Raspad još jedne strančice na desnici
• U Sarajevu je Zdravko Mamić ponovio optužbu svoga odvjetnika iz Osijeka Veljka Miljevića protiv čelnih hrvatskih sudaca da su korumpirani što je odjednom izazvalo "iznenađenje" u vlasti. Političkoj, sudbenoj i, dakako, medijskoj. Istina, malo su se pobunili protiv odvjetnika Miljevića, ali na Mamića su graknuli iz svih oružja. A prvi čovjek maksimirskoga prvoligaša – koji i dalje nosi boljševičko ime od zlokobne po Hrvate 1945. godine – samo je rekao ono čega smo svi svjedoci; da je predsjednik Vrhovnoga suda, Đuro Sessa, »nepošten, pokvaren korumpirani sudac koji je ruglo i nije zaslužio da bude predsjednik Vrhovnog suda«. Time je Mamić još jednom ukazao kako u Hrvatskoj nema niti u povojima nezavisnoga sudstva, i da je ono pupčanom vrpcom vezano uz vladajuću političku kamarilu, i da su oni, vladajući i sudstvo, bez ikakve potrebe pokrenuli protiv njega i zagrebačkoga kluba »montirani proces«. Mamić je dodatno optužio Sessu: »Toliko je drzak, a on i ja znamo da je korumpiran i naravno da ću to bez problema dokazati kada se stvore uvjeti za to. Predlažem mu da se obojica podvrgnemo detektoru laži. I još je toliko drzak da na uglednog odvjetnika poziva Hrvatsku odvjetničku komoru. Za ostale ne ću reći jer moram čuvati artiljeriju«! A što je Mamiću odgovorio Sessa? Rekao je da se je s Mamićem sreo »dva puta u prolazu« i da ne će s njime na detektor laži.
Činjenica je kako Tužiteljstvo BiH nema uvjeta da Mamića izruči Hrvatskoj. Naime, njega hrvatsko, kako Mamić kaže »korumpirano sudstvo«, tovari odnosno tereti ga za čak 32 kaznena djela, a Mamiću ide u prilog činjenica što je samo sedam tih tzv. kaznenih djela počinjeno nakon potpisanog Ugovora o izručenju državljana BiH i Hrvatske od 28. XI. 2012. godine. Prema članu 40. Zakona o međunarodno-pravnoj pomoći u BiH ova država ne izručuje svoje državljane i taj se ugovor ne može retroaktivno primjenjivati. Stoga je odluka Tužiteljstva BiH o neizručenju opravdana i logična, na čemu inzistiraju i poznati hrvatski odvjetnici. Mamiću u prilog ide i činjenica kako se čitav zahtjev ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića za njegovim izručenjem odnosi na drugu optužnicu, jer za ona djela iz prve optužnice, gdje je nepravomoćno osuđen na 6 i pol godina zatvora u Hrvatskoj, počinjena prije potpisivanja ugovora o izručenju. Mamiću ide u prilog i druga činjenica prema kojoj uvjet da bude izručen jest da kazneno djelo za koje ga se tereti mora biti propisano kao kazneno djelo u BiH, što ovdje nije slučaj.
• Nakon Živoga zida na ljevici raspada se i stranka Neovisni za Hrvatsku na desnici. Podijelila se onako kako je bilo i za predvidjeti, jer se nije znalo tko je u stranci glavni: Zlatko Hasanbegović ili Bruna Esih. Kada je puknulo i njemu i njoj, krenuli su u potpuno razbijanje stranke koja je na izborima za Europski parlament doživjela poraz. A poraz je stigao zbog – nerada. A sada je raskol došao zbog – egocentrizma i nesnalaženja u politici. Koja je strana u pravu i nije toliko važno. I Bruna i Zlatko su propustili veliku šansu da uspiju u politici, a sada ih se samo možemo sjećati. Možda je loše što odlaskom Hasanbegovića s političke scene ne ćemo više imati priliku slušati njegove umne dosjetke, poput najnovije kada je Esih u svome stilu nazvao "sazivačicom protustatutarnog druženja", te kako je loše i to što će ubuduće o sudbini njihove stranke "odlučivati Plenkovićevo Ministarstvo uprave", a ne "isključivo Bog i Hrvati".
