Glazbeni motivi u opusu slikara Mladena Žunjića

Vidljiv izniman ritam Stephana Grappellija i Djanga Reinhardta

Rekao bih da nema motiva ili njegova dijela koga se u svom opusu nije dotakao iznimno plodni suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Mladen Žunjić, kontinuirano proširujući i produbljujući svoja temeljita istraživanja.

Jedan od novijih ciklusa, autor je posvetio glazbi, sjajnom duetu, nekada osobito popularnim glazbenicima ali koje rado slušamo i danas, sjećanje na njihovu virtuoznost i dalje živi. Riječ je o violinisti Stephanu Grappelliju i gitaristi Djangu Reinhardtu, neponovljivim jazz glazbenicima.

Naravno, izniman ritam dvojice glazbenika i ovdje je vidljiv, prepoznatljiv, cijela slika pulsira u fino intoniranom jazz ritmu, raznovrsni omiljeni oblici Mladena Žunjić u ovom ciklusu  ne kreću se više dramatično, oni se uvijaju u zavodljivom plesnom ritmu, opijeni, omamljeni glazbom. Stalnost pokreta, kretanja, gibanja ovdje je i dalje ključni element, no ritam je primireniji, njegovaniji, razložniji. Kolor je ponešto izgubio od svoga intenziteta baš zbog odmjerenijeg ritma, sporijeg, promišljenijeg.

Da, cijeli se ciklus giba u ritmu jazza, odajući krajnje pozitivan, nestvarno optimističan dojam, razigran, prpošan, jednostavno veseo. Žunjić je naravno i u ovom ciklusu ostao vjeran velikom formatu, kombinirajući svoje motive i boje na nelimitiranoj površini. Ciklus je posve nefigurativan, još jedan ozbiljan korak slikara u produbljivanju u istraživanju motiva u slici i odnosu s bojom.

Žunjić ima veliku prednost u odnosu prema mnogim drugim umjetnicima, potaknut motivom on slika, približava mu se, upoznaje ga, druži se s njim ili se međusobno ljute jedan na drugoga,u tu igru uvlače kolorističku lepezu, ne promišlja samo, nego slika a o rezultatima se može razmišljati kada je on pred njim.

Miroslav Pelikan