Hrvatski Fokus
Uvodnik

Do kompromisnog sporazuma “frkanjem ruku”

Sindikalni čelnici su preko četiri sata čekali predsjednika Vlade da ih primi u svome uredu

 
 
• Napokon je okončan štrajk prosvjetara. Tko je pobijedio, podijeljena su mišljenja. Budući da poznajem neke glavne aktere, i ja imam svoje mišljenje. Sindikalnim čelnicima treba priznati da su štrajk pokrenuli u pravo vrijeme, prije svega u predizborno vrijeme kada su vladajući više ucijenjeni i na kraju moraju popustiti. To je vjerojatno znao i predsjednik Vlade, samo zbog svoje oholosti dugo im nije htio popustiti. Oni koji znaju malo više o nesređenom stanju u stranci, a posebice na relaciji Andrej PlenkovićKolinda Grabar-Kitarović, i tu traže razlog za odugovlačenje predsjednika Vlade. Štrajk je dugo trajao i zbog Blaženke Divjak i HNS-a, koji su dolijevali ulje na vatru i pokušali, a i dalje će pokušavati, iskoristiti sindikalne čelnike u školstvu za svoju samopromociju pod geslom neka se o nama govori i loše, samo da se govori. Štrajku treba pripisati i pozitivnu stvar, zato što je neizravno potaknuo višestruku blamažu ministričine tzv. škole za život.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/12/7914973_stock-vector-business-negotiations-businesspeople-shaking-hands.jpg
Vratimo se pitanju tko je pobijedio, odnosno je li štrajk uspio? Postignuti dogovor o sustavu plaća i koeficijenata 3+1+2 glasi otprilike ovako:
1. od 1. prosinca 2019., za plaću koja ide u siječnju i iz proračuna za 2020., ide povećanje za 3 posto kroz povećanje koeficijenta.
2. povećanje za 1 posto bit će 1. lipnja 2020., što znači da će u 2020. godini doći do povećanja od četiri postotna boda.
3. dodatnih 2 posto bit će isplaćeno od 1. siječnja 2021. godine.
Ove brojke, nadnevci, postotci i koeficijenti mogu se višestruko pojašnjavati. U prvome trenutku izgledalo mi je da su sindikati izgubili, jer cijeli ovaj proces povišenja plaća i osnovice predugo traje. Tim sporazumom i manevrom Plenković je kupio mir i vrijeme, a s druge strane, kako nije puno dao akterima iz obrazovanja, imat će veću mogućnost suzbijati već najavljenu poplavu novih zahtjeva za povišenje plaća, osnovice, koeficijenata. S te strane, štrajk i nije uspio. A možemo reći da štrajk nije uspio i zato što je i dalje ministrica Blaženka Divjak, minorna osoba u svakom pogledu, ostala ministrica, a i što je njezina trgovačka stranka, HNS, i dalje ostala u Vladi čime je predsjednik Vlade ne samo puno izgubio, nego je postao još ranjiviji.
 
Ne stoje tvrdnje onih koji govore da je iza štrajka stajala lijeva oporba. Ne samo zato što Gordan Maras, Arsenije Bauk ili Davor Bernardić nisu u stanju organizirati sastanak kućnog savjeta, nego iz činjenice što je na vlasti upravo ljevica, i to ona rigidna. Novovjeka HDZ-ova, na čelu s Plenkovćem, Gordanom Jandrokovićem, Davorom Božinovićem, Draženom Bošnjakovićem, Brankom Bačićem, Dubravkom Šuicom i svim onim klimavcima koji su dizali ruke – i dizat će i sutra – u Saboru i u stranci za razne protuhrvatske zakone, propise, konvencije, sporazume, kompakte…
 
• Dogovor između Andreja Plenkovića i sindikata u školstvu imao je buran završetak u kojem je predsjednik Vlade koristio vrlo lukave metode iscrpljivanja protivnika. Naime, noć uoči postizanja kompromisa između Vlade i sindikata Plenković je više od četiri sata držao sindikalne partnere ispred ulaza u svoj ured. Nije ih htio primiti. Sada se postavlja pitanje zašto se nisu pobunili, pokupili i otišli svojim kućama? Pa zato jer je štrajk nakon 36 dana dojadio i njima i svima drugima. Jednostavno, morali su postići kompromisni sporazum, morali su prekinuti štrajk. Morali su pristati na Plenkovićevo klasično političko "frkanje ruku". A je li bilo i drugih ucjena? Zasad ne znamo, ali ih je vjerojatno bilo, što ćemo kasnije zasigurno i saznati.
 