• Nestanak s političke pozornice Neovisnih za Hrvatsku može se gledati i kao rušenje desnice. Međutim, to ide "zaobilazno", jer se u ime desnice – istim argumentima i opet s istim ciljem – ruši HDZ-ova Vlada, a s time neminovno i povratak SDP-ove koalicije na vlast. Tobože protiv detuđmanizacije još su davno Ivić Pašalić i društvo utemeljili Hrvatski blok, koji je pokušao srušiti HDZ, a prvi potez Hrvatskog bloka bila je izmjena naziva Hrvatski državni sabor u Hrvatski sabor. Hrvatski blok nije htio napustiti sabornicu kad ju je napustio HDZ te je na taj način HB osigurao SDP-ovoj koaliciji kvorum za provedbu izdaje.
Zašto se tzv. desnica ponaša kako se ponaša teško je razumjeti. Ruža Tomašić udara na Njemačku koja nam je pružila najveću pomoć tijekom Domovinskog rata. S druge strane, Tomašić opravdano traži da se napravi novi popis pučanstva u Vukovaru uvjerena da tamo živi tek trećina Srba. General Željko Glasnović je za lustraciju a nikad ga nismo vidjeli u Hrvatskom državnom saboru. Na izmjene i dopune Zakona o hrvatskom državljanstvu amandmane je podnijela pučka pravobraniteljica, Hrvatski pravni centar (u Upravnom odboru HPC-a su Čedo Prodanović i dr.!). Ni jedan amandman nije podnio Odbor za Hrvate izvan RH, ni Glasnović, ni Hrvoje Zekanović, ni Zlatko Hasanbegović, a ni grlati demografi nisu se potrudili pročitati Prijedlog zakona i nije ih briga što Hrvatska nema svoju useljeničku politiku, a sada se post festum javljaju.
U vrijeme pada ili povlačenja Tomislava Karamarka s vlasti jedan od saborskih zastupnika je bio tvrdio kako Karamarko ima većinu za sastav Vlade. Pokazalo se da nije znao da će mu neki okrenuti leđa. U to vrijeme o toj izdaji Karamarka ovako je pisao Index Matije Babića ili nekoga drugoga: "TEHNIČKI ministar za EU fondove i potpredsjednik HDZ-a Tomislav Tolušić danas je rekao kako smatra da Tomislav Karamarko treba dati ostavku na mjesto šefa HDZ-a. Tolušić je kazao kako smatra da je Karamarko dobio povjerenje da presloži većinu i sastavi novu Vladu, no pošto u tome nije uspio, treba dati ostavku, piše N1. Podsjetimo, danas je i skupina osnivača HDZ-a zatražila da Tomislav Karamarko odstupi sa svih dužnosti u HDZ-u, i time u stranci otvori postupak izbora novog vodstva HDZ-a, koje će provesti potrebne reforme i pripremiti stranku za pobjedu na predstojećim izvanrednim parlamentarnim izborima. Devetero članova, osnivača HDZ-a u izjavi za javnost ocijenilo je kako pod vodstvom Karamarka politika HDZ-a u mnogočemu nije bila kontinuitet politike HDZ-a kakvu je osmislio i vodio dr. Franjo Tuđman, da s takvom promašenom politikom HDZ na prošlim parlamentarnim izborima nije ostvario izbornu pobjedu iako je protiv sebe imao najneuspješniju hrvatsku vladu, a da je na vlast došao isključivo političkom voljom Nezavisne liste Most." Dakle, puno je pitanja koja stoje pred nama. Puno je bilo nerada, izvlačenja, izdaje…, tako da svakodnevno svjedočimo raznim aferama koje smo morali i trebali izbjeći.
