E moj Joža, i ti postade 'premijer'!
Iako u dubokim japanskim godinama Joža se sjeća detaljno svega pa čak i koji je udbaš bio u kojem klubu dežurni prisluškivač i druker. Sve to iz ovih godina izgleda normalno i bezazleno. Kada pogledate drugu stranu medalje tadašnje Jugoslavije vidjet ćete zatvore pune intelektualaca, studenata, nazovi terorista i čak robijaše od 1945. do 1965. godine u Staroj Gradiški koje su zvali "ratni". Te godine, 1965., je bilo veliko suđenje grupi od četrdesetak studenata sa Građevinskog i ostalih fakulteta i zbog bacanja letaka sa nebodera na Trg bana Jelačića. Ta djeca su dobila od 3 do 9 godina teške robije u Staroj Gradiški.
Moj brat Krunoslav 5 godina. Sjeća li se naš i sada dobro držeći Joža i Vugrinec i Perković/Mustač i sudac Milko Gajski i tužitelj Joso Gašparović kako su tu djecu pohapsili i prebijali. Neka doda to u memoare, ja ću mu pomoći a i sada aktivni udbaši i kosovci. Koliko je ljudi tamo pobijeno zna to Joža i imenjak mu dobro. Pa kada se već slika neka se uslika ispred KP-a kamo sam odlazio svaki mjesec bratu u posjet i paket do 3 kg nemasne hrane. Moj Joža, i ti postade premijer hrvatski i drugi još gori od tebe. Dobro je da smo sve ovo preživjeli kako su nas opljačkali. Bog je s nama i Wojtiła.
Stjepan Nikolić, Zagreb