• Dok se neki oduševljavaju govornicima na prosvjedu na Trgu bana Josipa Jelačića, mene su ti govornici, a i govornice, svojim vikanjem prestrašili kako ne bismo dobili neke nove pučke tribune i gotovce. Svakako treba uzeti u obzir i činjenicu kako je ipak nakon 36 dana mrcvarenja cijele države došlo do kompromisnoga dogovora. Kako i dolikuje političarima,
 
• Izbori za hrvatskoga predsjednika se nastavljaju. Kandidature su podnijeli aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, bivši SDP-ov premijer Zoran Milanović, pjevač Miroslav Škoro, europarlementarac Mislav Kolakušić, ekonomist Dejan Kovač, bivši pravaš sada čelnik stranke Desno Anto Đapić, redatelj Dario Juričan, kandidatkinja Radničke fronte Katarina Peović, saborski zastupnik Ivan Pernar (SIP) i predsjednica Starta Dalija Orešković, predsjednik Hrvatske stranke svih čakavaca, kajkavaca i štokavaca Nedjeljko Babić. Prijavio se i nezavisni kandidat Slobodan Midžić koji je, kao i prije pet godina, za svoju kandidaturu donio samo svoj potpis. Deset tisuća poptisa nisu uspjeli skupiti bivši mostaši Vlaho Orepić i Tomislav Panenić, bivši haesesovac Ante Simonić, a i ljepotica Ava Karabatić. Najzanimljivije je što je ratoborna pravnica Dalija Orešković prikupila najmanje potpisa i nije znala ispuniti formular, pa je dvaput tu noć dolazila u prostorije DIP-a u Sabor. Sada tek vidimo tko je bio glavna tužibaba u Povjerenstvu za cinkanje i tko se sve kandidira za predsjednika. Nisu ni pravnici više što su bili…
 
• Na prosvjedu nekoliko tisuća prosvjetara u Zagrebu – priča o 50 tisuća prosvjednika je bezumna i neutemeljena, jer otkad je Milan Bandić središnji zagrebački trg pretvorio u "vašar taštine", na Trgu ne može stati više od pet tisuća ljudi – zviždalo se Andreju Plenkoviću, a trebalo je Blaženki Divjak, »koja sad pilatovski pere ruke od svega – kao da nije ona ta koja je mjesecima od visokoobrazovanih ljudi radila idiote visokoumnom idejom Loomena, gdje ih je natjerala da poput imbecila skupljaju značke poput osnovnoškolaca, gdje im je povećala opus posla za pedeset posto, gdje se ulupala ogromna svota novca u tablete od kojih Europa odustaje, a o tzv edukacijama gdje su odrasli ljudi trebali kao cirkusanti dizati ruke u zrak i plesati na idiotske pjesmice o Loomenu ne bih ni počinjala.  Ne sviđa mi se što se govori o postocima i koeficijentima a ne govori se o sustavnom maltretiranju učitelja kroz neuspjeli eksperiment Škole za život«, točno je rekla kolumnistica Nikolina Nakić, nekadašnja nastavnica, majka četvero djece i autorica bloga Genijalni um. I još je dodala: »Držim da nisu mase te koje imaju rješavati probleme struke, nego da su se nesposobni vođe sindikata sakrili iza hrabrih učitelja i oduševljeno im pljeskali«. Prema njoj sindikalni čelnici nisu radili svoj posao kako su trebali. I nisu.
 
• Nakon utakmice na Poljudu, na kojoj je Rijeka dotukla Hajduk sa 4:0, nisu se javili i požalili navijači Hajduka, nego se oglasio riječki gradonačelnik Vojko Obersnel. Crvenome SDP-ovcu je odjednom zasmetalo uzvikivanje pripadnika Torcide da je Rijeka "šugav grad" i, za "prozivanje po nacionalnoj osnovi", kako je rekao Obersnel. Posebno mu je zasmetala pjesma koju torcidaši pjevaju već godinama:
"Šugava Rijeko, smrdljivi grade,
pobit ću pola tvoje Armade
Šugava Rijeko puna si Srba,
ne brini Rijeko, ima još vrba
Od Vežice do Lovrana sve je puno muslimana
od Kantride do Turnića sve su djeca Poturica".
Iako navijači Hajduka, ovu pjesmicu pjevaju već godinama, odjednom se Oberschnöll dosjetio javno izreći da je to "govor mržnje" i "raspirivanje nacionalne mržnje". Sada ostaje pitanje što je više zasmetalo Vojku: "govor mržnje" ili "raspirivanje nacionalne mržnje"? Dakako, ovo drugo! A da je tako potvrđuje i Obersnelova tvrdnja: "Rijeka je multinacionalan grad i ponosni smo na to. Ponosni smo na bogatstvo naše različitosti u kojoj živimo zajedno, koju dišemo zajedno, u kojoj dijelimo i dobro i manje dobro, u kojoj učimo jedni od drugih, rastemo zajedno, stvaramo zajedno nove vrijednosti. Mi smo Riječani, ne brojimo krvna zrnca, ne vrednujemo nacionalnost ispred ljudskosti, već upravo suprotno. I ponosni smo na to. Žao mi je onih koji to ne mogu ili ne žele razumjeti… Srbi, Talijani, Bošnjaci, Albanci, Romi, Česi… i mnogi drugi, bogatstvo su Rijeke kao pripadnici nacionalnih manjina koje poštujemo. Smatramo ih građanima našeg grada, a ja ne dozvoljavam da se građane Rijeke vrijeđa. I zato mi je dosta šutnje. Dosta mi je uvijene pristojnosti u kojoj uporno nacionaliste zovemo izgrednicima".
 
