Predizborno dijeljenje obećanja i novca iz proračuna ima svoju cijenu
• Prošli tjedan najavio sam kako će od štrajka prosvjetara jedino koristi imati predsjednik Vlade Andrej Plenković i nisam bio daleko od istine. Kako i priliči lukavim političarima, Plenković je najprije pustio da se sindikalni čelnici ispušu, da odrede postotak povećanja plaća kojemu teže, a onda se on "očekivano" pojavio kao onaj koji je stvar spasio. Ne u izravnim pregovorima s njima, nego pred svjetlima pozornice – u Saboru – Plenković im je obećao više. Naime, sindikalci su tražili povećanje od 6,11 posto, a predsjednik Vlade im je dao 6,12 posto i time unio neviđenu zbrku među sindikalne čelnike. Njegova iznenadna ponuda viša za 0,01 posto navela je Branka Mihalinca i ratoborno društvo da se okupe za pola sata i pokušaju pripremiti strategiju za dalje. »Ovo je prvi put da je jedan premijer ponudio više nego što je sindikat tražio. To još nisam doživio u ovom poslu«, iskreno se prvi oglasio Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata i, nakon što je čuo kako rezoniraju njegove kolege dodao: »Ovo je politički nekorektan prijedlog. On šalje poruku poluupućenoj javnosti koja će sada misliti da je on izašao u susret prosvjetarima, a oni su to odbili. Ovo je politički opasan i nekorektan prijedlog. Ovo je pokušaj obmanjivanja javnosti na vrlo perfidan način. Ovo nije ispunjenje zahtjeva sindikata«, čime je negirao samoga sebe. Još se zamršenije oglasio Igor Radeka, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja: »Premijerova najava je dobar, ali nedovoljan iskorak. Ovo je daleko ispod onoga što ekonomski pokazatelji pokazuju«. Na kraju je na red došao i na onoga koji se ponajviše eksponirao u sazivanju štrajka prosvjetara, Branimir Mihalinec, predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, koji nije puno pametao, nego je samo rekao da sindikati obrazovanja nisu zadovoljni s Plenkovićevom ponudom o rastu osnovice plaća javnih i državnih službenika za 6,12 posto iduće godine, te dodao da će se štrajk u školama nastaviti. Time je otvorio rat prema vlasti i ušao u sivu zonu iz koje će brzo morati potražiti bilo kakav izlaz, jer učenici i nastavnici ne mogu unedogled izostajati s nastave, a kasnije će subotom mjesecima morati nadoknađivati izgubljeno vrijeme u štrajku. A i roditelje će se valjda tu nešto morati (u)pitati.
A zašto su prosvjetni sindikalni čelnici iznenađeni i zatečeni? Zato što ih Plenković svojom ponudom zatekao, a njima pak ne odgovara da uđu u raspodjelu povećanja plaća s liječnicima, vojnicima, policajcima i svima onima koji se također, kao i oni, financiraju iz državnog proračuna. I zato sada prvi puta moram pohvaliti Branka Bačića, Plenkovićeva "maloga od kužine", koji je rekao da su Mihalinec i društvo "razobličeni" i da ih "nije briga za članove nego za političku borbu jer nastupaju politikantski", a tako i ispada.
Ova Plenkovićeva predizborna velikodušnost dijeljenja obećanja i novca iz proračuna ima i svoju cijenu, jer će najavljeno povećanje plaća javnim i državnim službenicima na godišnjoj razini stajati između 1,7 do 1,8 milijarde kuna. Davor Huić, ravnatelj udruge poreznih obveznika "Lipa" smatra kako ovo povećanje plaća nema opravdanje, jer, po njemu, »masa plaća u javnom sektoru prebrzo raste a da on isporučuje vrlo loše usluge onima koji ga plaćaju«. Huić iznosi podatke prema kojima je od 2015. do sada masa plaća porasla s 36 na 44 milijarde kuna. »To je osam milijardi kuna u četiri godine, što je 20 posto, ili oko 17,5 posto ako uzmemo u obzir inflaciju. Istovremeno, BDP je porastao oko 10 posto. Znači rast mase plaća je skoro dvostruko veći od rasta gospodarstva i za to nema apsolutno nikakvog opravdanja jer se ne povećava kvaliteta javnih usluga«, pojašnjava Huić. Iz ovih podataka Huić izvlači zaključak kako je javni sektor na granici disfunkcionalnosti što, po njemu, vodi do katastrofe. »Te plaće je teško smanjiti kada dođe do usporavanja rasta i to je omča oko vrata. Nema nikakvog razloga da raste tom brzinom. Ne povećava mu se kvaliteta, broj stanovnika u Hrvatskoj se smanjuje, a javni sektor raste. Zašto?«, upozorava nas Huić. Niti u Hrvatskoj udruzi poslodavaca nisu zadovoljni s povećanjem plaća pod pritiskom sindikata, jer se time povećavaju i troškovi državnog proračuna, a reformi i dalje nema. »Stav poslodavaca je da je državni proračun prevelik, preglomazan i preskup za domaće gospodarstvo i da treba provesti reforme kako bi se provela štednja – smanjivanje, a ne povećavanje«, ističe Davor Majetić, glavni ravnatelj HUP-a i dodaje kako se plaće mogu i povećati, ali tek nakon provedenih reformi velikih sustava i tek tada te uštede treba preusmjeriti u plaće.
