Tajne službe progone Zdravka Mamića

Očito je da pravednost ne stanuje u Hrvatskoj

Vrlina pravednosti (Iustitia) prastara je tradicija koju izučavaju pravne discipline još od razdoblja augustovskih vremena Rima, a istine (verum) su činjenice koje svjedoče neupitnim postojanjem! Istina je da je GNK „Dinamo“ jedanaest godina zaredom osvajao prvenstva Hrvatske i sudjelovanjem u međunarodnim kupovima državnih prvaka ostvario golema sredstva koja nadvisuju mogućnosti proračuna, zacijelo najmoćnijeg u državi, Grada Zagreba što ga je učinilo respektiranim klubom Europe. Istina je da je klub transferirao brojne igrače uz naknade deviznog priljeva kojim su igrači osigurali egzistenciju, klub sredstva, a grad, i u konačnici država, porezne doprinose. Neupitna je istina da su najveći dio uspješne reprezentacije Hrvatske činili igrači koji su sudjelovali u kupovima UEFA-a i FIFA-e transferirani iz „Dinama“ i zahvaljujući ostvarenim rezultatima HNS-u ostvarili prihode iz nagradnih fondova spomenutih asocijacija s kojima HNS nije ovisio o proračunu Republike Hrvatske. Ako tomu dodamo da je najboljim igračem SP-a (Moskva, 2018.) proglašen Luka Modrić svoj, da budemo cinični, transfer postigao iz „močvare“ posredstvom Dinama svjedočimo istinama što su ostvarene vođenjem kluba izvršnog predsjednika GNK „Dinamo“ Zdravka Mamića optuženog da je oštetio klub koji se, uzgred rečeno, ne žali i ne tuži nego ga tuže istražni organi pravosuđa da bi bio nepravomoćno osuđen na 6,5 godina zatvora ili kaznom upitne pravednosti suda, dvojbenih istražnih postupaka i, naravno, medija koji su uzeli pravo interpretirati istine s manje ili više navijačkih strasti, stranačke pa i političke zlobe od koje ni jedno društvo nije imuno i koje je jako, jako udaljeno od pravednosti ako zanemaruje istine!

Danas je Zdravko Mamić u većini naših medija prikazan kao bjegunac od pravosuđa i osude za zločinačko udruživanje zbog sume (oko 200 milijuna kn) koja se, u odnosu na istinu, čini beznačajnom u vođenju kluba s oko 200 zaposlenika i svega što je učinio za klub s doprinosom Dinamovih igrača hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji! Više je nego očito da vrlina pravednosti ili javne svetinje nije jednako vrednovana zakonskim propisima i postupcima kako se prikazuje u slučaju Zdravka Mamića, a prema Ciceronovom mišljenju tamo gdje nema pravednosti nema ni države!

Slučaj, da ga nazovemo, Zdravka Mamića puno je složenije pitanje od onog što se prikazuje našoj javnosti kao zloraba položaja i ovlasti umjesto stvaralačkog puta u kojem je kampanja protiv njega započeta tako što je prvo, prije desetak i više godina, sustavno ocrnjivana njegova uloga, proglašen trgovcem nogometnim robljem pa kad se ustanovilo da igrači žele biti njegovi „robovi“ objeda se pretvorila u optužbu za zločinačko udruživanje.  Bilo bi, ne samo poželjno, nužno saznati tko sve stoji u prljavim kampanjama što se vode protiv Zdravka Mamića? Tko su dirigenti navijačkog orkestra suludog, i uvrjedljivog skandiranja, političkog nadmudrivanja i medijske harange? Jedna je dvojba neupitna i odnosi se na dio tajnih službi što pripadaju mrziteljima hrvatske države djelovanjem, kako se to kaže, u dubokoj državi. To su pojedinci ili skupine što ne drže do nacionalnih interesa i spremni su žrtvovati nacionalni uspjeh što je dokazano na poljudskom stadionu kad je u kvalifikacijskom susretu protiv Italije iscrtana svastika kako bi se diskreditirala Hrvatska, osudio HNS i njegova organiziranost kao fašistička tvorevina. U uređenoj, politički i faktički uređenoj državi spomenuti incident se ne bi mogao svesti na osudu čina nego na ozbiljan istražni projekt u kojem bi se išlo do kraja koji bi značio utvrđivanje odgovornosti za stupanj nacionalne izdaje s posljedicama ostavki ministra, tajnih službi i svih čimbenika odgovornih za sigurnost, mir, i dostojanstvo građana. To se nije istraživalo i kao da se nije ni dogodilo unatoč činjenici da se dogodilo za vrijeme vladavine SDP-a, koji je HNS označio močvarom koju je valjalo isušiti idejom, akcijom i nakanom Željka Jovanovića koji danas bez ikakve odgovornosti gaca u vlastitoj političkoj močvari.

Nogometni uspjeh reprezentacije i HNS-a, prolazio je, a i dan današnji prolazi, Scile podvala i Haribde pravosudnog, medijskog i političkog nasilja, da bi uspjeh bio ostvaren za vladavine HDZ-a i pravosuđa za koje svi kažu da je suspektno o čemu posebno svjedoči nepovjerenje zagrebačkog suda što je  povjereno osječkom, sudu! A zašto ne i vukovarskom? Znači da sud nema isto poslanje u Hrvatskoj vrlinama pravednosti, a usuđuje se optužiti Zdravka Mamića kao bjegunca od pravosuđa zar samo zato što ih je optuženik, kako se to kaže, pročitao pa svoju kaznu umjesto u Zagrebu služi u Međugorju duboko i činjenično uvjeren da je sud zanemario istine i nije uzeo u obzir olakšavajuće okolnosti koje očito nisu iste u zagrebačkom, osječkom, a sasvim sigurno ni u vukovarskom sudu! Očito je da pravednost ne stanuje u Hrvatskoj.

Mada nije primjer za slučaj Zdravka Mamića samo valja podsjetiti da sve što je dozvoljeno Jupiteru nije i volu (Quod licet Jovi non licet Bovi) o čemu svjedoči slučaj optuženog predsjednika FC Bayerna iz Münchena Ulija Hoenessa osuđenog za utaju poreza što nije umanjilo njegov ugled za predsjedanjem i vođenjem kluba visoke međunarodne reputacije. Iz zatvora je bio pozvan na svečanost priređenu u čast trenera Juppa Heynkensa osvajača brojnih klupskih trofeja, što znači da je za svoje prekršaje osuđen, ali ne i izopćen iz društva s poštovanjem vrijednosnih vrlina. Zdravko Mamić u svakom slučaju za uspješno vođenje kluba i doprinos reprezentaciji nije lik kakvim je prikazan, kao što ni oni koji su ga napravili onakvim kakvim se prikazuje u javnosti nisu vrijedni spomena!

Željko Mataja