Josip Vuković Đido: Nama Bunjevcima Hrvatima može se zahvaliti što postoji Vojvodina!
Činjenica je da od stvaranja nove države na ovim prostorima, 1918. godine, oni koji sebe nazivaju Bunjevcima, a žive izvan Hrvatske, laviraju (manipuliraju) između pripadnosti Srbima i pripadnosti Hrvatima. Korijeni su još i dublji, kada su se neki Bunjevci izjašnjavali i kao Mađari. Danas je u Republici Srbiji većinski srpski narod, a službeno kao nacionalne manine, uz još dvadesetak, su i Hrvati i Bunjevci, pa se konačno svatko od tih kolebljivaca svojom voljom može izjasniti kao Srbin, kao Hrvat, kao Bunjevac ili bilo kako drugačije.
Koliko se Bunjevaca izjašnjava da su Srbi, Hrvati ili nešto drugo ne znamo, i to nije relevantna stvar, ali po službenom popisu iz 2011. godine Bunjevaca je 16.706 (Srba ima 5.988.093, a Hrvata 57.900).
Time bi trebalo da se problem Bunjevaca skine s dnevnog reda, međutim, jasno je da u svemu tome ima politike, pri čemu je Beograd sve vrijeme vješto koristio kolebanje (manipuliranje) Bunjevaca, oslabljivanjem ovdašnjeg hrvatskog nacionalnog korpusa, a i danas nastavlja to raditi preko takozvanih “bunjevačkih Hrvata” (nepostojeći nacionalni identitet)!
Josip Vuković Đido
Ključ je u tome što ne znamo koliko ima “bunjevačkih Hrvata”! Po svim pokazateljima ih je jako malo i svi žive u Subotici i okolici (mali donjotavankutski trokut), ali sve krovne institucije ovdašnjih Hrvata su koncentrirane u Subotici i u njima su u većini zaposleni, kao plaćeni, “bunjevački Hrvati”. Tako oni drže sve hrvatske institucije (i sva druga ključna mjesta) u svojim rukama, kao i sav novac koji pripada svim Hrvatima u Republici Srbiji. A u posljednje vreme sve je praktično u rukama jednog čovjeka, “bunjevačkog Hrvata”, g. Tomislava! Tvrdeći da su Bunjevci i Hrvati u isto vrijeme, “bunjevački Hrvati” manipuliraju s Hrvatima nastavljajući slabljenje njihovog korpusa. Osnovni vid toga je u deobi Hrvata, prije svega na vojvođanske i ostale, pri čemu su i u Vojvodini favorizirani “bunjevački Hrvati”, pa Šokci, dok se srijemski Hrvati takoreći već i ne tretiraju kao Hrvati, jer govore ekavicom i po “bunjevačkim Hrvatima” njihova asimilacija je završena. U tom kontekstu ne treba naglašavati da Hrvati u Beogradu i tzv. užoj Srbiji za njih praktično ne postoje.
Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata (ravnatelj g. Tomislav) i “jedina relevantna hrvatska politička stranka u Srbiji”, Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (predsjednik g. Tomislav) nemaju niti ingerencije vezane za ove Hrvate! Ako kažemo da je g. Tomislav i zastupnik svih Hrvata u Skupštini Republike Srbije (izabran srpskim glasovima) uz mnoge druge funkcije i da u Zagreb prenosi izvješća koja idu najviše na ruku “bunjevačkim Hrvatima”, posebice svom osobnom, onda je razumljivo da su Hrvati ovdje nezainteresirani za bilo što.
Ovo stanje, razumljivo, podržava Beograd ali nije razunljivo da ga podržava i Zagreb i “bunjevačkim Hrvatima” u Suboticu permanentno šalje ogroman novac svojih poreskih obveznika. A “bunjevački Hrvati” ispiru mozak ovdašnjim Hrvatima (za njihov novac) šarenim lažama kako su Bunjevci uvijek bili i veliki Hrvati. Tako je Blaško Rajić prava legenda i veličina za “bunjevačke Hrvate”, ali u isto vrijeme prava legenda i veličina za Bunjevce, pa imamo tragikomičan (za Hrvate samo tragičan) sukob Bunjevaca o tome tko je čiji i čije je što, a što nas, posebice srijemske Hrvate, zbunjuje, jer nikako ne možemo razlikovati Bunjevce koji nisu Hrvati i Bunjevce koji kažu da su i Hrvati (sve za novac)! Pa se Blaško Rajić kao Bunjevac Hrvat našao i na Kalendaru Zavoda za kulturu vojvođnskih Hrvata za 2020. godinu, posvećenom hrvatskim velikanima. A Kalendar se reklamira Đidinom izjavom u četvrtom mjesecu: “Nama Bunjevcima Hrvatima može se zahvaliti što postoji Vojvodina!”
Veliko hvala vama Bunjevcima Hrvatima što smo se i mi srijemski Hrvati zatekli u toj Vojvodini i tako ostali bez svojih domova. Nas je Šešelj, za razliku od vas, identificirao kao Hrvate iako govorimo ekavicom, a za vas je rekao da ste “naši” (valjda što govorite bunjevačkom ikavicom). I sada tiskate za naše pare lijepe kalendare na srpskohrvatskom jeziku (april/travanj) i skupo ih prodajete. Još jednom, veliko hvala! Što bismo mi bez vas Bunjevaca ovdje, a vama i bez nas baš dobro ide.
Branimir Miroslav Tomlekin