• Kod Milana Bandića nikada nismo na čisto. Ono što kaže ne učini, ono što ne kaže, dogodi se. Tako je bilo i proteklih dana kada je priprijetio Andreju Plenkoviću da mora isti taj dan prihvatiti uvjete HNS-a, Ivana Vrdoljaka, Blaženke Divjak, Milorada Batinića, Branka Mihalinca i drugih sindikalnih čelnika. Već u prvi čas, kada je neuništivi Mile priprijetio predsjedniku Vlade da ga ne će podržati ako ne pristane na ultimatum svojih koalicijskih partnera, vidjelo se da s njime nešto nije u redu. Prijetiti se može sa svojim zastupnicima, ali i ne da Plenković poklekne isti dan. To ne čini nijedan čovjek, a posebice ne političar, jer bi time Plenković priznao da ga se boji. I zato, nakon svega ovoga rašomona – oko ucjena i Plenkovićeve ponude od 0,01 posto viših plaća (!) – Bandić bi se morao dobrano pokriti po ušima i ne izlaziti u javnost dok se ova sramota ne slegne. Ali, kako je Bandić osoba bez ikakvih moralnih vrijednosti – a to je već nakon dva dana potvrdio obećavši predsjedniku Vlade da će podržati ministra zdravstva Milana Kujundžića od napada Bandićevih dojučerašnjih drugova i "crvenih Kmera" – ispriku ne možemo očekivati.
• Svi znamo da nam pravosuđe loše radi. A loše radi zato jer je u službi politike. Političari suce postavljaju na sudačka radna mjesta i očekuju da presuđuju kako njima odgovara. Svi to znamo i ne možemo si pomoći sve dotle dok se ne promijeni izborni zakon. A izborni zakon ne možemo promijeniti jer nam to opet ne daju političari. I tako se vrtimo u krug. Pitamo se, dokle? Nu, i političari, i to poneki, ponekad načmu temu lošega pravosuđa, i to ne slučajno. Napad na pravosuđe izvršila je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u Vukovaru 16. listopada 2019. i upitala se: »Kako je moguće da pravna država tako revno vodi postupak protiv hrvatskog branitelja i oca dvojice poginulih branitelja Marijana Živkovića, a još ne može prikupiti dokaze i naći krivce za razaranja i pokolj koji se ovdje dogodio?« i dodala: »Mislim da bi pravosuđe prije svega trebalo slušati narod«, čime je izazvala one kojima je i ovako dobro. Ako izuzmemo činjenicu da je predsjednica u kampanji za drugi mandat i da je šutjela nepunih pet godina, ipak je dobro da je ona to rekla.
• Uz velike vijesti i nemire u Hrvatskoj, i u svijetu nema mira. Veliki kolonizatori, agresori i porobljivači nastavljaju po starome, posebice u Siriji i federalnoj Španjolskoj. Povlačenjem Amerikanaca sa sjevera Sirije dato je zeleno svijetlo turskim jastrebovima da napadnu tamošnje Kurde, koji su, uz Amerikance, najzaslužniji za poraz Isila. Mnogi od nas razočarani smo postupkom američkoga predsjednika Donalda Trumpa i njegova povlačenja vojske SAD-a iz Sirije i prepuštanja indoeuropskih Kurda na milost i nemilost vladajućih islamista u Ankari. Ali, moramo biti realistični, Trump nije klasičan političar, on je prije svega poslovni čovjek koji procjenjuje gdje gubi, a gdje zarađuje dolare. Točno je procijenio da mu vojni angažman u Siriji prazni državni proračun i povukao je vojsku. Nije se povodio logikom političara prema kojima nazočnost američke vojske u Siriji može posredno i na dugi rok donositi profit i samim Amerikancima. Ako ne zna Trump, znaju američki profesionalni političari iz zastupničkiog doma Kongresa, koji je velikom većinom podržao rezoluciju kojom osuđuje Trumpovu odluku o povlačenju američkih snaga sa sjeveroistoka Sirije. Rezoluciju je podržalo 354 zastupnika, a samo 60 ih je bilo protiv, što je jak udarac Trumpovoj politici. Hoće li Trump promijeniti svoju odluku i ostati u Siriji teško je reći. Prije ne nego da. Time su Kurdi, najbrojniji narod u ovome dijelu zapadne Azije, ponovno ostavljeni na cjedilu i prepušteni sami sebi da se bore razjedinjeni od Engleza i Francuza u čak šest država – Turskoj, Siriji, Iraku, Iranu, Libanonu i Jordanu. S druge strane, u "demokratskoj" Europi unitarni Španjolci ne daju Kataloncima da na miran način napuste kolonijalnu Špajolsku. I ne samo da im ne daju izlazak iz španjolske kraljevine, nego već dvije godine drže u španjolskim zatvorima katalonske političare i presuđuju im višegodišnje zatvorske kazne. U zaštitu Katalonaca u opravdanoj borbi za samoopredijeljenje i odcjepljenje od Madrida, koji je davne 1714. okupirao puno veću od današnje Katalonije, ne oglašavaju se niti u Bruxellesu, Londonu, Berlinu, Parizu ili Washingtonu. Svi oni i dalje podržavaju kolonijalno vladanje Španjolaca nad Kataloncima. Pitamo se, dokle?