• Prvi sam puta u subotu 20. VII. 2019. na Hrvatskom radiju čuo vijest da je u Brodu na Kupi ukopano šest civila ubijenih tijekom Drugog svjetskog rata koji su bačeni u Propadnu jamu na Drgomlju. Onda je u vijesti rečeno da je misu u župnoj crkvi sv. Marije Magdalene predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić za žrtve koje su prošle godine izvađene iz Propadne jame iznad Broda na Kupi, što me iznenadilo (https://www.youtube.com/watch?v=lvETD9SbG38). U vijesti HR-a još je rečeno da su to žrtve partizanskog zločina nad tamošnjim Hrvatima tijekom Drugoga svjetskog rata. Kako mi nije bilo sve najjasnije, a i čudilo me je da je misu predvodio tzv. crveni riječki nadbiskup, išao sam dalje saznati na društvenim mrežama i došao do podatka da je jedna od žrtava vlč. Ante Zvonimir Milinović. Nakon toga posebno me je i neugodno iznenadila vijest na teletekstu HRT-a prema kojoj nije napisano tko je koga ubio, nego je sve bilo umotano u politiku nezamjeranja potomcima partizana, tzv. današnjih antifašista. Devčić je govorio o nemiru kod ubijenih, kod njihovih obitelji, rodbine… sudbine našeg naroda. Zatražio je pomirenje s našom prošlošću. Bez optuživanja tko je kriv, nego da kao narod krenemo ovim putem… (neodređeno, nezamjeranje). Oni se ne moraju pokajati (valjda ubojice), mi se moramo pokajati. Onda je zatražio da mi, žrtve, opraštamo, jer ubojice ne znaju što čine. Poput IKA-e i riječki Novi list piše da se ne zna tko je koga ubio. Za razliku od HRT-a, IKA-e, Novoga lista, o partizanima kao ubojicama pisali su Narod (https://narod.hr/kultura/foto-ukop-zrtava-drugog-svjetskog-rata-izvadenih-iz-propadne-jame-kod-broda-na-kupi), Priznajem (https://priznajem.hr/novosti/ukop-zrtava-drugog-svjetskog-rata-izvadenih-iz-propadne-jame-kod-broda-na-kupi/95614/), Nacionalno (https://www.nacionalno.hr/ukop-zrtava-drugog-svjetskog-rata-izvadenih-iz-propadne-jame-kod-broda-na-kupi/), Glas Slavonije (http://www.glas-slavonije.hr/405683/1/Medved-Sudbina-nestalih-je-za-drzavu-vazno-pitanje) i kao ubojice prikazali partizane.
