Argumenti protiv slogana "Smrt fašizmu – sloboda narodu"
Istraživač povijesti ne smije zanemariti genetsko naslijeđe u anksioznim poremećajima na području bivše Jugoslavije gdje su ratni vihori od pradavnih vremena izazivali stresove u stanovnika. Psihotraume i emocije (mržnja, osveta, krivnja, sram) imaju svoje dugo trajanje na prostorima bivše Jugoslavije, a prenosile su se intergeneracijski (E. Klain, L. Pavić, 2002.).
Valja napomenuti da su razni manipulatori oživljavali u narodu mitski uvećane tzv. odabrane traume iz nacionalne povijesti kako bi izazvali instrumentaliziranu agresiju (npr. manipuliranje Kosovskim mitom ili zavjetom). Na duševni život pojedinaca uvijek su utjecale socijalne i kulturne sastavnice njegova društva i postajale su dijelom tog života (G. Devereux, 1990.). Taj utjecaj je ponajviše nesvjestan, a kako se preko nasljeđivanja roditeljskog superega prenosi na djecu, on postaje nosilac tradicije i vrednovanja (E. Fromm, 1980).
U međunacionalnim odnosima u bivšoj Jugoslaviji postojala je jaka emocija mržnje koju su stvarali intenzivni negativni osjećaji poput odbojnosti i prijezira. Mržnja između Srba i Hrvata u komunističkoj Jugoslaviji proistjecala je iz povijesnoga naslijeđa i živih uspomena iz Drugog svjetskog rata te srpske dominacije u društvenom životu koju se može protumačiti kao poseban iritirajući oblik etnokorupcije. Srbi su pak imali svoje priče o genocidnosti Hrvata. Mržnju su poticali komunisti za vrijeme Drugoga rata i po njegovu završetku.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više