Zakulisne Pupovčeve igre u Sloveniji

Pupovac je tijekom Domovinskog rata održavao tajne kontakte s oficirima KOS-a iz Beograda, na teritoriju Slovenije

'Stvari s Pupovcem radikalno skreću u ekstremizam koji može imati nesagledive posljedice. U to sam se i lično uvjerio nekako u vrijeme nedavno održane skupštine SNV-a u dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu na kojoj sam i lično učestvovao. U jednom ugostiteljskom objektu u Zagrebu sjedio je Milorad Pupovac sa nekoliko svojih saradnika te je tada rekao nešto zaprepašćujuće u kontekstu dešavanja oko ćirilice u Vukovaru!'

Milorad Pupovac

Da je politika svuda u svijetu miljama udaljena od naroda, svima je već znano. Da su istinska demokracija i svekolika prava, od onih temeljnih ljudskih, pa do manjinskih, samo kulisa iza koje se valjaju različiti skriveni interesi, također je već svima poznato. Ali politika u Hrvatskoj, kao i shvaćanje demokracije i modalitet njezine primjene u praksi, nadilazi sve ono iz država tzv. zapadne uljudbe koje se demokratičnima smatraju, pa makar samo i u onom gore rečenom, krnjem obliku. Hrvatski se vlastodršci protive referendumima kao najdemokratskijem izrazu volje naroda. Hrvatski vlastodršci manipuliraju i ljudskim i manjinskim pravima te tako navlače bijes i pojačavaju animozitet i antagonizam, bilo između većinskog naroda i nacionalnih manjina, bilo većinskog svjetonazora i onog manjinskih zajednica. Sada mi nije namjera analizirati zbog čega oni to rade, već želim reći nešto sasvim drugo, a što je itekako vezano uz naprijed rečeno.

Na moju je kućnu adresu stiglo anonimno pismo hrvatskog građanina srpske nacionalnosti. Ne želim ga prepričavati jer svoj puni smisao može dobiti jedino ukoliko se pročita u originalu tj. u prepisanoj verziji istoga, gdje nisam zadirao niti u jezični, niti u gramatički izričaj, već samo povremeno u interpunkciju. Original pismo posjeduje redakcija. Prije prijepisa istog želio bih reći kako se i redakcija i ja osobno ograđujemo od istinitosti njegovog sadržaja, ali da onaj na kog se pismo najviše odnosi, a to je Milorad Pupovac, samozvani predstavnik Srba u Hrvatskoj, ipak zbog njega mora biti itekako zabrinut. On će sam najbolje znati u kojoj je mjeri pismo istinito, a ukoliko krivicu za pojavu i objavu istoga bude tražio u autoru članka i redakciji prozivajući ih fašistima, ustašama, kriminalcima ili ne znam čime sve još ne, želio bih napomenuti kako je pisac na kuverti u kojoj se pismo nalazilo, ostavio otvorenom mogućnost osobnog upoznavanja s autorom ovog članka kada za to bude vrijeme. Koristim ovu prigodu skriptoru poručiti kako sam za isti susret uvijek spreman i da sam uvijek gotov podržati ali i zaštititi hrabre ljude koji svojim djelovanjem za opću dobrobit ugrožavaju bilo vlastiti život, bilo svoje pozicije. Ukoliko se Milorad Pupovac odluči na ignoriranje po sebe inkriminirajućeg sadržaja ovog pisma ili ga omalovaži činjenicom njegove anonimnosti, želio bih ga podsjetiti kako je i on, ne tako davno, usred najvišeg zakonodavnog tijela RH, u Saboru, dakle, na za to potpuno neprimjerenom mjestu, mahao upravo jednim takvim anonimnim pismom zajapureno optužujući većinski hrvatski narod za pojavu neoustaštva i sl. gluposti. Zbog svega navedenoga drago mi je da se hrabri ljudi iz srpske manjine javljaju i tako potvrđuju činjenicu o tome kako se znatan broj Srba u Hrvatskoj ne slaže s Pupovčevom vizijom njihove ugroženosti kao i načinom njegove političke djelatnosti.

Pismo Srbina od Rijeke

Evo cjelovitog sadržaja dobivenog pisma:

»Poštovani g. Meter!

Ovo pismo ne želim da potpišem jer imam svoje razloge kao što ćete dalje i vidjeti. Već duže vrijeme pratim Vaše novinarske komentare. Iako mi se ne dopada Vaše glorificiranje tuđmanovštine mogu da kažem da u Vašim tekstovima ipak prevladava glas razuma i istine ma koliko ona bila bolna za nekoga. Kako kod Vas nema govora mržnje uvjeren sam isto tako da ćete objaviti i ovo moje pismo gdje se i ja rukovodim istinom te željom da se spriječi zlo koje nam opet svima prijeti.

