Bez Hrvata nema Bosne i Hercegovine

Hrvatska Republika Herceg Bosna ni u kojem spomenu nije dokinuta u Daytonu

Svaki, i najmanji ostatci nekadašnji beha mostova koji su povezivali tu vrlo heterogenu zajednicu, suverenih i konstitutivnih naroda, bošnjački militantni islamizam u temeljima ruši, ne dajući da se i u mikro veličini vide njihovi ostatci. Niti jedan radikalizam svijetu nikad nije donio ništa dobra, pa zasigurno ne će ni ovaj suvremeni islamski, koji mijenja sliku čovječanstva i oslikava je u najcrnjoj mogućoj boji, natopljena potocima krvi kršćana žrtava tog fundamentalizma.

U Bosni i Hercegovini na udaru islamskog radikalizma žrtve su hrvatski narod i sve njegove obrambene institucije i asocijacije utemeljene u građansko-vjerskom beha sukobu za teritorij. Napose na žestokom udaru bošnjačkih militantnih islamista, pored samog hrvatskog naroda, su njegova obrambena vojna komponenta ustrojena u Hrvatskom Vijeću Obrane, kao i teritorijalni, po uzoru srpskog i muslimanskog, republički okvir Hrvatske Republike Herceg Bosne. Za militantne bošnjačke islamiste koje je u ratu obučavao i obučio teroristički pokret mudžahedina i vehabija, a danas ih u kondiciji drži iranska Revolucionarna garda, sve što nosi hrvatski predznak je takozvani ili tvorevina. Čak taj radikalizam ide tako daleko da i sám hrvatski narod naziva takozvanim, jer za njih u nacionalno vjerski slojevitoj Bosni i Hercegovini i nema niti drugi naroda, osim Bošnjaka, niti druge vjere osim islamske. I zato su za islamsko-deklaracijske Bošnjake, nacionalni proizvod ratnog zločinca Alije Izetbegovića, i Hrvati, i Srbi, kao i svi drugi Ostali, ili muslimani Bošnjaci ili takozvani.

Onoliko koliko je Hrvatska Republika Herceg Bosna takozvana, ili tvorevina za Bošnjake, daleko više je takozvana i tvorevina današnja Bosna i Hercegovina za Hrvate. Hrvatski narod pamti na svojoj koži, na patnjama i progonima kroz koje je prošao u muslimanskoj agresiji,  Islamsko-dekalaracijsku Bosnu i Hercegovinu, daytonsku tvorevinu, isključivo po ratnim zločinima Muslimana počinjenih u agresiji na njihov nacionalni i vjerski identitet. Daleko je više u Dayton unesena, sa republičkim, vojnim, i funkcionalnim ustrojima, Hrvatska Republika Herceg Bosna negoli Bosna i Hercegovina, a time i više kao republika iznesena iz te američke vojne baze. Hrvatska Republika Herceg Bosna ni u kojem spomenu nije dokinuta u Daytonu za razliku od Alijine Bosne i Hercegovine kojoj je svjetska zajednica oduzela atribut republika, a Alija objeručke prihvatio.

Zasigurno, takav odnos međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini bio je iz razloga strašnih muslimanskih zločina počinjenih nad Hrvatima i drugim kršćanima. Morao se dokinuti naziv republika, jer kako u takav republički okvir ponovo ugurati hrvatske žrtve sa muslimanskim zločincima uvjet međunarodne zajednice je bio ili nema naziva republika, ili nema nikakve Bosne i Hercegovine.

Muslimani prvi prihvaćaju takvu Bosnu i Hercegovinu, bez republičkog prefiksa. Bosna i Hercegovina time postaje jedina zemlja u svijetu bez republički ili državničkih atributa. Čardak ni na nebu ni na zemlji. Oduzima se prefiks republika Bosni i Hercegovini i na neki, Holbrookeov način daje srpskom entitetu, proglašavajući ga Republika srpska. Ničim i nikakvim daytonskim aktom ne dokida se i Hrvatska Republika Herceg Bosna. Tek kasnije u nekim pregovorima kada su suvremeni vladari svijeta vidjeli i priznali sami svoj zločin, ili suzločin počinjen u Bosni i Hercegovini, ovlaštenim samovoljama, s namjerom dodvoravanja muslimanima, i strahom od islamskog terorizma, dokidaju Hrvatsku Republiku Herceg Bosna, ćime se upisuju u najteže zločince u Europi poslije Drugog svjetskog rata.

Petritschevim, Ashdownovim, Bildtovim, Schwarz-Schillingovim, daytonskim zločinima samovolje, nepriznavanjem Hrvatske Republike Herceg Bosna iz temelja Daytonskog (ne)sporazuma, za trajno se ubija budućnost Bosne i Hercegovine, i njezin veći dio predaje militantnim islamistima. Bio je to neki oblik izvedenog 11. rujna 2001. na europskom tlu i muslimansko-bošnjački početak nepriznavanja Hrvatske Republike Herceg Bosna, već još brutalnije nepriznavanje svega hrvatskog, odnosno nepriznavanje Hrvata u njihovom nacionalnom i vjerskom identitetu. Muslimanskim rušenjem hrvatskog identiteta počela se stvarati nova, bošnjačka nacija.

Posve je pogrješno bilo razmišljanje svjetske zajednice na kraju dvadesetog stoljeća da je stvaranje nacija na europskom tlu završeno. I bili bi u pravu da u Europi nije bilo neprirodnih federalnih tvorevina, u koje su bili ugurani mnogi narodi koje ništa, ili gotovo ništa nije povezivalo. Pokazalo se kroz diktaturu demografski brojnijih naroda tih federalnih tvorevina da su ih te prisilne zajednice još više međusobno udaljili, i malobrojnije narode natjerali da se osamostaljuju, a one koji još nisu bili nacionalno izgrađeni da počnu graditi vlastitu naciju, a time i nacionalnu državu. Posebno odlučujuće u tom procesu raspada federalnih zajednica i stvaranja novih nacija i novih nacionalnih entiteta bilo je teško ponižavajuće iskustvo ropskog položaja hrvatskog naroda u tim zajednicama i njihov opravdani strah od položaja nacionalne manjine. Taj osjećaj straha vladao je više kod naroda sa dubokim i starim nacionalnim identitetom u tim tvorevinama.

No jednako tako, budući da i nisu imali što izgubiti, i kod naroda neizgrađenog nacionalnog identiteta vidjela se prilika za njegovu izgradnju, ali i izgradnju vlastite nacionalne države. Ta želja Bošnjaka za vlastitom državom, u povijesnom periodu raspada zajednica i federacija, glavni je uzrok rata u Bosni i Hercegovini. Ali i današnji razlog nepriznavanja drugi naroda u Bosni i Hercegovini i njihovih vojni, republičkih i obrambenih  asocijacija. Pa i suvremeno bošnjačko nepriznavanje  Hrvata u njihovom trinaest stoljetnom nacionalnom i vjerskom identitetu, sa kojim su sve do turske okupacije bili vidljivi i primjetni graditelji i sugraditelji europskih vrijednosti.

Bošnjačko negiranje svih obrambenih stečevina Hrvata  u građansko vjerskom beha sukobu, napose u vrijeme muslimanske žestoke agresije na njih, zapravo  je razlog što taj rat još uvijek traje i što mu se kraj ne vidi prije bošnjačkog ostvarenja tog zločinačkog cilja. Na put tom vrlo opasnom cilju, koji se danas vidi i u islamskom terorizmu, i kršćanofobiji kao globalnom muslimanskom procesu, a kao zaštita nacionalnog i vjerskog identiteta Hrvata katolika u beha zajednici, organizirana je političko, vojno, teritorijalna hrvatska jedinica Hrvatska Republika Herceg Bosna.

Strah hrvatskog naroda od velikosrpske republičke ustrojenosti unutar beha zajednice i velikomuslimanske okupacije svih institucija tada još uvijek postojeće Republike Bosne i Hercegovine, te stalni priliv islamski džihad ratnika, što je ubrzalo deeuropeiziranje i vjersko radikaliziranje Muslimana, potvrđivalo je hrvatsko pravo na vojnu i političku samoobranu kroz teritorijalnu organiziranost u granicama Hrvatske Republike Herceg Bosna. Današnja bošnjačka agresivnost u procesu osvajanja Bosne i Hercegovine nepobitno je pravo ponovnog oživljavanja, u svim njenim dimenzijama, Hrvatske Republike Herceg Bosna, čiji je ustroj jedini jamac ostanka i opstanka Bosne i Hercegovine. Zbog toga, zbog mira i opstojnosti Bosne i Hercegovine potrebno je, što je moguće prije, vratiti Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu, i priznati je kao treći nacionalni entitet u Bosni i Hercegovini, čime bi se ta zajednica konfederalizirala i postala dio europskih vrijednosti, koje je u vrijeme hrvatskih kraljeva i banova, prije Osmanlijske okupacije, izgrađivala i suizgrađivala. Što je znak da nema Bosne i Hercegovine bez Hrvata.

Vinko Đotlo