Prosvjedni glasovi protiv političara

Izraženo neslaganje s demagoškim i ciničnim Kuščevićevim "festivalom demokracije"

Preko 380 tisuća hrvatskih građana je svojim potpisima 2014. godine tražilo referendum o izbornim pravilima za izbor zastupnika u Hrvatski sabor, a zastupnici nacionalnih manjina, HNS-a i HSU-a su svojim glasovanjem zajedno s SDP-om i IDS-om spriječili uz pomoć Ustavnog suda i HDZ-a te njihovog savjetnika Vladimira Šeksa održavanje referenduma. Broj potpisnika peticije je veći od broja članova svih većih parlamentarnih stranaka zajedno i više nego je ikad HDZ dobio na izborima za Europski parlament. Od 13. do 27. svibnja 2018. godine preko 400 tisuća birača je potpisalo dva referendumska pitanja građanske inicijative "Narod odlučuje" za ustavno reguliranje izbornog zakonodavstva. Politička kasta uzurpatora boljševičkog mentalnog sklopa je opet spriječila referendumsko odlučivanje grubom manipulacijom provjerama potpisa i evidencijom birača s prebivalištem u Hrvatskoj. Prosvjednim glasovanjem smo iskazali neslaganje Kuščevićevim "festivalom demokracije" i Plenkovićevom nelegitimnom Vladom.

Na izborima za EU parlament izabrali smo 26. svibnja 12 zastupnika, a preferencijskim glasovima samo Ivana Vilibora Sinčića. Razmjerno dobivenim glasovima na izborima HDZ  je zaradio 2,65, SDP 2,19, Hrvatski suverenisti 0,995, Mislav Kolakušić 0,92, Živi zid 0,66 i Amsterdamska koalicija 0,607 zastupničkih mjesta. To su stranke koje su prešle izborni prag. D' Hondtova metoda raspodjele mandata donijela je SDP-u 1,81 i HDZ-u 1,35 zastupničko mjesto. Najveći izborni gubitnici su 335 915 birača gubitničkih stranaka koji nisu zastupljeni u Europskom parlamentu. Da su Hrvatski suverenisti, Neovisni za Hrvatsku i nezavisna lista Marijane Petir  nastupili zajedno SDP bi dobio jedno zastupničko mjesto manje, a Amsterdamska koalicija bi ostala bez zastupničkog mjesta. Nejedinstvom na desnici nagrađeni su HDZ, SDP i Amsterdamska koalicija koji su ugušili udruženim zločinačkim pothvatom  neposrednu demokraciju sprječavanjem referenduma za promjenu izbornih pravila 2014. i 2018. godine.  Hrvatski sabor je trebao promijeniti Zakon za izbor zastupnika u EU parlament kako bismo izbjegli praktične probleme kod provedbe izbora. Izborni prag je trebalo povećati na 7 posto i unijeti u Zakon samostalan nastup stranaka na izborima. Prenizak izborni prag rezultira malom vjerojatnošću dobivanja zastupničkog mjesta strankama koje su jedva prešle izborni prag. Savez za Hrvatsku na izborima za EU parlament 2014. godine je dobio 6,88 posto, a nedostajalo mu je samo 204 glasova za dobivanje zastupničkog mjesta. Za 11 ili 12 zastupnika koji se biraju u izbornoj jedinici kod razmjernog izbornog sustava optimalan izborni prag je 7%, a za 14 zastupnika 6% i za 20 zastupnika 4%. Na prvim izborima za Europski parlament održanim 2013. godine sudjelovalo je 28 izbornih lista s 336 kandidata, a na drugim izborima održanim 2014. godine 25 lista s 275 kandidata. Zbirne izborne liste tiskane su 2013. godine na formatu A2 i 2014. godine na 8 stranica formata A4. Na svim izborima prema važećem izbornom zakonodavstvu i odluci Ustavnog suda mogu sudjelovati sve registrirane stranke. Stranku mogu osnovati sto punoljetnih poslovno sposobnih državljana Republike Hrvatske. Na trećim izborima bile su 33 liste s 396 kandidata. Imena i prezimena s nazivima lista tiskali su se na 8 stranica formata A4 odnosno na jednom listu formata A2. Analizom održanih izbora za Europski parlament više od pet tisuća glasova, koliko potpisa potpore birača za sudjelovanje na izborima moraju skupiti nezavisne liste, bilo je 2013. godine 16 lista, 2014. godine 8 lista, a na trećim izborima 19. Sedamnaest lista kandidata je dobilo manje od devet tisuća glasova na izborima, a ukupno su te liste skupile  47 521 glasova. Kako bismo izbjegli praktične probleme sa zbirnom izbornom listom sve stranke i nezavisne liste kandidata bi za sudjelovanje na izborima trebale skupiti najmanje devet tisuća potpisa potpore birača ili uplatiti novčani polog od devetsto tisuća kuna u Državni proračun. Kandidati za predsjednika Republike moraju skupiti deset tisuća valjanih potpisa potpore birača za sudjelovanje na predsjedničkim izborima, a kandidati za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice 5% i potpredsjednika 3% potpisa potpore članova stranke odnosno oko jedanaest tisuća potpisa za predsjednika i šest tisuća i šesto za potpredsjednika. Venecijanska komisija preporuča broj potpisa potpore za sudjelovanje na izborima do jedan posto od broja birača izborne jedinice. HDZ nedemokratskim statutom traži pet puta više za kandidaturu za predsjednika, a tri puta za potpredsjednika stranke od preporuke Venecijanske komisije. Ukoliko bi stranke ili nezavisne liste kandidata dobile više od 2% glasova birača polog bi im se vratio, a strankama koje su skupile potpise potpore birača za sudjelovanje na izborima nagradile bi se sa devetsto tisuća kuna iz Državnog proračuna. Kako su u medijima 396 kandidata za zastupnike u Europskom mogli ostvariti ravnopravni tretman pitam zakonotvorce? Na te probleme upozoravam sve stranke, novinare Hrvatske radiotelevizije, Ministarstvo uprave, Državno izborno povjerenstvo od rujna 2013. godine. Od rujna 2014. godine predlažem da se redoslijed kandidata na listama odredi preferencijskim glasovanjem na unutarstranačkim izborima tri do šest mjeseci prije izbora ili da se izbori s razmjernim izbornim sustavom i preferencijskim glasovanjem provedu u dva kruga na način prikazan u nastavku članka. Na internetskim portalima čitatelji mogu naći moje članke s prijedlozima načina provedbe unutarstranačkih izbora s preferencijskim glasovanjem.

