Trčao sam putom

Godine bez milosti

 

 

Trčao sam putom, što se život zove

u zanosu mladosti, dušom i tijelom

jurio bez predaha stazom cijelom

uvijek spreman na izazove nove

Ponosno prošao sve svjetove

osvajao gradove i ine dvore

i jutarnje zore i sinje more

nadjačao i vrućine i snjegove

 

S godinama uspori mi noga

koraci tromi sudbinu mi kroje

vrhunci sreće više se ne broje

kad ću stići do cilja svoga?

 

Tijelo trošno a pitanja mnoga

kamenita staza i sve viša gorja

što je s onu stranu obzorja,

u čemu je tajna življenja moga?

 

U znoju lica svoga, pisano stoji

koricu kruha svagdanjeg tražiš

dok se hladnoj zemlji ne vratiš

tamo gdje počivaju očevi tvoji

 

Godine bez milosti, što bi se reklo

trče sve brže, snagu i nadu ruše

kad ostadoh bez daha i bez duše

shvatih, moje je vrijeme isteklo.

 

Mijo Arapović