Tuđice

             U govor nam uđu

 

 

                Kad riječ tuđa

                U govor nam uđe,

                Nikada se više

                Iz njeg ne izbriše.

                Tu se širi,

                Razmnaža, šepiri.

                Iz svakoga

                Kutka tu izviri.

                Riječi tuđe

                Unakaze moje

                Pa ih kroje,

                Al' nikad ne znaju

                Što je tvoje,

                Ne može bit moje,

                Jer se moje

                Nikom ne podaju.              

                Tuđice nam

                Ne osvijetle lice,

                Niti zlobu

                Tuku nemilice.

                Nit je lijepo,

                Nit može bit moje

                Ništa što je

                Za moj jezik slijepo,

                Što ne zrači

                Ljubavlju i vjerom,

                Već se s tuđim

                Mjeri istom mjerom.

                Dragi Bože,

                Pomozi nam i Ti,

                Oslobodi

                Svake riječi tuđe,

                Da ni jedna u jezik hrvatski

                Više nikad, nikada ne uđe!

 

Malkica Dugeč, 10. 8. 2019.