Monolog nijemog čovjeka

            Bezrječno se Bogu moliti

                "Nemam riječi,

                Nemam glasa,

                Al' njemoća

                Nije zloća.

                Kadikada tješi, liječi,

                Zid je spasa.

                Ljudi misle

                Da ne mogu

                Bezrječno se molit Bogu

                I da su mi noći bdjenja

                Niti suhe, ni pokisle,

                Iako se suze liju

                I kad plakati ne smiju.

                Nijem sam, znadem,

                Al' pogledom riječi kradem,

                Upijam ih i sve nižem

                Srcu mome sve to bližem.

                Ljudske riječi tu ožive,

                Pjevuše mi tiho, sneno

                I osvijtle zabranjeno.

                Čak i one

                Na uzbunu što zazvone

                Kad ih zlobni ljudi krive

                I na pravdi ih progone,

                U mom srcu traju. Žive!"

Malkica Dugeč, 16. 7. 2019.