DVOKRUŽNI RAZMJERNI IZBORNI SUSTAV

U dvokružnom razmjernom izbornom sustavu stranke bi samostalno sudjelovale na izborima, a u prvom krugu dobile bi stranke, koje su prešle izborni prag, broj zastupnika razmjerno broju dobivenih glasova G, koji su glasovali u izbornoj jedinici (važeći i nevažeći) zaokruženo na cijeli broj prema formuli z = g/G x Z gdje su: z = broj zastupnika određen razmjerno dobivenim glasovima stranke na izborima prema pravilu zaokruživanja na cijeli broj, g = broj glasova koji je stranka dobila na izborima, G = ukupni broj glasova (važećih i nevažećih) u izbornoj jedinici  i Z = broj zastupnika koji se bira u izbornoj jedinici. U prvom krugu bili bi listići samo s nazivima stranaka. Stranke koje bi dobili više od 10 % glasova ušle bi u drugi krug izbora radi raspodjele preostalih zastupničkih mjesta i provedbe preferencijskog glasanja, a za ostale stranke koje su prešle izborni prag provelo bi se preferencijsko glasovanje. Na taj bi se način provelo preferencijsko glasanje samo na tri do šest stranaka koliko je na dosadašnjim izborima prelazilo izborni prag. Tako bismo olakšali obradu rezultata izbora, a zbirna izborna lista bila bi višestruko manjeg formata. Kod podjele Hrvatske na pet općih izbornih jedinica s 20 zastupnika po izbornoj jedinici zbirna izborna lista imala bi 60 do 120 imena i prezimena kandidata. Zbirna izborna lista bi stala na dvije do tri stranice formata A4. Kandidati bi imali veće mogućnosti nastupa u medijima. Stranka koja bi u drugom krugu dobila apsolutnu većinu glasova osvojila bi sva preostala zastupnička mjesta. Ukoliko niti jedna stranka ne osvoji apsolutnu većinu preostala zastupnička mjesta raspodijelila bi se razmjerno broju dobivenih glasova prema izrazu z = g_i / G_v x 6. U formuli su: g_i = broj glasova i-te stranke i G_v = broj važećih glasova u drugom krugu izbora. Prednost dvokružnog razmjernog izbornog sustava prema sadašnjem jednokružnom s raspodjelom zastupničkih mjesta  prema D'hondtovoj metodi u jednom krugu bila bi mogućnost da birač u prvom krugu glasa za manje stranke bez straha da će njegov glas propasti jer bi imao još jednu priliku da se odluči dati glas HDZ-u ili SDP-u ili nekim drugim strankama koje bi ušle u drugi krug.

