Potvrda višedesetljetnom Šimićevom književnom radu
Upravo je iz tiskare Pejo Šimić dobio svoju šesnaestu knjigu pjesama, kada je saznao da je dobitnik nagrade Donat zadarskog ogranka Hrvatskog književnog društva. Nagrada je to za svekoliki književni doprinos, a prijedlozi su došli iz nekoliko ogranaka diljem Lijepe naše. Ništa čudno, jer Pejo Šimić je hodio od Vukovara, do Dubrovnika, Splita i Zagreba. Stigao je i do pradjedovskih Drinovaca u Hercegovini, ondje je imao uspješnu promociju. Nagrada Donat iz Zadra došla je da okruni stvaralaštvo dugo desetljećima.
U zadarskoj multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice, 28. studenog održana je dodjela književne nagrade Goran Bujić, u sjećanje na prerano preminulog zadraskog pisca, književnika,novinara i urednika. Organizator je Hrvatsko književno društvo Ogranak Zadar uz pokroviteljstvo Zadarskoga lista. Uz to dodijeljena je književna nagrada Donat za svekoliki književni doprinos. Dobili su je Danko Ivšinović, gospićki književnik, pjesnik, humorist i akademski glazbenik, te Pejo Šimić, hrvatski i bosanskohercegovački književnik. Uz kršnog Ličanina, našao se kršni Posavljak. Naime, radi se o autorima koji su godinama nepravedno zaobilaženi, a svojim su književnim radom ostavili neizbrisiv trag u kulturnom životu Hrvatske i inozemstva.
Nakon druge nagrade na festivalu „Stijeg slobode“, koji je 3. kolovoza 2019. otvorio obilježavanje hrvatske „Oluje“ u Kninu, zadarski Donat je stvarno okrunio stvaralaštvo Peje Šimića. Na kninskoj tvđavi Šimić je nastupio sa svojom pjesmom „Sinovi Oluje“ koja je objavljena u njegovoj šesnaestoj zbirci. No, nastavak je to višegodišnjih promocija, nastupa, festivala i hodnje Šimića diljem Hrvatske i BiH. Hodnje sa njegovim pjesmama.
Autor ovih redaka prati stvaralaštvo Peje Šimića već više od četvrt stoljeća. Moram kazati kako je neumoran i dosljedan sebi i svojim principima. Uz sve to prati ga prirodni bosanskoposavski humor, britak kao i njegove pjesme. Ima Šimić u Nespešu kraj Zeline vikendicu gdje sklada svoje pjesme. U prizemlju na zidu nalaze se poznati Šimići, od pjesnika braće Šimić, do Pejinog strica pok. fra Domagoja Šimića koji je sahranjen daleko od svoje rodne Posavine. Ondje je i hajduk Andrija Šimić, jer je Pejo u svojim stihovima nekad nježan kao lirski pjesnik, a nekad je opasni hajduk čiji stihovi grme jače od oružja.
U podrumu ispod znamenja o Šimićima pravi se rakija za osobne svrhe. Pečenje rakije Šimić je naučio od pokojne majke Marije Šimić, rođene Zirdum. Ona je vječno upokojena u njegovim stihovima, kao i rodna posavska gruda. Iako sa šest i pol desetljeća života Šimića i dalje drži njegov britki humor. Usprkos životnim nedaćama Šimić ostaje i blagi pjesnik i mrki hajduk u književnosti. Znam da ne će stati, nagrade su ga dosad izbjegavale, ali njegove knjige i promocije nisu. Možda se sprema i sedamnaesta zbirka Peje Šimića.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više