• »Osamdeset godina Bosna je pod opsadom od svojih susjeda, koji je podijeliti između sebe na ručnu njenih autohtonih stanovnika – Dobrih Bošnjana. Nikom ni kriva ni dužna Bosna je meta svojih susjeda zato što misle da je nemoćna da se od njihovog udruženog antibosanskog napada može obraniti. Tako je mislio Cvetković i Maček, tako je mislio Milošević i Tuđman, tako je mislio Karadžić i Boban i tako danas (2019.) misli Čović i Dodik. U ovim prethodnim udruženim antibosanskim pothvatima čini se da je srpska inicijativa bila dominantna, dok je u sadašnjem antibosanskom pothvatu hrvatska inicijativa dominantnija kao izraz Čovićevih frustracija«, piše ovih dana Mustafa Cerić, bivši muslimanski vjerski poglavar hercegbosanskih Muslimana, a današnji velikobošnjački političar iz SDA, unitarne političko-vjerske stranke Alije Izetbegovića (https://hms.ba/apologet-velikobosnjackog-nacionalizma-ceric-zaprijetio-hrvatima-bosnjaci-bi-mogli-okrenuti-plocu/). U nastavku svoga obraćanja javnosti ef. Cerić, koji je svojedobno bio na čelu Islamske zajednice u Zagrebu, optužuje Dragana Čovića da je »izgubio kompas na bosanskom uzburkanom političkom i ekonomskom moru«, jer surađuje s Miloradom Dodikom. U nastavku se služi izmišljenim srpsko-srbijanskim izmišljanjima i zamjenama teza o tomu kako svejedno Čović ne će uspjeti, niti u savezništvu s Dodikom, »podijeliti Bosnu« (izbjegava riječ Hercegovina), te zato što »nije bilo moguće, niti će ikad biti moguće, jednu trećinu Bošnjaka/Bosanaca pobiti, jednu trećinu protjerati, a jednu trećinu pokrstiti«. Ovo je prenisko i od Cerića, bez obzira što povijesni arhivi dokazuju da je bio višedesetljetni suradnik Udbe. Da su mu Hrvati trn u oku i veći »neprijatelji« od Srba pokazuje i kroz napis da Bošnjaci i Bosanci, kako svome narodu unitarno tepa, u Srbiji ima »veliki broj Bošnjaka, koji su životno zainteresirani da Bosna ima dobre odnose sa Srbijom«. Iako je svima odavno znano da su Bošnjacima, poput Mustafe Cerića, Harisa Silajdžića ili Bakira Izetbegovića bliži Iranci u Teheranu i Turci u Carigradu, on nas i dalje pokušava zavarati lažima da su, navodno, Hrvati protiv ulaska u NATO i EU, a da su njegovi Bošnjaci za ulaske u te saveze i integracije što nema nikakve veze sa stvarnošću.
• Kada je u srpnju 2018. godine na zagrebačkome Trgu bana Josipa Jelačića bila isključena struja Marku Perkoviću Thompsonu na dočeku srebrenih nogometaša sa Svjetskog prvenstva u Rusiji znali smo tko je naredio isključenje. Bio je to aktualni predsjednik HDZ-a i Hrvatske vlade Andrej Plenković. U subotu 20. srpnja 2019. na Thompsonovom koncertu u Trilju opet je nestalo struje (https://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/split-zupanija/clanak/id/614712/iskljucilo-thompsona-veci-dio-cetinske-krajine-sinoc-ostao-bez-elektricne-energije-struje-nestalo-i-na-koncertu-marka-perkovica-u-trilju-no-hep-ovci-su-brzo-reagirali). Ovaj puta ne znamo tko stoji iza isključenja struje. Plenković na daljinski ili netko drugi!
• Drago Pilsel brani dubrovačkoga biskupa Matu Uzinića i napada mostarsko-duvanjskog biskupa Ratka Perića. Što to znači? Znači da je jedan od dvojice biskupa u pravu, a da je drugi u krivu. Budući da kameleon iz Argentine napada Perića, to znači da je u krivu Uzinić (https://www.autograf.hr/anatema-biskupa-perica-na-msgr-uzinica-neprihvacanje-moderniteta/).
• Kruzer pored Zlatnog rata u Bolu na Braču ispustio je na moru fekalije (https://avaz.ba/region/hrvatska/504227/kapetan-gledao-kako-kruzeri-po-zlatnom-ratu-ispustaju-fekalije-sve-je-opisao). Sve je vidio i snimio bolski kapetan Ivica Karmelić. Ostaje pitanje što želimo: elitni ili sirotinjski turizam?
• Tršćanska policija naplatila je kaznu od 300 eura 52-godišnjem Austrijancu koji je zadrijemao u mreži koju je vezao za dva stabla u blizini mora. Policajac ga je kaznio jer, kako je rekao, gradski propisi brane da se išta veže uz stabla ili biljke. To je na tragu Istanbulske konvencije oko koje se Andrej Plenković i dalje zafrkava i vrijeđa nas sve u zdrav mozak.