II. ANALIZA RASPODJELE BIRAČA PO ŽUPANIJAMA NA TREĆIM IZBORIMA ZA EUROPSKI PARLAMENT

Oznake:

ŽUP = županija: BB = Bjelovarsko-bilogorska, BP = Brodsko-posavska,  DN = Dubrovačko-neretvanska, GZ = Grad Zagreb, IS = Istarska, KA = Karlovačka,  KK = Koprivničko-križevačka, KZ = Krapinsko-zagorska, LS = Ličko-senjska,  ME = Međimurska, OB = Osječko-baranjska, PG = Primorsko-goranska,  PS = Požeško-slavonska, SD = Splitsko-dalmatinska, ŠK = Šibensko-kninska, SM = Sisačko-moslavačka, VA = Varaždinska, VP = Virovitičko podravska, VS = Vukovarsko-srijemska,  ZD = Zadarska, ZG = Zagrebačka, RH = Republika Hrvatska i D = dijaspora. S = procjena broja stanovnika Državnog zavoda za statistiku (DZS-u) sredinom 2017. godine (https:// www.dzs.hr),

P = broj punoljetnih stanovnika prema procjeni Državnog zavoda za statistiku sredinom 2017. godine,

B = broj birača registriran na biralištima u Hrvatskoj  26. svibnja 2019. godine, ΣB = ukupni broj registriranih birača na izborima,

G = 1 103 551 = broj birača koji su glasovali na izborima,

G_p = 335 915 važećih + 29 597 nevažećih = 365 512 = broj glasova gubitničkih kandidacijskih lista i nevažećih glasova,

B_i = broj birača koje je prema izjavi bivšeg ministra unutarnjih poslova Vlahe Orepića trebalo izbrisati iz evidencije birača s prebivalištem u Hrvatskoj,

B – P = razlika između broja birača i punoljetnih stanovnika,

p = B / Sx100 % = broj birača na sto stanovnika prema procjeni DZS-u sredinom 2017. godine i p_g = G / B x 100% =  glasovalo u postocima od broja registriranih birača na izborima. 

