Zašto štrajkam?

Mislim li da svi učitelji zaslužuju porast plaće? Ne!

U prethodna dva štrajka nisam štrajkala; nikada nisam željela štrajkati radi sto ili dvjesto kuna veće plaće. Znam da ne živim u Švicarskoj i mogu živjeti od svoje plaće koliko god bila niska, posebno sada kada mi djeca rade. Radila sam i bolesna – s 56 godina nemam ni dana bolovanja. Prije dvije godine postala sam učitelj savjetnik i plaća mi je petnaest posto veća zbog toga. Ali tek je prošlog mjeseca neznatno prešla osam tisuća kuna – i to sa smjenskim radom i s dodatkom za rad s učenicima koji imaju prilagođeni program. I s 28 godina staža u prosvjeti. Škola u kojoj imam većinu satnice (jer radim u dvije škole) ima oko osamdeset učitelja i stručnih suradnika; možda i više s onima koji su na porodiljskom dopustu ili bolovanju, ali ima samo dva učitelja savjetnika. Nije lako postati savjetnik – treba biti uspješan na mnogim poljima. Istina, nekima je to lakše, ako su u igri koju nikada nisam htjela igrati. Ponuđeni porast osnovice u moj bi kućni budžet iduće godine donio oko tisuću kuna više svakog mjeseca jer suprug ima puno veću plaću od mene. Ali…

Kada su učitelji zatražili porast koeficijenta od šest posto – da se približe ostalim službama koje imaju veće koeficijente uz istu spremu – premijer nas je glatko odbio rekavši da nema novaca za taj porast. Da bi dva tjedna kasnije odlučio da će podići osnovicu plaće za 260 tisuća onima kojima se plaće isplaćuju iz proračuna. A nije bilo novaca za porast koeficijenata za četiri puta manje učitelja?! Isti porast koeficijenta učiteljima i policajcima kao saborskim zastupnicima ili voditeljima kojekakvih ureda koji rade puno manje od nas?! Time će razlike u našim plaćama biti još veće! Kada nas pitaju koliko sati dnevno radimo, neka nam odgovore koliko se radi u svim drugim državnim službama. I neka probaju odraditi samo jedan naš tjedan. Sam premijer odjednom je otkrio da sustav koeficijenata treba korigirati. Pa nije jučer došao na vlast; što je čekao do sada?! Da mu učitelji to otkriju?!

Mislim li da svi učitelji zaslužuju porast plaće? Ne. Slažem se da među nama ima onih koji ne bi ni trebali raditi s djecom. Ali ne prihvaćam argument da smo dobro plaćeni za to koliko i kako radimo. Sustav kontrole našega rada treba drugačije postaviti. Sada je takav da u njemu može ostati svatko, kako god radio, ali i takav da mnogi izvrsni učitelji odu u mirovinu a da nisu nikada napredovali iako napreduju neki koje njihovi učenici ne bi nikada ocijenili kao izvrsne učitelje. Novi pravilnik o našim napredovanjima, više nego ikad, omogućit će napredovanje najviše za one koji poslušno provode zamisli s vrha; bez ikakve kritike, čak i kada je svakome jasno da će te provedbe unazaditi sustav.

U ponedjeljak ću ići na prosvjed zbog toga što se u ovome štrajku prvi put govori o užasnom neredu u sustavu. Sve reforme provode se s jednim razlogom – da bi određeni lobiji na njima zgrtali milijune. Ideje koje se iznose u njima budalaštine su koje se uspijevaju prodati javnosti i roditeljima kao siguran recept za obrazovnu revoluciju, a značit će užasnu stagnaciju. Mi smo uveli informatiku u prve razrede, a u petima je već obavezna – i to u istoj godini kada su je Nijemci kao izborni predmet prebacili iz osmog u deveti razred i kada su Francuzi zabranili mobitele i tablete u školama. Mi smo pametniji?! Novi su programi i prateći udžbenici lošiji nego prije. Ništa od očekivanoga rasterećenja – programi su još i prošireni. O uvredljivim stručnim usavršavanjima na kojima nas usavršavaju oni koji znaju manje od nas bolje da ne počnem… Dvije milijarde kuna će nestati, a u škole neće doći ni petina toga novca. I nakon desetljeća priprema za reformu za nekoliko godina ostat će nam samo stara informatička krama. I po deseti put gorak okus i osjećaj prevarenosti. Jer u reformu se ide po receptima za koje se odavno zna da ne popravljaju stanje, nego ga samo pokvare.

Premijeru i ministrima koji kukaju da nema novaca dok su im na rukama rolexi vrijedni kao prosječna učiteljska nekretnina i koji nas optužuju da ovaj štrajk ima političke pobude, nešto bih poručila. I te kako ima prostora za uštede. Kada se ne bi čuvala uhljebnička mjesta. Kada svi ministri i njihovi pomoćnici ne bi dolazili na svoja mjesta s ciljem da prigrabe svojem lobiju što se može i zapakiraju to u neprobavljiv omot tobožnjega cilja za napretkom zemlje, dobrobiti učenika, lažnim tvrdnjama o izvrsnosti njihovih ideja i kakvom li već god lažljivom frazom. Podrška koju je ovaj štrajk dobio obećava da je ovo samo početak pobune. Ne protiv jedne stranke, nego protiv svih koji su doveli do ovoga općeg nereda koji imamo sada. Ne samo u obrazovnom sustavu. Svuda.

P. S. U učiteljskim grupama u kojima sam član i koje imaju dvadesetak tisuća članova netko je postavio pitanje zašto HAZU nije komentirala štrajk učitelja.

Dubravka Salopek Weber, prof.