo da TiO2 (E 171) značajno utječe na homeostazu crijeva: promjene uzrokuju upalu a time i smanjenje duljine crijevnih kripta (Lieberkühnove kripte) itd. Rezultati istraživanja dokazuju da TiO2 nije inertna tvar jer negativno utječe na homeostazu crijeva što je pak primarni uzrok za razvoj naprijed navedenih oboljenja.
 
Izvanredni profesor Wojciech Chrzanowski, stručnjak nanotoksikologije (University of Sidney's School of Pharmacy and Sydney Nano Institute) izjavio je slijedeće za „Science Daily“: „Sve je više dokaza da kontinuirani kontakt s nanočesticama ima učinak na sastav crijevnih bakterija, a budući su crijevne bakterije čuvari našeg zdravlja, svaka promjena u njihovoj funkciji utječe na opće zdravstveno stanje.“ Nadalje, prof. Chrzanowski izjavio je slijedeće: „Cilj ovog istraživanja je omogućiti raspravu o novim standardima i regulativama u svrhu sigurne primjene nanočestica u Australiji i globalno. … Dok se nanočestice uobičajeno primjenjuju u medicini, prehrani, tekstilnoj industriji (odjeća!) i drugdje, mogući rizici / štetni učinci nanočestica – osobito dugoročni učinci nisu istraženi i nisu jasni. …. U posljednjem desetljeću konzumiranje nanočestica aditiva TiO2 (E 171) značajno je poraslo i već sada se dovodi u vezu s nekoliko medicinskih stanja; iako je ovaj aditiv odobren za uporabu u prehrambenoj industriji, njegova sigurnost zapravo je slabo poznata“ te je dodao i slijedeće upozorenje: „Povećane stope oboljenja – demencije, autoimune bolesti, karcinomi i metastaze, ekcemi, astma i autizam samo su neka oboljenja na sve dužem popisu bolesti povezanih s unosom nanočestica aditiva TiO2 u organizam.“
 
Štoviše, časopis „Nanotechnology Reviews“ (Vol. 7, Issue 6) objavio je 25.10. 2018. dokument u kojem su stručnjaci analizirali rezultate različitih znanstvenih studija o korištenju i sigurnoj primjeni nanočestica u hrani i njihovoj potencijalnoj toksičnosti te istaknuli: „Nakon godina istraživanja, mi smo došli do zaključka da materijali u području nanoskale (nanoljestvice) pokazuju drastično različita svojstva i neočekivano ponašanje, a ovo neočekivano ponašanje je upravo ono što nas zabrinjava – a to je njihova toksičnost.“ Nadalje, pojedini stručnjaci upozoravaju da istovremeno konzumiranje više različitih aditiva može imati još drastičnije i ozbiljnije zdravstvene učinke nego što mi to mislimo jer njihova stvarna interakcija nije istražena. Također zabrinjava činjenica što u određenim slučajevima količina aditiva nije propisana odn. određena zakonom ili pravilnikom, nego proizvođač sam odlučuje koliko aditiva će dodati nekoj namirnici; pri tome bi se morao ravnati prema „načelu dobre proizvođačke prakse/DPP utemeljene na pravilu quantum satis prema kojem se namirnicama dodaje samo onoliko koliko je potrebno da se postigne željeni učinak.“
 
Prehrambena industrija drastično je već promijenila našu prehranu a te promjene izravno utječu na tjelesnu težinu i cjelokupno zdravlje, upozoravaju stručnjaci. Veliki dio problema proizlazi iz procesa proizvodnje hrane jer prerada hrane uništava vrijedne hranjive tvari, uklanja veći dio izvornog okusa hrane, a za rješavanje ovih nedostataka koristi se dodavanje sintetskih 'hranjivih' tvari, okusa i aroma, boja i drugih aditiva. Mnoge od tih dodanih kemikalija mogu prouzročiti pravu metaboličku katastrofu jer ljudsko tijelo ne zna što bi s njima. Stoga stručnjaci upozoravaju: „Zapamtite: prehrana industrijski obrađenom hranom je uzrok pretilosti i velikom broju kroničnih zdravstvenih problema – prvenstveno bolesti srca, dijabetes i karcinom (rak) koji su povezani s prehranom. A odgovor na ove ozbiljne zdravstvene probleme nije u tabletama nego, prije svega, u onome što jedete svaki dan.“
 
Jedna od najpoznatijih izreka dr. Ann Wigmore (1906.-1994.; osnovala „Hipocrates Health Institute“ u Bostonu, SAD) danas je možda aktualnija nego ikada: „Hrana koju jedete može biti najsigurniji i najsnažniji oblik lijeka ili može biti najsporiji oblik otrova.“
 
Izvor:
1. www.svissinfo.ch „Study finds nanoparticles in over one-quarter of foodstuffs,“ 23.10.2018.;
2. www.reuters.com „France to ban titanium dioxide whitener in food from 2020;“ 17. 4. 2019.;
3. „Common food additive found to affect gut microbiota – titanium dioxide nanoparticles E 171 may impact human health;“ ScienceDaily, 13.05.2019.;
4. „Impact of the Food Additive Titanium Dioxide (E 171) on Gut Microbiota – Host Interaction,“ časopis 'Frontiers in Nutrition,' 14.05.2019.;
5. „Nanosized food additives impact beneficial and pathogenic bacteria in human gut: a simulated gastrointestinal study,“ NPJ Science of Food, 4.12.2018.;
6. David Julian McClements: „Is Nano Safe in Foods?“ – NPJ Science of Food 1, članak br.6, 20.11.2017.;   
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Povezani članci

Propast braka i obitelji u Skandinaviji

HF

Pregled i razvoj hrvatske popijevke

HF

Parkinsonova bolest

HF

Bolest pšenice – fuzarioza

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...