• Austrijski pisac Peter Handke, sin koruške Slovenke i Hitlerovog vojnika, dobio je Nobelovu nagradu za književnost za 2019. godinu. U obrazloženju Švedske kraljevske akademije nagradu je dobio za "utjecajan rad koji lingvističkom inventivnošću istraživao periferiju i specifičnost ljudskoga iskustva". Handke nam je daleko poznatiji po srbofiliji i podržavanju srpske agresije na Hrvatsku, BiH i Kosovu u posljednjem desetljeću XX. stoljeća, kada se, 1996. godine, »poistovjetio sa zlokobnom srpskom ekspanzionističkom politikom objavom svoga putopisa "Zimsko putovanje rijekama Dunavom, Savom, Moravom i Drinom ili Pravda za Srbiju". Stao je bezuvjetno na stranu šovinističkoga srpstva čak i onda kad su bili javno poznati zločini srpskih nacionalista. Do danas se nije distancirao od svojih političkih lutanja i nevolja«, kako je napisao Andreas Breitenstein, 11. X. 2019. u švicarskom Neue Zürcher Zeitungu (https://www.nzz.ch/meinung/prekaerer-literaturnobelpreis-handke-ist-der-naechste-fettnapf-ld.1514833). Možda se nemamo pravo ljutiti na Handkea što je podržavao i podržava Srbe, isto se tako ne moramo ljutiti ni na Švedsku kraljevsku akademiju što takvim ljudima dijeli nagrade, posebice što je i među nama onih koji podržavaju Handkea i koji pokušavaju "odvojiti" austrijskoga srbofila pisca od političara. Jedan od podržavatelja Handkea je Miljenko Jergović za kojega ovaj sarajevski pisac na "privremenom radu u Zagrebu" kaže da je »jedan od tri najveća svjetska pisca, ili možda i najveći«. Na takvu ocjenu Jergović ima pravo, ali nisam čuo Jergovića i neke druge jergoviće da su makar pokušali odvojiti, ako već ne i secirati, književno djelo od političke aktivnosti jednoga Mile Budaka.
Peter Handke
• Završila je i utakmica u Splitu. Igrači su svoje odradili maestralno, pobijedili su s lakoćom ipak slabe Mađare. Nije bilo ni nereda tijekom utakmice, prvi puta nakon četvrt stoljeća na Poljudu nije bilo primitivizma, baklji, dimnih zavjesa, plotuna, višestrukih prekida utakmice u 50., 56… minuti. Pokazalo se da se može. Pokazalo se orjunašima i ljubiteljima propale Jugoslavije da su domoljubni Hrvati neuništivi i da će na dugi rok pobijediti tvorce svastike i razne ranke ostojiće i sve one jadnike koji su se prošloga tjedna organizirano povukli na Brač. Po uzoru na one koji su četrdesetih godina prošloga stoljeća odbili služiti svome narodu i svojoj državi i pobjegli u šumu. U teroriste. A nakon uspjeha u organizaciji utakmice "velikog rizika" na braniku orjunaštine čvrsto je ostala Slobodanka. Novinari Slobodne Dalmacije, i dalje odani orjunaškim naredbodavcima, svojom naknadnom pameću i žaljenjem što je sve prošlo u redu i bez poslovičnih izgreda pišu gluposti najgore vrste. Izvjesni Slaven Alfirević piše gdje je tko i pored koga sjedio. Njegov klon Frane Vulas kod pisanja pronalazi naknadnu pamet i koristi se zamjenom teza, pokušavajući nas uvjeriti da su za neuspjehe Hajduka proteklih petnaest godina krivi svi a ne oni koji su vladali i koji i danas neuspješno vladaju splitskim klubom.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više