Dva muslimansko-bošnjačka člana…

Predsjedništvo i Federacija postaju politički i vjerski klon radikalnih islamskih zemalja

U današnjem crnom vremenu globalnog islamskog terorizma, koji potresa i ruši, mijenja i ubija na svakom mjestu i na svakom djeliću Kugle zemaljske, zasigurno ništa nije slučajno, a niti neplanski. Za svaki svoj zločinački čin, a njih je svaki dan, i sve su brutalniji i razorniji, imaju svoj razlog i povod, koji su gotovo u svim slučajevima mržnja, odmazda, ili osveta prema kršćanima i onda kada im kršćanke pruže čašu vode. Čak i onda kada tih izgovora nemaju, ili ih izmišljaju, ili terorističke akcije izvode kao dio priprema i održavanja kondicije za slijedeći udar.

Srpanjskih dana 2019 iz muslimanskog beha Predsjedništva u kojem sjede jedan srpski i dva bošnjačko muslimanska člana, „predstavljajući" suverenost i konstitutivnost Hrvata, u bošniačko-hrvatsko-srpskoj entitetskoj zajednici, otpočela je sinkronizirana i vrlo oštra agresija na Hrvate u BiH, i susjednu Hrvatsku. Ovo je u daytonskom nemiru, u postdaytonskoj BiH najbrutalnija, najzvjerskija i najpogubnija bošnjačko mudžahedinska agresija na hrvatski nacionalni i vjerski identitet, s dimenzijama prijetnje i akcije biološkog nestanka Htvata u BiH, i izazivanje otvorenog sukoba sa Hrvatskom.

Otvoreni ratni sukob s Hrvatskom započela su dvojica  muslimansko-bošnjačkih članova beha Predsjedništva, zenički obavještajac iz muslimanskog naroda koji skriva ratne zločine muslimanske ABiH, i ratne tajne visokih peči Željezare Zenica koje su bile masovne grobnice Hrvata, ne samo Lašvanske doline veći šire. I drugi suvremeni janjičar, muslimanski zet i pripadnik zločinačke muslimanske ABiH, koji je za zasluge etničkog čišćenja Hrvata odlikovan zlatnim ljiljanom iz ruku ratnog zločinca vrhovnog zapovjednika ABiH i mudžahedina, a za zasluge u daytonskom nemiru Bošnjaci ga nagrađuju izborom u beha Predsjedništvo. Započeli su opasnu pripremu za udar na hrvatski suverenitet i teritorijalni integritet, i za početak označili crtu bojišnice, tamo gdje je Hrvatska teritorijalno najtanja, Pelješki most. Kako nisu uspjeli u muslimanskoj agresiji na Hrvate u BiH izaći na more, i pored toliko počinjenih strašnih zločina, jedno od njih je i ratni i poratni muslimanski isilovski zločin u Jablanici, taj cilj pokušavaju ostvariti  „mirnodopskom" agresijom, za početak na Pelješki most, a kasnije i dalje.

Koliko je dobro razrađena i pripremljena započeta agresija pokazuje činjenica da su se u nju uključili svi segmenti bošnjačko-muslimanskog društva, stari i mladi, vjernici i nevjernici, liberali i radikali, vojnici i akademici, ratnici i „mirotvorci", ratni i poratni zločinci, Muslimani i Bošnjaci. Ojačani svjetskom šutnjom na globalni islamski kršćanofobizam, i muslimanskom migrantskom bujicom koja im priprema teren, jurišnički su krenuli, zapjenušeno i zapjenjeno kao i u vrijeme agresije na Hrvate u BiH tijekom građansko vjerskog beha sukoba. Kao i u onoj ratnoj agresiji devedesetih godina dvadesetog stoljeća i danas u ovoj drugoj, ili u nastavku u Daytonu zaustavljene, vrlo radikalno sudjeluju i vjerske bošnjačke vođe, kako oni bivši visokopozicioniranih tako i suvremeno aktivnih. Nakon otvorene bojišnice za more, svi agresori na Hrvatsku imali su, i imaju cilj osvajanja mora kao globalne svjetske poveznice, udar na Pelješki most, što je udar i na europsku gradnju, usmjerili su se na gospodarstvo Hrvata u BiH.

Izabrali su rušenje, nakon neuspjelog rušenja Pelješkog mosta, tvornicu  Aluminija u Mostaru. I uspijevaju, ne samo u rušenju Aluminija već time su polomili noge i elektroprivredi u vlasništvu Hrvata. Tim zločinačkim uspjehom, na koji svjetska zajednica šuti kao što šuti na vojnu migrantsku invaziju na Europu, prisilili su na progon nekoliko tisuća Hrvata s tih beha područja. Proces etničkog i vjerskog čišćenja hrvatskih teritorija u BiH se nastavlja istim onim ratnim intenzitetom i brojkama. Nakon što su srušili Aluminij, i bacili na koljena Elektroprivredu HZHB, u agresiju se uključio, danas najopasniji i najradikalniji musliman Bošnjak na tim europskim područjima. Politički isilovac, koji spada u pedeset najutjecajnijih muslimana u svijetu, bilo vjerski, politički ili financijski. Bivši vjerski poglavar beha Muslimana udario je iz svog političkog centra na Hrvatsku, i zaprijetio joj na mudžahedinsko isilovski način.

Nije trebalo dugo čekati, jer kad iz takvih radikalnih vjerskih centara dolaze prijetnje mali je korak do njihove realizacije. I dogodilo se ono najstrašnije. Ubijen je hrvatski vojnik u muslimanskoj zemlji, na prostorima za koje taj bivši poglavar tvrdi da ima ogromne veze i utjecaj, kad kaže u jednom svom pisanju, otprilike: „kad se ponovno sretnem sa saudijskim kraljem prenijet ću mu i reći sve što znam i trebam“. Budući da u politici ništa nije slučajno, poglavito ne u vrijeme ratno huškačke retorike, i muslimansko-bošnjačkih teritorijalnih pretenzija na Hrvatsku, i dovršetka procesa etničkog čišćenja beha Hrvata, i ubojstvo hrvatskog vojnika u Afganistanu, zasigurno nije slučajno se poklopilo sa bošnjačkim prijetnjama iz Sarajeva. Desetljeća se hrvatski vojnici nalaze u mirovnim misijama u islamskim zemljama, i nikada, gotovo, da nije bilo nikakve nesigurnosti, sve do sada dok iz Sarajeva nije došla ratna prijetnja Hrvatskoj i Hrvatima u BiH. Ako se tomu doda i činjenica politike dva muslimansko-bošnjačka člana u beha Predsjedništvu, i njihove ratne prošlosti i uloge u ratu, nažalost i nije se moglo ništa bolje ni očekivati

A kako muslimansko-bošnjačka agresivno okupacijska politika iz Sarajeva ne prestaje, zapravo se sve više širi, i na način pravljenja smještaja islamskim migrantima u hrvatskom selu Vučjak, na granici Hrvatske i Europe, nažalost, očekivati je još takvih strašnih ubojstava hrvatskih vojnika diljem svijeta, na prostorima gdje djeluju u mirovnim misijama Ujedinjenih naroda ili NATO-a. Bosna i Hercegovina postaje politički i vjerski klon radikalni islamskih zemalja, iz kojih se agresira na slobodni i demokratski, nadasve kršćanski svijet. I zločinačko ubojstvo hrvatskog vojnika u Afganistanu to potvrđuje, kao i to da u politici ništa nije slučajno.

Vinko Đotlo