O sebi ću reći samo toliko koliko mogu, a da se zaštitim. Ja sam Srbin sa istarsko-riječkog područja, intelektualac sam i još politički aktivan i član SNV-a Milorada Pupovca. Kao dijete roditelja koji su ovdije došli živjeti iz BiH odgojen sam u srpskom duhu ali je Titova Jugoslavija za mene bila poput božanstva u čiji sam smisao postojanja uvijek vjerovao. Dolaskom na vlast Slobodana Miloševića moje je jugoslavenstvo počelo da kopni, a pod propagandom o ugroženosti srpstva u meni je jačala svijest o potrebi da svi Srbi žive u jednoj državi. Samim tim je jačala i moja mržnja prema svem ekstremnom van samog srpstva, najviše prema hrvatskom i albanskom. Učesnik sam i onog čuvenog skupa u Rijeci kada je gostovao pok. Jovan Rašković, kada smo bez straha za posljedice veličali Miloševićevu politiku i ideju stvaranja velike Srbije premda smo znali da nas snimaju hrvatske bezbjedosne službe. Za to nismo marili jer smo tada bili uvjereni da će ionako JNA uskoro da sruši i pohapsi i Tuđmana i njegovu vlast. Moje bolno osvještenje od velikosrpskog projekta započelo je još od vremena bosanskog krvoprolića ali je tek vojna akcija Oluja bila ona koja je u meni prelomila dotadašnje ideale o kojima sam već rekao. Sve vrijeme rata i nakon njega ja lično i moja porodica nismo nikada imali problema u Hrvatskoj. I upravo iz tog razloga da moja porodica i svi moji sunarodnjaci ne dožive ono što smo mnogi proživjeli kroz svoju vjeru u velikosrpstvo te posljedice koje je ono imalo i za nas Srbe, a još više za Hrvate i ostale narode bivše Jugoslavije, riješio sam da kažem što znam.

Milorada Pupovca znam kroz svoj politički angažman. Iako mi nije nikada bio posebno drag zbog svojih aktivnosti 90-ih godina kada je sjedio u Saboru i u Zagrebu gradio svoju profesionalnu i političku karijeru, smatrao sam da je od 2000. g. počeo da politički dobro radi. Znao se nametati te učestvovao i u vlasti i tako promovirao interese srpskog naroda u RH.

Međutim stvari s Pupovcem radikalno skreću u ekstremizam koji može imati nesagledive posljedice. U to sam se i lično uvjerio nekako u vrijeme nedavno održane skupštine SNV-a u dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu na kojoj sam i lično učestvovao. U jednom ugostiteljskom objektu u Zagrebu sjedio je Milorad Pupovac sa nekoliko svojih saradnika te je tada rekao nešto zaprepašćujuće u kontekstu dešavanja oko ćirilice u Vukovaru! Tada je rekao da je došlo vrijeme te da su oni (Hrvati) gotovi i da na njihovo razbijanje ćirilićnih tabli u Vukovaru mi (Srbi) trebamo reagirati mudro. Da trebamo u područjima Hrvatske u naseljima gdje takve table postoje da ih sami razbijamo te produciramo ekscese. To će dokazati afirmaciju neoustaštva, a da će se za sve ostalo pobrinuti hrvatska Vlada i mediji. Za Pupovca je to historijska šansa koja se ne smije propustiti dok je Vukovar samo paravan za sve što slijedi. Pupovac je rekao da mu je Vesna Pusić lično rekla da je namjera Vlade da povuče tužbu protiv Srbije za genocid ali da moraju dobro pripremiti teren te da je sigurna da će u tome uspjeti.

Kada se Pupovčeve izjave uzmu u kontekst s Božićnim izjavama Patrijarha SPC-a Irineja koji je više govorio o ćirilici i ugroženosti Srba u Hrvatskoj nego o samom Božiću, vidi se od kuda vjetar opet puše i gdje nas sve to opet može dovesti. Zašto hrvatske vlasti o svemu šute ja ne znam ali znam da takva politika može dovesti do ponavljanja povijesti.

Lično znam da je Milorad Pupovac održavao sve vrijeme rata 90-ih godina, u Sloveniji kontakte sa visoko pozicioniranim oficirima KOS-a iz Beograda.

Prilikom osnivanja SDSS-a u Korenici, u Lici, početkom 2000-tih, nakon službenog dijela sjedili smo u jednom lokalu „Breza” i razgovarali o politici. Tada je izvjesni Nikola Lalić pitao Pupovca kakva će biti razlika između SDS-a i SDSS-a, a Pupovac je odgovorio da ovaj novi ima jedno slovo više.

Ekstremizam raste s obiju strana i pitam se kome sve to treba. Zar ćemo opet da ratujemo? Obični građani srpske nacionalnosti nikakav rat više ne žele jer nas ionako nestaje. Takođe svaki Srbin u Hrvatskoj dobro zna što se dešavalo u Vukovaru tokom rata i da je to naša sramota i nemaju ništa protiv da se Vukovar izuzme od ćirilice za razliku od ostalih područja u Hrvatskoj gdje za to imaju zakonsko pravo. Ali i to se sve forsira iz visoke politike, a da srpski narod za to nitko ništa ne pita.

Ovo moje pismo ima samo jedan cilj-mir i pravdu za sve. Hrvati se svoje države neće odreći kao što se i Srbi neće odreći Srbije. Na nama hrvatskim Srbima je samo da poštujemo zakone zemlje u kojoj živimo i da se nedamo manipulirati od nikoga jer smo zbog toga u historiji već platili skupu cijenu. Vrijeme je da srpski narod u RH nađe novog lidera bez mrlje u svojoj prošlosti, koji će se zalagati za iskrenu politiku koja će ovdašnjim Srbima omogućiti miran suživot s Hrvatima i prosperitet, a ne getoizaciju. Ja sam siguran da će Hrvati na srpsko mirotvorstvo da odgovore na isti način te omogućiti Srbima konzumaciju svih manjinskih prava. Taj novi lider u RH bi takva ista prava trebao zatražiti za hrvatsku nacionalnu manjinu u Srbiji i tek kada bi se sve to realiziralo, to bi bio pun pogodak. Moramo jednom zauvijek zakopati ratne sjekire ali na osnovi istine, a ne Pupovčevih laži.

Veliki pozdrav!«

Zoran Meter, 20. siječanj 2014., https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/pupovac-je-tijekom-domovinskog-rata-odrzavao-tajne-kontakte-s-oficirima-kos-a-iz-beograda-na-teritoriju-slovenije-112231/