Jedanaest administrativnih jedinica ( gradova ili općina ) s više od tri tisuće stanovnika imali su više birača od stanovnika, a više od 90 birača na 100 popisanih stanovnika travnja 2011. godine imala je 41 administrativna jedinica. Od 41 administrativne jedinice ( općina ili gradova ) s više od tri tisuće stanovnika i devedeset birača na sto popisanih stanovnika 2011. godine trideset i devet pripada Jadranskoj Hrvatskoj, a samo dvije Kontinentalnoj Hrvatskoj. Više birača od stanovnika na izborima imali su: Crikvenica, Novi Vinodolski i Malinska – Dubašnica iz Primorsko goranske,: Benkovac, Obrovac, Preko i Vir iz Zadarske, Vodice iz Šibensko- kninske te Medulin iz Istarske županije. Odnosi se samo na općine i gradove s više od tri tisuće stanovnika. Od osamdeset i tri administrativne jedinice s više od pet tisuća stanovnika popisanih 2011. godine kod kojih je trebalo, prema tvrdnji bivšeg ministra unutrašnjih poslova Vlahe Orepića, izbrisati više od petsto birača iz evidencije birača s prebivalištem u Hrvatskoj, Jadranskoj Hrvatskoj pripada trideset i tri, a pedeset Kontinentalnoj Hrvatskoj. Jadranska Hrvatska ima 91,10% birača u sastavu stanovništva, a Kontinentalna Hrvatska 88,17%. Analizom raspodjele birača po županijama, općinama i gradovima dokazali smo grubo odstupanje broja birača od prirodnog i migracijskog kretanja stanovništva. Od 2001. godine broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj nije mogao preći 3,54 milijuna , a sada je manji od 3,4 milijuna. Analiza potvrđuje izjave zastupnika Vlahe Orepića u emisiji "Dogmatica" na Z1 televiziji 4. prosinca 2018. godine da vlasti Republike Hrvatske sprječavaju sređivanje Registra birača provjeravanjem prebivališta i za Slobodnu Dalmaciju svibnja 2017. godine prema kojoj je iz Registra birača s prebivalištem u Hrvatskoj trebalo izbrisati 269 516 birača. te tvrdnje demografa prof. dr. sc. Stjepana Šterca i prof. dr. sc. Anđelka Akrapa da u Hrvatskoj ima između 3,3 i 3,4 milijuna birača s prebivalištem.

Od 154.358 birača bez prebivališta u Republici Hrvatskoj aktivno registriranih na birališta dolazi u: Bosni i Hercegovini 84.382, Srbiji 27.199 i ostalim državama nastalim na području bivše države 2211 odnosno ukupno iz država bivše SFRJ 113.792. U Njemačkoj 22.458, Austriji 3866, Švicarskoj 2745, Italiji 1940, Kanadi 1212, SAD 1758, Australiji 1694 i u ostalim državama 4893. Na Pristupnom referendumu za Europsku uniju održanom 22. siječnja 2012. godine bilo je registrirano 412.628 i to pretežno u državama nastalim na području bivše SFRJ 308 290: u Bosni i Hercegovini 263 703, Crnoj Gori 3074, Kosovu 460, Makedoniji 1928, Sloveniji 4557 i Srbiji 34 568. U ostalim europskim državama bilo je registrirano: Njemačkoj 41.515, Austriji 11.009, Švicarskoj 10.000, Italiji 2508, Švedskoj 2401, Francuskoj 1975, Rumunjskoj 1 539, Nizozemskoj 1 252, a u ostalim europskim državama 3348. U Sjevernoj Americi bilo je registrirano 10 106, Južnoj 9 273 te u Africi, Australiji i Novom Zelandu 8 477. Usporedbom  podataka raspodjele birača dokazali smo grubu manipulaciju brojem birača bez prebivališta u Hrvatskoj. Na trećim izborima registrirano je na biralištima u: Bosni i Hercegovini 10 952, Srbiji 1 934, Njemačkoj 2 212, Švicarskoj 341 i u ostalim državama samo 2 938 odnosno ukupno 18 437 odnosno samo 11,94 % od broja najavljenog Rješenjem o zaključivanju popisa birača Ministarstva uprave 17. svibnja 2019. godine. Zašto je Ministarstvo uprave najavilo 135.921 birača više nego ih je prikazano u potpunim rezultatima izbora? Jesu li rezultati izbora regularni s obzirom da je na biralištima u Hrvatskoj registrirano 282.491 birač više od procijenjenog broja punoljetnih stanovnika? Prema Rješenju Ministarstva uprave 12. svibnja 2019. godine u 00 sati bilo je 3.735.514 birača s prebivalištem u Hrvatskoj u Registru birača odnosno 57.044 više nego birača registrirano na biralištima u Hrvatskoj. Zašto tako veliki broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj nije mogao glasovati na izborima 26. svibnja 2019. godine neka hrvatskim biračima odgovore gospoda iz Ministarstva uprave i Ministarstva unutrašnjih poslova?

Mr. sc. Edo Zenzerović, dipl. ing. elektr.

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva