Plenković, Jandroković i Grabar-Kitarović svrstali se uz one koji i dalje promiču "koljački antifašizam"
• Prolazi još jedan buran tjedan da burniji ne može biti. Andrej Plenković još uvijek je predsjednik Vlade. Nisu ga srušili ni Milorad Batinić, Predrag Štromar i Blaženka Divjak, a ni sindikalni čelnici zaduženi za stanje u obrazovanju. Ako se želi politički preživljavati treba znati trgovati. U Banskim dvorima sastali su se predsjednik Vlade i Milan Bandić, trenutačni jedini ozbiljni Plenkovićev koalicijski partner. Za razgovora na Markovu trgu dogovorili su se gdje će što zajednički raditi i kako će se trošiti državni i gradski novac. Kako proračun grada Zagreba čini trećinu cjelokupnoga državnog proračuna, Plenković više nije mogao relativizirati Bandića. Sporazum je sklopljen, sada ostaje da čekamo što će od spomenutoga biti i realizirano, jer političarima nikad ne smijemo baš sve vjerovati. To što se oporbena čeljad ljuti i ovaj sporazum naziva ortačkim i kriminalnim sporazumom nije ništa novo. Da šute, to bi bila novost.
Oporba se posebno ljuti i proziva vladajuće što je Bandić Plenkoviću prodao APIS IT d.o.o., Agenciju za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama d.o.o., zloglasnu agenciju kojoj nitko ne vjeruje kako broji i kroji izborne rezultate i koja na "tehnički pregled" redovito ide u Beograd. Ne ljute se oporbenjaci zato što APIS ide na srbijanski rendgen, oni se bune jer da je navodno u pitanju najobičnija "politička trgovina" između predsjednika Vlade i zagrebačkoga gradonačelnika, pritom zaboravljajući da nema politike bez trgovine, kako sam i rekao u uvodu. Ali, u politici se samo ne trguje, u politici se i laže. "Zaboravljivi" crveni momci i djevojke iz SDP-a misle da smo zaboravili da je preprodaju APIS-a od grada državi inicirao njihov bivši "generalni sekretar" Zoran Milanović još prije pet godina, na što ih je upozorio i sâm Plenković. Milanović je 29. V. 2014. govorio o "objedinjavanju vlasništva", potpisao svoje "pismo namjere", što je tek sada Plenković "realizirao". I tu bi trebalo stati.
• Već smo i samima sebi dosadili pisanjem i govorenjem o neviđenom muku vladajućih oko neprovođenja odluka Rezolucije Europskoga parlamenta od 19. rujna 2019. godine o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe [2019/2819(RSP)]
(http://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html). Na upite novinara zašto ne provode odluke ove rezolucije – u kojoj su opetovano i jasno izjednačeni komunizam i nacizam, koji su "ruku pod ruku" (nacistička Njemačka i komunistički Sovjetski Savez) u rujnu 1939. zajedno izvršili agresiju na demokratsku Poljsku – šute i Andrej Plenković (Hrvatska vlada), Gordan Jandroković (Hrvatski sabor) i Kolinda Grabar-Kitarović (Ured predsjednice Republike Hrvatske). I zato što oni šute i ne provode ovu odluku EP-a, događaju nam se nove podjele i nova veličanja jugokomunističih božanstava i nepostojećih događaja. Razljućeni HDZ-ov političar od Virovitice, Josip Đakić, zbog nečasne Plenkovićeve smjene Virovitičana Tomislava Tolušića s ministarske dužnosti, pokušao je preko saborskoga Odbora za veterane progurati promjenu nepostojećega dana tzv. antifašističke borbe 22. lipnja, kada se zadnjih godina sve žešće slave zločinci partizani i izazivaju hrvatski domoljubi, ali nije uspio. Nije Đakića zaustavila pobuna raznih jugonostalgičarskih partija i udruženja, nego njegov još uvijek aktualni šef Plenković. Plenković se priklonio Arsenu Bauku, koji ga sada hvali, i Borisu Miletiću, koji ga nikada ne će (po)hvaliti. I zato se moramo žaliti Europskom parlamentu protiv Plenkovića, Bauka, Miletića i sviju onih koji i dalje zanemaruju Rezoluciju EP-a od 19. rujna 2019. Sve dotle će nam svake godine 22. lipnja i 27. srpnja nasljednici zloglasnih partizana pohoditi izmišljena mjesta i slaviti partizanske zločine i zločince, kao i oni koji još većim žarom slave "koljački antifašizam" poslije Drugoga svjetskog rata, kako ga je jako dobro nazvao politički analitičar Žarko Puhovski.
• Proizvod "koljačkog antifašizma" je Krešo Beljak. Iako se nalazi na čelu stranke koju su 1904. u Hrastovici osnovala braća Radić, njemu su draži jugokomunisti i partizani od Hrvata. U toj svojoj mržnji prema svemu hrvatskome ovaj samoborski političar dosad je izrekao puno loših stvari, ali nikad ovako otvoreno kao na potpisivanju sporazuma sa SDP-om o borbi za povratak na vlast ljevice. Naime, Beljak je optužio tvorca moderne hrvatske državnosti Franju Tuđmana da je "otac korupcije" u Hrvatskoj. Zbog ove preopasne lažne izjave ovoga osuđenog provalnika u automobile, dakle kriminalca, trebali bi tužiti i HDZ, stranka koju je Tuđman osnovao, i obitelj prvoga hrvatskog predsjednika.
• Iako je jugonostalgičarska partija Ivana Vrdoljaka bila dio koalicije Ivice Račana koja je ozakonila Dan državnosti 25. lipnja i Dan neovisnosti 8. listopada, sada ta ista orjunaška partija, HNS, samo da i dalje ostane na vlasti i u slasti, podržava promjenu onoga što su Ivo Škrabalo iz liberalne partije Dražena Budiše promijenili samo zato da se zaboravi da su komunisti 1990. i 1991. – u jeku velikosrpske agresije – bili protiv izlaska iz Jugoslavije. U tomu su slični HNS i HSLS, bez obzira što je ostalo od te dvije uvijek lijeve partije. Budišin HSLS je (s)pao na jednoga saborskog zastupnika, a HNS Savke Dabčević-Kučar ima nekoliko zastupnika više i podijelio se na lijevo (Glas) i desno orjunaško krilo. Samo je Andrej Plenković, zahvaljujući činjenici da je došao iz lijevog društvenog miljea, mogao vratiti državne praznike, koji su u prvih deset godina postojanja obnovljene hrvatske državnosti zaživjeli u puku. Time je pokazao odvažnost sve u cilju da Hrvati zaborave od njega svima nama nametnutu protukršćansku i protuživotnu Istanbulsku konvenciju i ništa manje opasni globalizacijski Marakeški kompakt. U novi kalendar državnih praznika, u odnosu na inicijalni dokument, ušao je samo spomendan Dan sjećanja na nestale osobe u Domovinskom ratu, 30. kolovoza. Najgore je što je Plenković zadržao nepostojeći praznik Dan antifašističke borbe, koji će se i dalje slaviti 22. lipnja u cilju novih podjela u hrvatskoj državi.
Ivo Škrabalo – čovjek koji je uveo cijelu zbrku s državnim praznicima