• Odavanje počasti nevino osuđenom i tragično umrlom generalu Hrvatske vojske Slobodanu Praljku zasmetalo je mnogima u Sarajevu. Stigla su priopćenja puna mržnje prema Hrvatima i kršćanima. Bilo je to i za očekivati, ali je puno bolnije kada se oglase sami Hrvati iz Hrvatske, primjerice bivša predsjednica Hrvatske vlade. Naime, Jadranka Kosor je za militantne bošnjačke medije iz ljubomore napala hrvatsku predsjednicu za odavanje počasti generalu Praljku i pritom izjavila kako "političari koji ne priznaju i ne poštuju presude sudova, uključujući i Međunarodni kazneni sud u Haagu, ne mogu predstavljati državu". Još jednom se Jadranka osramotila.
 
Ante Brtan, ravnatelj Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca, sudjelovao je na Osmom hrvatskom žrtvoslovnom kongresu u Zagrebu i Krapini. Tamo je govorio o muslimanskim zločinima počinjenim nad Hrvatima od 1992. do 1995. godine. To je zasmetalo "Savjet za vjerska pitanja Muftijstva travničkog" pa su izdali priopćenje s puno prijetnji ne samo prema Brtanu, nego prema svim Hrvatima. Posebno im je zasmetalo što je govorio o "hrvatskim žrtvama islamskog fundamentalizma u BiH", jer da je "nedopustivo je termin islamski vezati za fundamentalizam u kontekstu bilo kojih žrtava, uključujući i hrvatske žrtve". Još su dodali kako "Islam kao vjera ne dozvoljava nasilje, nepravdu i teror".
 
• Srbijanska tajna služna BIA (Bezbednosno–informativna agencija)podnijela je 28. XI. 2019. kaznenu prijavu Višem javnom tužiteljstvu u Srijemskoj Mitrovici protiv Hrvata Nikole Kajkića i srbijanskog državljanina Dražena Letića, zbog "postojanja osnovane sumnje da su izvršili kazneno djelo špijunaže". Koliko je vjerodostojan ovaj očajnički potez aktualne vlasti u Beogradu najbolje vidimo na optužbi srbijanskoga predsjednika Aleksandra Vučića samoga Luke Modrića da je on financirao špijuniranje u Srbiji. Srbija nije mogla niže pasti. Kako je priopćila i hrvatska SOA, ovdje se radi o »konstruiranoj kaznenoj prijavi kojom se želi skrenuti pozornost domaće i međunarodne javnosti s ozbiljnih afera u Srbiji, od kojih su dvije recentne: sumnja u korupciju i nezakonitu trgovinu oružjem Srbije s inozemstvom te objava snimke u kojoj ruski obavještajni časnik, pripadnik GRU-a, predaje novac časniku Vojske Srbije«.
 
• Najprije je Goran Gašparac, vijećnik SDP-a, zloglasne Partije, iz Poreča, izjavio kako nema ništa protiv da se u tom gradu na poluotoku podigne spomenik Franji Tuđmanu, a onda se oglasio Rodoljub Kosić, pazite Rodoljub(!), i u dopisu SDP-a, kojega je on, ponavljam Rodoljub potpisao, zapisano je da je SDP, nastavak zloglasne Partije, »protiv podizanja spomenika dr. Franji Tuđmanu i imenovanja ulica po njemu u gradu Poreču«. Oni su "protiv"! Rodoljub je "protiv"! A zašto? »Zbog njegovog (Franje Tuđmana, op. au.) odnosa prema Istri i njezinim građanima«, pojašnjava Rodoljub Kosić u ime porečkoga SDP-a, odnosno zloglasne Partije. I gdje je sada popularni Bero Bernardić? Za one zaboravne, treba podsjetiti da je taj isti mrzitelj tvorca hrvatske države i nezavisnosti prije šest godina, iako je bio osuđen za gospodarski kriminal (na jednu i pol godinu, uvjetno na četiri godine zatvora) dobio posao u Hrvatskim vodama u vrijeme vladavine Partije, Zorana Milanovića i zloglasne Kukuriku koalicije (http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Paradoks-Osuden-za-gospodarski-kriminal-a-dobio-posao-u-Hrvatskim-vodama).
Paradoks: Osuđen za gospodarski kriminal, a dobio posao u – Hrvatskim vodama
• NATO je klinički mrtav, rekao je francuski pjetlić Emmanuel Macron. Na londonskom skupu ovoga vojnog saveza američki predsjednik Donald Trump napao je Francuza iz svih oružja i za njegovu izjavu rekao da je to vrlo ružna i prljava izjava. Cijeli sastanak u Londonu protekao je u nejedinstvenoj atmosferi. Bliži se kraj ovoga vojnog saveza. Na žalost istočnih Europljana.
 

Marijan Majstorović

Povezane objave

Unatoč svemu, pregovarati se mora!

HF

Migranti će ipak odlučiti izbore

HF

Bandiću, iskaži se na Kazališnomu trgu!

HF

I Branko Lustig se pred crvenom kamarilom morao posuti pepelom

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više